Garevački Internet portal ®

Informacije za sve generacije!

Uto10222019

Last updateUto, 10 Ruj 2024 7pm

Turić gaji nadu

Jedna od najljepših bosanskohercegovačkih regija je Posavina – omeđena rijekom Savom i planinama Motajicom, Ozrenom, Trebavom i Majevicom. Dio tog prostranstva, sjeverno od Tuzle čini i mala župa Turić. Mjesto Turić smjestilo se u ravnicama oko 10 km od Gradačca, 30-ak km od Brčkog i samo 30-ak km od granice s hrvatskim gradom Županjom.

U istoimenoj župi, posvećenoj Sv. Iliji Proroku koja je proslavila 50 godina postojanja, srdačno nas je dočekao župnik vlč. Ilija Matanović s nekoliko župljana koji su nas upoznali sa životom i običajima toga kraja.

Ilija matanovic

Našli su svoj put
Iako je župa osnovana prije 50 godina, život u tom mjestu nije započeo tom godinom. Prvi njegov spomen datira iz 1742. i nalazi se u maticama župe Bijela. Treba napomenuti kako je nekadašnje područje župe Dubrave obuhvaćalo cijelu Posavinu, od Bosne do Save. Smirivanje Turskih ratova i osvajanja rezultiralo je povratkom ljudi iz Slavonije ponovo na svoja ognjišta. Broj vjernika se umnažao, a s njim i potreba novih pastoralnih centara.

„Selo Turić koje se spominje već tada s 56 odraslih osoba u 30 kuća pripadalo je župi Tramošnica. Tramošnica je pastorizirala selo Turić sve do 1968. kada se pokazalo da ovdje ima 1 568 osoba i negdje 300 – 320 djece koja trebaju ići na vjeronauk, a 12 km pješačiti malo je već postalo riskantno. I onda je nadbiskup Smiljan Franjo Čekada 19. srpnja 1968. ustanovio župu Turić. Ona tada nije imala ništa. Zemlju je darovao Šimo Ivkić od sebe sam, dao je svojih devet duluma zemlje državi, a država je dala šest duluma“, otkrio nam je župnik.

Rat uzeo danak
Prvi svećenik koji je došao na župu bio je vlč. Mijo Nikolić koji je stanovao u privatnoj kući dok se župna kuća gradila, a liturgijske obrede obavljao je u kapeli na groblju Turić. On se u jesen 1968. uselio u župnu kuću, a od 1971. do 1975. građena je župna crkva. Potom je ovdje župnikovao i ostavio dubok trag svećenik vlč. Vladimir Borić koji je sa svojim duhovnim stadom iskusio i izbjeglištvo i teško poraće.

„Župa je napredovala, rasla i ekonomski i materijalno pa i duhovno dok je pastir bio stalno među njima. Drugačije su se i sretnije župljani osjećali. No dolazi 1992., tuga i jad za cijelu Bosnu i za cijeli hrvatski narod, za župsku zajednicu koja je totalno protjerana. Nijedno nije ostalo, 12 je pobijenih, za dvoje još ne znamo gdje su. Crkva je na milost i nemilost kroz pet godina bila u rukama neprijateljskih vojnika kada je prvi put župnik došao 1996.“, kazao je vlč. Matanović. Objasnio je kako je tada svećenik u crkvi zatekao toalet, a također u njoj su držali sve moguće životinje. Kipovi su porazbijani, klupe zapaljene, krova i prozora nije bilo, na križu je bio samo jedan dio Isusova tijela, a glava i ostalo bilo je izrešetano metcima.

Obnova i povratak
Župnik se u Turić vratio nakon rata gdje je zajedno s vjernicima koji su se polako vraćali obnavljao najprije župnu kuću da ima gdje boraviti, a zatim i crkvu.
Vinko kard. Puljić blagoslovio je sakralni prostor 2001., a 10 godina kasnije, pomoćni biskup vrhbosanski mons. Pero Sudar posvetio je novu župnu crkvu.
Najveću vrijednost u toj crkvi ima slika sluge Božjeg fra Lovre Milanovića.

crkva turic

Danas župa Sv. Ilije proroka broji tek 84 župljanina među kojima su samo stari, djece i mladih nema. O ovim podatcima nešto toga nam je približio i župljanin Ivica Vrdoljak, ujedno član Župnog ekonomskog vijeća. „Problemi su u ljudstvu, nema nas. Prije rata nije bilo problema, nas je ovdje bilo ij-ha, što se kaže – do Boga. Ali nas je rat rastjerao“, kazao je Vrdoljak dodajući i to kako su župljani iako malobrojni, ipak pobožni te nastoje, koliko god mogu, pomoći župniku.

Teške brojke
Kada smo govorili o životu i vjernicima u župi, o tome koliko sudjeluju u životu župne zajednice, koliko se zalažu kakve su prilike svećenika za pastoralno djelovanje u njoj, vlč. Ilija nam je pojasnio kako je slika slična onima u drugim župama.
Tako pastir ove župe djeluje među tek 84 vjernika, mahom starijih ljudi, ali neku nadu polaže i u onih 200-tinjak koji imaju stalni kontakt sa župom, koji možda žive u okolici i oni koji posjećuju svoju rodnu grudu.

Od 1998. u župi Sv. Ilije Proroka, bilo je tek dva-tri krštenja, i to ona inozemna. Takva su i vjenčanja, to su parovi koji ili ne žive ovdje ili uopće nemaju veze s tim mjestom.
U protekloj godini umrlo je sedam župljana, vjenčanja i krštenih nije bilo, a sakramente prve pričesti i krizme nitko nije primio još od vremena od rata.

Ilijini „suborci“
Protiv teških životnih prilika i kompletne situacije u državi, zajedno sa župnikom u Turiću bore se njegovi župljani.
On nam kaže da kroz pastoralno i ekonomsko vijeće župljani nastoje biti na usluzi svome duhovnom pastiru. Koliko kad mogu, sudjeluju i u svibanjskim i listopadskim pobožnostima, zornicama i korizmenom križnom putu te, dakako, na nedjeljnoj misi u župnoj crkvi i subotnjoj misi u filijali Liporašće.
„Ja bih ove stare htio na vjeronauk ponovo, ali ne, nisu voljni dolaziti redovito, pa bi onda to bila veća bruka nego što bi bila korist“, našalio se župnik govoreći o vjeronauku kojeg nema komu održavati.

Bogatstvo
Koliko god da je župa siromašna vjernicima, ona je svima ponudila i može ponuditi mnogo.
Iz Turića su, kako kaže župnik, potekle četiri časne sestre, a danas imaju dva živuća svećenika, doduše, jedan djeluje u Austriji, a drugi u Zagrebu.
Ovdje postoji i groblje koje iduće godine slavi prvi spomen ukopa i obljetnicu od 250 godina. No, domaćin je uvjeren kako je ono starije i do 100 godina od onog što je već utvrđeno. To groblje je posebno u srcima svih Turićana jer je tamo sahranjen njihov sluga Božji fra Lovro Milanović.zavjetna kapela

U njegovu čast napravljena je i kalvarija s 14 postaja križnoga puta koja počinje u jednoj od kapela – kapeli mučeništva fra Lovre te ide do druge – one u groblju (koja je jedno vrijeme imala ulogu župne crkve).
Međutim, to nije sve, pobožni puk toga kraja sagradio je i sedam-osam zavjetnih kapela.

Kako bi doprinio bogatstvu, župnik je bio marljiv i napisao tri knjige. Jedna od njih govori o 5 desetljeća župe, druga je Povijest Bosanske Posavine, a treća je mali katekizam – župni vjeronauk za svakog kršćanina i katolika.

Time smo i završili svoj posjet Turiću o kojemu smo i usprkos poražavajućim brojkama, nedostatku mladosti i dječjeg smijeha, stekli dojam kako tu ima života i budućnosti. Bit će toga sve dok župnici budu ulagali svoje napore, a vjerni župljani s tolikim ponosom, tolikom ljubavlju i ushićenošću govorili o svojoj rodnoj grudi koju štiti Sv. Ilija Prorok.

Preuzeto s Katoličkog tjednika piše Tina Matić

Garevac

garevacka-zastava
  Garevac moj zavičaj

Burića štala

burica-stala
 
Mjesto strave i užasa

Župa Garevac

garevacka-crkva
Mjesto molitve i opraštanja

MZ GAREVAC

logo mz
Sve o MZ Garevac

NK Mladost

nk-mladost
Mladost sa zelenog travnjaka