Garevački Internet portal ®

Informacije za sve generacije!

Sri10162019

Last updateUto, 10 Ruj 2024 7pm

Od srednje škole moramo odgajati i obrazovati mlade ljude

Oče Biskupe, mnogo je mjesta poput ovoga u našoj napaćenoj Bosni i Hercegovini

Intervju sa Biskupom banjolučkim dr. Franjo Komarica

Treba odati priznanje i gospodinu Milasu i Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Oni se trude koliko mogu i dokaz su da je važno da se ne bježi od prikupljanja infomacija, da se vidi što je, kako je i da se onda s onima koji odlučuju pokuša dodijeliti i učiniti više. Dakle, Hrvatska je nama druga država. Mi pripadamo BiH. Hrvatska ima u svom Ustavu dužnost da se brine, ne samo za Hrvate u BIH nego i one diljem svijeta. Mi smo ovdje nekako najbliži i najveći po broju Hrvata. Veliki je broj Hrvata iz Bosne prešao u Hrvatsku i tamo izgrađuje Hrvatsku. Radi i dobija se zajedničkog ploda. Ali, ovo je meni zagonetno: Zanima me zašto se šuti ovdje? Zašto se šuti i u Prijedoru, Sanskom Mostu, Oštroj Luci...? Zašto šute u Banjaluci, entitetu, Sarajevu? Zašto Hrvati ovdje ne pripadaju nikojem političaru? Obespravljeni "mali" Hrvati ne pripadaju nikomu, samo svome Bogu.

Razgovarao: Anto PRANJKIĆ

Mjesec srpanj u Bosni i Hercegovini je vrijeme kada se Hrvati redovito prisjećaju žrtava iz Domovinskoga rata. Vrijeme je to posebnog spomena na poginule ljude, koji su završvali svoje živote samo zato što su bili pripadnici drugoga manjinskoga naroda na nekom području. Ginuli su zato što su se drugi osjećali jači te poput barbara pokazivali moć na nedužnim i nejakim. Širom Bosne i Hercegovine ovih dana služe se svete mise, pale svijeće i polaže cvijeće. Tako je ovoga srpnja bilo u Rami, Bugojnu, Prijedoru, Briševu... Na Briševu su ginule cijele obitelji. Na 25. srpnja slavljena je sveta misa koju je predvodio biskup banjolučki dr. Franjo Komarica, koji nam je u 40 minuta poklonjenoga vremena kazao sve što mu je na duši, a bitno je za današnjega čovjeka, Hrvata-katolika u Republici Srpskoj i njegov opstanak na ovim prostorima.

Oče Biskupe, mnogo je mjesta poput ovoga u našoj napaćenoj Bosni i Hercegovini.

- Zazivamo sveto Božje ime, Božji blagoslov. Zahvaljujemo Bogu, a đavao je nakanio da sve to uništi, da dokrajči, da ovdje više ne bude mira, da ne bude ljudi koji će mir širiti. Mi, ipak vidimo da dolaze ljudi svakodnevno i da je ovo opstalo. Ali, vide se ljudi i iz daleka. Obnovili su crkvu, obnavljaju tako i vjeru, nadu da ne bude uništena, da ne bude “mrtva nada”. Ljudi koji su, ne svojom voljom nego pritiskom, morali napustiti svoje Briševo i odlazili su.

No, nije Briševo jedino. Ono je ovako dramatično nastradalo, ali ih imamo puno, puno ovakvih i sličnih sela, koja su pusta. Što se tiče života ima ga puno na Briševu, i biljnoga i životinjskoga: ovo nije pustinja bez života. Bog je stvorio ovo za čovjeka, ali čovjek se poigrao Boga i protjerao drugog čovjeka. Ovo je sve čovjeku povjereno da ga održava i upravlja zajedno s ostalim Božjim stvorenjima oko sebe. Dakle, Bog daje ako ima kome dati, a na nama je ljudima da prihvatimo Boga, našega Stvoritelja, Božanskog inžinjera, koji nam planira životne projekte, kako za nas, tako iza naša pokoljenja u budućnosti.

Za mene se postavlja pitanje: šta je s vjerom ljudi koji vjeruju u toga Boga? I kažem: - Čekaj malo, neću ja tamo sam graditi. Ja imam povjerenja u Boga, koji je dozvolio uništavanje on će i podići. Mi nismo došli ovdje ni s kamenom u ruci, ni s metkom u ruci, ni s oružjem u ruci, niti s mržnjom u srcu. Došli smo kao vjerujući da Bogu kažemo hvala za svjedoke vjernosti Bogu, Evanđelju i svetom zakonu. Ti su ljudi nevini. Đavao je onaj koji je pobio te jadne ljude. I on je poslao one koji su se ogriješili o svoje ime i prezime. Ocrnili su svoje obitelji, svoje potomstvo svojim zlodjelom, jer će se pamtiti ova strašna zlodjela. No, mi kao kršćani uvijek moramo moliti oproštenje kako za sebe tako i za one koji su ih činili.
Žrtve moraju biti u našem fokusu i njihova žrtva nas obvezuje da ne postanemo žrtva Sotone, da ne postanemo njegove sluge, da mi ne činimo zla djela.

Uz Božju pomoć, ne smijemo imati želju za mržnju i osvetu i to ne smije izlaziti iz našega srca, iz naših riječi, našega opredjeljenja. Mi trebamo moliti Boga: " Sačuvaj me Bože, od Zloga, da me ne uništi, da meni ne učini nešto što bih ja činio na štetu drugoga". No, ovdje se čini zlo zato što se istina prešućuje kako o Briševu i Briševljanima, tako i drugima. Uporno se prešućuje od strane službenih organa vlasti, političkih, gospodarstvenih, pravnih i onih koji trebaju pomagati. Briševo nisu samo ubijeni, nego i ovi živi potomci, kojih nema u Briševu. Oni su “živi mrtvaci”. Kako se to dogodilo? Uvjeravalo ih se sa sve tri strane da nemaju što više tražiti u Briševu.

To je zabrinjavajuće. Kuda ide današnji suvremenik i kako se ponaša. Kako on u svoje ruke preuzima glavnu riječ i glavnu odgovornost kada je u pitanju život svojega bližnjega, svojega susjeda, svojega suvremenika. Dok vidimo takvo ponašanje kod naših političara, bilo da su predstavnici tzv. hrvatskoga naroda ili srpskog ili bošnjačkog, dok oni odlučuju hoćeš li ti imati pravo, moram reći da to nije dobro.

Brisevo Svaki susret protkan ocevsko sinovskom ljubavlju

Pokušavate kao biskup u svojoj mjesnoj Crkvi na župničke pozicije postaviti najbolje sinove. Mladi ljudi obnašaju dužnosti župnika. Župnik Briševa bio je i prognanik. Duhovni je pastir dvije župe i ravnatelj KŠC u Bihaću, radi velike stvari u civilnom sektoru. Uz aktivnosti ljudi rekli ste da Briševo treba molitvu. Briševo treba blagoslov. Kako to postići, Oče biskupe?

- I na ovakve načine. Danas smo molili i vjerujem da će doći i do ploda molitve. Isus je rekao: “Ne možete ništa učiniti. Pogledajte na mene pa ćete vidjeti”. Bez nade nema ništa. Nada je važna i ona je ta. Ona daje da ljudi ne odustaju. Došli su ovdje mnogi: neki 100 kilometara, neki 500, neki tisuću kako bi danas bili ovdje. To je ono istinsko nadanje da ovdje ne bude prokletstvo, nego da bude blagoslov,

Božji blagoslov. Tamo gdje je ljubav, prijateljstvo tamo je i Bog.I baš zato me veseli da ovdje ne nestaje jedna mala svijeća. Ona je tračak i simbol svjetlosti. Ovdje se pali svijeća po svijeća. Sad je došla i Udruga koja radi. I ona je plod nečije žrtve. Opet je netko radio i molio. Radilo se ovdje i bez Udruge, ali sad puno bolje i više. Kad nije bilo Udruge bio je župnik. Ljudi se okupljaju oko njega. Evo, došli su i prijatelji iz svijeta. Prije nekih godina dolazi su i europski parlamentarci, svećenici iz vana i to se širi. Važno je da se sve to malo i medijski širi kako bi se široj javnosti moglo prenijeti sjeme, koje je nažalost, polako zatomljeno, ali se diže. Raste. Polako ali raste.

Žrtva briševačkih katolika je problem službenih predstavnika politike. Ona je žrtva i onih sudaca. Zašto tužilaštvo BiH šuti. Briševo? Pitao sam mnoge: šta ste uradili za Briševo? Onda mi kažu Briševo koče ti i ti, briševački proces koče ti i ti.

Što je bilo sa smrću župnika Matanovića?
Što je s njim?
Tko stoji iza njegova ubojstva?
Što je sa župnikom Filipom Lukendom u Presnačama?
I uvijek se izgovara da iza toga stoje ti i ti, koji ne daju da se to rasvijetli. Dakle, na prvom mjestu treba reagirati sudstvo.

Oni sve negiraju, a političari bi trebali imati zadatak poticati i uvjetovati da se to čini. A mi smo ovdje najstariji narod i nismo toliko glupi . Najsposobniji smo kada su u pitanju naši službeni predstavnici u politici. Često napadaju nas biskupe kad kažemo: “Ljudi nije dobro. Izjednačava se dobro za zlo, a zlo za dobro.” To je nakaradno.

I Vi što ste rekli ne treba se čuditi da je ovakva situacija ovdje. Problem je ne rad naših ministara. Vi kažete da su ministri pomagali. Gdje su oni? Gdje su rezultati? Danas mene mole: dajte nam omogućite desetak kilometara puta, ne možemo prolaziti. Pomozite nam. Kome da to postavljam pitanja? Ja sam nebrojeno puta od Sarajeva, Banja Luke, do Bihaća, do Zagreba, do Brisela govorio, ali ljudi otvoreno kažu: "Gdje su vaši političari?" Zato nije lako, jer biskup mora i to raditi, a političari iz svijeta to ne razumiju, jer je to posao naših političara.

Mi ne bježimo od toga, ali onda nam kažu: “Što se biskupi petljaju u politiku?” Mene onda zanima pa kažem: “Što se ti onda ne petljaš u svoj posao?”

Ipak ima službi koje pokušavaju pomoći. Evo, čuli smo ovdje na Briševu da Središnji državni ured za Hrvate izvan RH pomaže, radi, bori se, posebno državni tajnik Zvonko Milas i njegovi kolege. Stigla je informacija da nešto rade, informiraju, uvezuju, povezuju, dogovaraju. Koliko se, Oče biskupe, može osloniti na taj prvi mali kotačić kako bismo mogli širiti priču da se istina o RS na neki način vrjednuje onoliko koliko treba, pa da se postiže i konkretnija pomoć. Doći u Briševo ne možemo ako je cesta loša.

- Baš tako. Treba odati priznanje i gospodinu Milasu i Središnjem državnom uredu. Oni se trude koliko mogu i dokaz su da je važno da se ne bježi od prikupljanja infomacija, da se vidi što je kako je, i da se onda s onima koji odlučuju pokuša dodijeliti i učiniti više. Ali, ovo je za mene zagonetno: Dakle, Hrvatska je druga država. Mi pripadamo BiH. Hrvatska ima u svom Ustavu dužnost da se brine, ne samo za Hrvate u BIH nego diljem svijeta. Mi smo ovdje nekako najbliži i najveći po broju Hrvata. Veliki je broj Hrvata iz Bosne prešao u Hrvatsku i tamo izgrađuje Hrvatsku. Radi i dobija se zajedničkog ploda. Zašto se šuti ovdje. Zašto se šuti i u Prijedoru, Sanskom Mostu, Oštroj Luci...? Zašto šute u Banjaluci, entitetu, Sarajevu? Zašto Hrvati ovdje ne pripadaju nikojem političaru? Obespravljeni mali Hrvati ne pripadaju nikomu. Briševo je tragično. No ima mnogo “briševa”. Onih koji su opustjeli. Gdje su oni političari? Dođe stranac ovdje. Ja ga zamolim on dođe, a moj predstavnik ne može. On kaže da predstavlja Hrvate a neće da dođe među svoje Hrvate. Koga onda on predstavlja? Što je napravio za nas? Ja kao biskup to ne mogu ne pitati. Prema tome, ti nemaš pravo reći da me predstavljaš, kad za mene ne činiš ništa. To nije fer. Kad vam netko kaže; “Mi smo to radili”, a ti vidiš da rezultata nema, uhvati te jad i čemer.

Kako promijeniti to stanje. Kako primijeniti tu svijest. Vidimo kako se pokazuje da se gospodin Dodik više bori za Hrvate nego Hrvati sami za sebe. I zašto ga neki Hrvati više cijene. U jednom, dijelu BIH naši su ljudi naklonjeniji Muslimanima. Kako se mi možemo odvojiti od priče da smo uvijek nekome naklonjeni. Uvijek smo na nekoga naslonjeniji. Zašto ne možemo doći do svoje neovisnosti, svojega ja?

- Pa, ovo što vi nabrajate to je sve samo dio dijagnoze. Ali za dijagnozu treba terapija. Koja je terapija? Ako nemamo pravilno informiranih i obrazovanih političara, hajmo krenuti od srednje škole. Izabrat ćemo pojedine dječake i djevojke koji imaju odgoj i osnovu, pa ajmo ih ciljano školovati i osposobiti da rade za opće dobro za vlastiti narod ali ne isključujući i druge narode. Hajmo obrazovati, ali i odgajati ljude. Ako tvoja nutrina nije ispravna postat ćeš egoista i opet nismo nikuda došli. Fale nam sustavi, promišljajući sustavi o budućnosti, školski centri koji bi bili namijenjeni za školovanje graditelja ove zemlje. Čovjek iz BIH ima puno veće prednosti nego čovjek iz Hrvatske. Mi smo ovdje pozvani jedni na druge da uvažavamo jedni druge i drugačije i da budemo dobri. Danas toliko naših ljudi iz BiH i Hrvatske idu iz ne znam kojih razloga, najčešće prisiljeni, i tamo daleko uspiju. I tamo žive s drugim i drugačijim. Naš je čovjek kadar uspjeti. Otvoren za druge. Bude dobar primjer. Važno je biti plemenit, pošten i dobar čovjek. Važno je da nismo osvetoljubivi.
Tražimo ono što nas povezuje a ne ono što nas razilazi. Ne možemo reći da smo mi Hrvati esktra ljudi, a svi ostali su loši, kad i sami znamo da to nije baš tako. Ja neću nikada zamjeriti destrukciju, jer destrukcija pokazuje ružno lice, ali od nje je uvijek jača i bolja konstrukcija. O, kako ona ima lijepo lice. Ona je ispravna. Ne dozvolimo da i druga mjesta budu obilježena kao Briševo grijehom propusta od mnogih. Od onih koji su trebali vrjednovati ono što se dogodilo i pokazati pravo lice. Odobrava li se zločin koji se dogodio ovdje svojim nemarom? Šutnjom odobravamo i stojimo iza zločinaca. Zločinci su bili ili zavedeni ili natjerani. Ja nisam niti zaveden niti natjeran. Ja znam da je zločin zločin.

Oče biskupe, od posljednjeg susreta do danas vidimo i zdravlje Vam se polako narušava. Problem naših ljudi jeste nedostatak pravih istinskih autoriteta koji će reći istinu: pravično opominjati i savjetovati. Nije li nedostatak pravih autoriteta problem u našoj BiH?

- Bog daje, ako ima kome dati. Bog će dati svim narodima i dovoljno svjetla i svoje snage i svoje istine. Pitanje je samo koliko će sa naše strane biti spremnosti da ga primimo. Bog, sukladno Prispodobi o sijaču, sije, dobro sjeme, a tek četvrto padne na dobro tlo i donese plodove.

Dao Bog da bude tako na cijelom području gdje žive Hrvati. Amen!