Garevački Internet portal ®

Informacije za sve generacije!

Sub09212019

Last updateUto, 10 Ruj 2024 7pm

Katolici u Grčkoj

katolici u grckoj

Grčka katolička crkva ili grčka bizantinska katolička crkva  je posebna crkva unutar Katoličke crkve koja koristi bizantijski liturgijski obred i grčki liturgijski jezik. Njeni članovi su uglavnom sa područja današnje Grčke i Turske.

 Prva crkva za grčke katolike koji su slijedili bizantijski obred je sagrađena u selu Malgara u Trakiji 1880. Prije kraja devetnaestog vijeka, izgrađena su još dvije takve crkve, jedna u Carigradu, druga u Kalcedonu.
Godine 1907. grčki svećenik Isaias Papadopulos, koji je sagradio crkvu u Trakiji, imenovan je generalnim vikarom grčkih katolika u okviru apostolske delegacije Carigrada, a 1911. i dobio je biskupsko posvećenje i postavljen je na čelo novoosnovane crkve, koja je ubrzo postala Egzarhija. Uslijed sukoba između Grčke i Turske poslije Prvog svjetskog rata, grčki katolici iz male Azije i Carigrada su emigrirali u Grčku, među njima i njihov biskup koji je prešao u Atinu.

Katedrala u Ateni je posvećena sv. Dioniziju Areopagiti. Jer su katolici u Grčkoj manjina, zato glavne svetkovine svetkuju zajedno sa pravoslavnima. Tako se Uskrs slavi sa pravoslavnima u isti dan, dakle sve pomične svetkovine slave se s njima, a one koje nisu pomične slave odvojeno sami katolici. Još jedan razlog da se Uskrs slavi zajedno s  pravoslavnima je mješovitost bračnih parova. Dionizije Areopagita je učenik sv. Pavla, bez kojega se kršćanstvo ne može zamisliti u Grčkoj. Cijeli kršćanski život u Grčkoj prožet je pomišlju na sv. Pavla. Katedrala u Ateni podignuta je zahvaljujući kralju Otonu 1874. godine. Htio je podignuti jednu veću crkvu, koju je on sagradio u Ateni. On je Nijemac, a Grčka je bila pod turskom oko 400 godina. Nakon oslobođenja Grčka nije imala svoje vlasti, nego je imala vladare koji su usmjeravali život nacije. Velika većina vjernika u Grčkoj je pravoslavne vjere. Katolika ima oko 300.000 u Grčkoj. Samih grka katolika je oko 50.000 vjernika, a ostali su stranci: Filipinci, Poljaci i Albanci.

Grčka ima 6 biskupija: imaju 4 latinske, 1 grkokatolička (grci ne vole reći grkoistočnjaci, vjerojatno zbog loših odnosa sa pravoslavnima) i jedna aramenska-katolička. Odnosi s pravoslavnima su kakvi-takvi, to jest nisu baš najbolji. Grčka je jedina država koja službeno nije priznala katoličku crkvu. Katolička crkva u Grčkoj nije pravni subjekt, i nema ništa od onoga što pravni subjekt nosi i trebao bih imati. Ima tek 1% katolika koji žive svoju vjeru, a inače Grčka ima oko 2% katolika. Nažalost mnogi su katolici pod utjecajem pravoslavnog mentaliteta. Drži se da je samo dovoljno sudjelovati na nedjeljnoj misi. Ne vidi se povezanost između mise i života. Biskupija sa sjedištem u Ateni je najveća biskupija koja ima 13 župa u gradu, tri su župe povjerene redovnicima: kapucinima, isusovcima i asumpcionistima. Grčka nema mnogo duhovnih zvanja. Biskupijskog klera u Ateni ima 20-ak svećenika. Na čelu biskupije je biskup Nikola Foskolo. Svećenici nemaju plaće, već žive od priloga župljana.

I Krf ima svoga nadbiskupa i metropolitu u osobi Yannis Spiteris koji je ujedno i apostolski administrator Soluna. U posljednje vrijeme nešto se povećava broj katolika u Grčkoj zbog  mnogih emigranata koji dolaze s katoličkom tradicijom. Bez njih Grka katolika bilo bi manje od 1%, a u svoje dvije dijeceze nadbiskup Spiteris ima samo 14 svećenika, a većina njih nisu iz Grčke. Iako katolika nema mnogo osjeća se ipak manjak svećenika u ove dvije dijeceze. U zemlji s bogatom kršćanskom tradicijom pravoslavni i katolički vjernici svakodnevno se susreću i surađuju. Na osobnoj razini odnosi s predstavnicima Pravoslavne crkve vrlo su dobri, no kada se radi o službenim odnosima nije uvijek tako. Ipak u zemlji s bogatom kršćanskom tradicijom nužan je ekumenski dijalog i mnogo se čini po tom pitanju. Posebno su dijalogu i upoznavanju međusobnom otvoreni profesori i studenti na pravoslavnim teološkim učilištima.

Danas je veoma mali broj pripadnika Grčke katoličke crkve u Turskoj, a gotovo da ni jedan svećenik nije ostao. Grčka katolička crkva bizantijskog obreda u Grčkoj broji oko 5.000 pripadnika.  Grkokatolicizam ili grkokatoličanstvo je termin koji se odnosi na istočne katoličke crkve koje slijede bizantijsku liturgijsku tradiciju. Pripadnici ove crkve se nazivaju grkokatolici ili unijati. Grkokatolici su nastali kao posljedica težnje Rimokatoličke crkve da kroz unijačenje stavi pravoslavne crkve pod svoju kontrolu. Kako je kod rimokatolika pripadnost Crkvi shvaćena prije svega kroz priznavanje Petrovog namjesnika — pape — kao vrhovnog prvosvećenika Crkve, došlo se do shvaćanja da je za jedinstvo dovoljno ovo priznanje neke crkvene zajednice pa da ona postane organski dio rimokatolicizma.

U novije vrijeme, u kontekstu ekumenskog dijaloga, unija je (Balamandskim sporazumom) odbačena kao metod za ujedinjenje kršćana. Rimokatolička strana, međutim, insistira na tome da unijati ili grkokatolici imaju pravo da postoje, dok pravoslavni nerado na njih gledaju, kao na proizvod, više-manje nasilnih pokušaja pokatoličavanja u povijesti.

Grkokatolici zadržavaju sve obredne razlike tj. služe liturgiju na kvasnom kruhu, vjernici se pričešćuju pod oba vida, svećenstvo nosi brade i ženi se, u crkvi je ikonostas i nema klupa za sjedenje itd. Čak se i Simbol vjere čita bez dodatka filiokve. Kada neupućena osoba uđe u grkokatoličku crkvu, stiče utisak da je riječ o pravoslavcima. Tokom vremena, i kod grkokatolika su prihvaćene različite prakse karakteristične za latinski obred, ali one još uvijek nisu dominantne. Međutim, i pored vanjske sličnosti, stupivši u jedinstvo sa Rimom, grkokatolici su istupili iz pravoslavnog korpusa tako da sa pravoslavnim više nemaju ni kanonsko ni liturgijsko zajedništvo.

Ivan Ravlić, župnik u Posavskoj Mahali

Garevac

garevacka-zastava
  Garevac moj zavičaj

Burića štala

burica-stala
 
Mjesto strave i užasa

Župa Garevac

garevacka-crkva
Mjesto molitve i opraštanja

MZ GAREVAC

logo mz
Sve o MZ Garevac

NK Mladost

nk-mladost
Mladost sa zelenog travnjaka