Garevački Internet portal ®

Informacije za sve generacije!

Ned05312020

Last updateČet, 10 Svi 2040 12pm

Film Semira Halilovića - Zbogom Bosno evo Sarajeva

stop nasilju

Ovih dana ukazao nam se ni po čemu poznati Semir Halilović osim što je sin babe Sefera Halilovića, generala muslimanske vojske koju Bošnjaci rado krste u tzv. Armiju BiH. General Halilović jedno vrijeme bio je ratni zapovijednik muslimanske vojske i pod njegovom zapovjednom odgovornošću počinjeni su brojni ratni zločini i etničko čišćenje nad Hrvatima u BiH.

General Halilović jedno vrijeme bio je ratni zapovijednik muslimanske vojske i pod njegovom zapovjednom odgovornošću počinjeni su brojni ratni zločini i etničko čišćenje nad Hrvatima u BiH. Babin sin Semir navratio je preko youtube sa svojim taze nedokumentiranim dokumentarcem koji ništa novo nije otkrio osim što je ovaj put velikobošnjačka trijada izlazila iz njegovih i babinih usta. Halilovići prezentirali već dvadeset i kusur godina postojeću autobiografiju velikobošnjačkog šovinizma ukrašenog sa čipkastom feredžom od dvadeset i četir karatnog fašizma.

Sve drukčije od Bošnjaka, muslimanana, i bošnjačke unitarne Bosne, Semir Sandžaklija naziva fašistima, a HercegBosnu i Hrvate u njoj fašističkom tvorevinom, što govori isključivo o njegovom fašizmu iz sarajevske perspektive čija se prijeratna multikultura svela na par Kineza i malobrojnu hrvatsku i srpsku ilegalu. Ostaje tajna zašto Semir nije za fašizam optužio i međunarodnu zajednicu, i svoje Bošnjake, jer sve međunarodne mirovne ponude tijekom rata (potpisali su i Bošnjaci), i ponude Bošnjaka (vidi prvi Bošnjački Sabor 93.) svode se na troetničko unutarnje uređenje BiH, što znači da je HercegBosna bila i ostala legtitimni i legalni teritorijalnoinstitucionalini status Hrvata u BiH.

Elem, Semir nam je ponudio namjmanje tri poruke: Hvalospjevna amnestija babe Sefera Halilovića od ratnih zločina koje je počinio nad Hrvatima BiH, navodna agresija Hrvata HercegBosne na same sebe i Hrvatske na bošnjačku Bosnu, i besramna eksploatacija ahmićke i srebreničke tragedije za velikobošnjačke politikantske potrebe i status jedine žrtve.

Kad sve navedeno sabereš nije nikakvo čudo što se kod nas u Posavini, na spomen Sarajeva, u pravilu rabi rečenica: “Zbogom Bosno evo Sarajeva”. Ta velikobošnjačka i velikomuslimanska prijestolnica, još od ratnih dana kad je Alija Izetbegović u svojstvu predsjednika BiH predstavljao isključivo samo muslimane, pokidala je većinu emotivnih, konstruktivnopolitičkih, kulturoloških i drugih društvenih poveznica s iskonskom Bosnom, pogotovu s Hrecegovinom, s dijelom Bošnjaka u Zapadnoj Bosni, i sto posto s konstutivnim Hrvatima i Srbima. Zato što je Sarajevo Velikobošnjacima Bosna, a cijela BiH tek je sarajevska prćija za ubiranje harača, taj samodostatni feud par bošnjačkih familija nije glavni grad sva tri konstutivna naroda već samo izabranih Bošnjaka i pravovjernih muslimana. Za razliku od zagrljaja s unitarizmom sarajevsko unificirano biće (jedan narod, jedna vjera, jedna žrtva, samo njihova država) jednostavno nema dodirnih točaka s drukčijim od sebe, multikulturnom i demokratskom stvarnošću, pa čak ni s velikim brojem izvansarajevskih Bošnjaka. Semir Halilović je jedan od tih što Sarajevom hodaju a zemlju ne dodiruju, i zato nije nikakvo čudo što njegov film nema dodir sa stvarnom prošlošću i sadašnjošću Bosne i Hercegovine.

Semirov velikobopšjački uradak nosi potpuno pogrešan naslov. Da je pravde umjesto „Kako je izdana Hercegovina“ film bi morao biti naslovljen „Moj babo Sefer u iščekivanju službenog puta“. Ili, „Kako smo htjeli okupirati Hercegovinu“. Još točnije, „Kako je Sarajevo izdalo Bosnu i Hercegovinu“. Ali nema pravde.. Inače stranci sa Sandžaka ne bi mogli krenuti u oslobađanje ove zemlje od Hercegovine i većinskih domicilnih Hrvata u njoj. Poput onih što su po Hrvatskoj vrštali „Ovo je Srbija“, i onih kvazihrvata što čine koaliciju u bošnjačkoj vlasti iako s ustaškim pedigremo vrište „Hrvatska do Drine“, tako i oni sad po Hercegovini vrište „Ovo je Bosna“. Semirova antihrvatska motivacija ima isti legitimitet kojim su Velikosrbi iz Semirove domovine Srbije krenuli od Hrvata osloboditi Vukovar, Gospić i Dubrovnik. Očevidno BiH se stvarno obogatila s doseljenicima koji nisu u stanju naučiti zemljopis svoje nove domovine.

Zna Semir optužiti i Hrvatsku za navodnu agresiju na BiH ali se nije sjetio spomenuti da je i sama ratom pogođena Hrvatska primila preko pola milijuna muslimanskih izbjeglica, liječila ranjenike, obučavala i naoružavala muslimansku vojsku koja je u to vrijeme ubijala Hrvate u Hercegovini i središnjoj Bosni. Veli Semir, i Sarajevo je pomoglo Hrvatima u središnjoj Bosni pa su s Hrvatskom i Hrvatima kvit.

Iako je istina više nego očevidna nju iz tjesnaca velikobošnjačkog uskog grla ne može izvaditi ni vadičep za vino. Za brojne Semire nema gore kletve nego reći istinu, niti većeg fašiste od onog tko im nepoželjnu istinu kaže. Semirov filmić i njegov babo dokazuju nam da je laž velikobošnjački materinji jezik. Gradovi u HercegoBosni ispunjeni su prijeratnim etničkim šarenilom dok su gradovi pod bošnjačkom vlašću lišeni prijeratnih Hrvata pa ipak je HercegBosna fašistička a ne Bošnjakistan, tvrdi Semir. Gdje djeca mogu učiti nastavni program svojeg naroda a gdje to ne mogu? Tko kome bira i nameće političke predstavnike u vlasti? Kontrast je jasan, i za najvećeg glupana djeluje tragikomično, osim za Semirove i Seferove patriote u Sarajevu.

Shodno navedenom tko je nastavak ratnog ludila? To su Helezovi slijepi primatelji mirovina kraj zdravih očiju. Ljiljani što do lakta umazani tuđom nevinom krvlju uživaju samododijeljeni status žrtve, ali - kad mitska usmena predaja zatreba - tad nisu žrtva već nepobjedivi Cuck Norris. To su oni što u etnički očišćenom Bugojnu opet Hrvatima psuju ustašku mater i otvoreno prijete kao Elvis Tukar, vijećnik SDP-a, inače sestrić nelegalnog federalnog ministra za pitanja branitelja Zukana Heleza: "Pobili smo vas '93., pobit ćemo vas opet!". I opet nikom ništa. U Semirovom filmu Tukar nije dobio ulogu otjelovljenog nastavka ratnih fašističkih ciljeva.

Iako sve tri vojske u BiH (hrvatska, muslimanska, srpska) imaju na rukama prolivenu tuđu krv, po Semirovom, Seferovom i velikobošnjakom poimanju, samo je muslimanska vojska nevina jer ima samododijeljeni imunitet od kaznene odgovornosti.

Zbog svega naverdenog evo za Semira jedan pozdrav iz još uvijke od hrvatskih fašista okupiranog Orašja.

Dragi Semire

Kad bi ti umjesto nepodnošljive lakoće pronalaženja hrvatskih agresora, što napadaju svoj vlastiti dom, počeo tražit svoju braću Muju i Abu Hamzu koji su Hrvate protjerali od Tuzle, Travnika, Zenica, Kaknja, Vareša, Bugojna i Jablanice, ne bi ih Semire lako našao. Još teže bi našao njihove nove kuće jer su se preselili na novu adresu. Adresu ti za sad ne mogu poslati jer su bivši vlasnici Hrvati iz inata odnijeli kućni broj na svoju novu kuću u fašističkoj HercegBosni, da ne bi morali mijenjati svoju staru adresu. Kao što iz navedenog i sam vidiš još Bošnjaci nisu ravnopravni. Agresor vam ne da svoje kućne brojeve i tako će to biti sve dok ne postanete jedini gospodari BiH.

Al`, ruku na srce, stvari se ipak kreću nabolje. Evo. Tvoj babo Sefer dobio odličan državni posao. Ima pod sobom preko 4500 ljudi. On ti je među glavnim grobarima hrvatskog groblja u dijelu kojeg vi Bošnjaci zovete oslobođena bošnjačka Bosna.

Bilo bi i boljih vjesti da nema onog ublehaša Kebe koji ti je pronašao braću mudžahedine i otkrio da Armija BiH ne postoji već da je to isključivo muslimanska vojska. Sve dokaze je poslao i u Haag jer, iako je i sam Bošnjak, ne vjeruje u neovisnost bošnjačkog sudstva. A baš ste ih dobro skrili u ormar još od one godine kad ste se u Daytonu igrili skrivača. Pokušala je bošnjačka valst, pa i tvoj babo, sve to prikriti paljenjem dokaza i svjedoka baš kao s onim ubijenim hrvatskim generalima u ratu, i u miru, kao i s Hrvatima zarobljenim na stadionu u Bugojnu. Toliko ste ih volili da ste ih kupali u deficitarnom benzinu tako da nakon kremiranja tri dana niste mogli vatru zgasit. Što su ti dušmani Semire moj. Sve suprotno od vas patriota. Lažu strancima da pijući na silu muslimansku kahvu ne mogu oka sklopiti, a kamo li spavati, dok vas, žrtvu, nitko u vašoj Bosni ne pita zašto vi kad spavate ne možete piti kahvu.

Dragi Semire u dušmanskoj tuđini, Šeheru, daleko od Bosne i Hercegovine, eno tvoja Bošnjakinja rodila dijete ali zato što se još ne zna je li ocu djeteta pravo ime Karaj Kamel ili Abu Hamza, je li terorist ili Zlatni ljiljan, je li Bosanac Bošnjak ili Arapin Mudžahedin, eto dok se to ne svrši ne mogu ti reći ni ime djeteta nit tko mu je otac.

Kod nas u Posavini nema niš novog a staro je odnijela zadnja poplava. Dobro. To tebe ionako ne zanima je smo mi u Posavini druga država. Neoslobeođena. Nema veze. Hvala ti što si me oraspoložio s ovim tvojim zadnjim filmom koji puca od ogromne vjerodostojnosti da je nisma mogao izmjeriti ni na apotekarskoj vagi. U to ime šaljem ti jednu istinitu priču s radnjom u agresorskoj Posavini i slobodnoj bošnjačkomuslimanskoj Tuzli. Mani ti drugu državu Hercegovinu i škutore. Glavne uloge igraju jedine žrtve Mujo i Fata. Sad u veljači, za koji dan, priča doživljava svoju prvu obljetnicu.

Kad su u veljači jednog hladnog dana Mujo i njegova Fata izašli nadisati se oslobodnog zraka u multi-kulti Tuzli – grad u kojem je građanskotolerantna raja osunetila kršćanski dio povelje Kulina bana - zadesila ih je strašna nesreća. U novootvorenom šoping centru Sadaka & Halal, na samom ulazu, zaigrali su tombolu i dobili glavnu nagradu za besplatnu vožnju onim pokretnim stepenicama što voze gore-dole. Kad je vožnja krenula baš tad je nestalo struje. Iako su dušmani tvrdili da je uzrok ekonomska kriza cijela Tuzla je vidjela da je to bila sabotaža iz dogovora Tuđman-Milošević. Znaš - Na osigurač za struju bacilo onu mokru salvetu iz Karađorđeva i eto ti belaja. Kurcšlus dok si rek`o ajns. Jes…jes… Samo je to tak bilo. Džematlije su na stepenicama danima čamile čakajući da struja opet dođe. Prijetili su, ako struja namah ne dođe sabotirat će i druge pokretne stepenice diljem BiH, te zapaliti Predsjedništvo, stranačka sjedišta i Kantonalnu vladu. Federalnu jok.

Na odjelu za nađene stvari u šopingu patrioti su pronašli pisanu podršku od par stranih veleposlanika s datumom pisanja prije nego li je struje i nestalo. Kako su unaprijed znali?! Sigurno su prisluškivali klan iz Karađorđeva. Zato što se nestanak struje ipak nije okalemio na neoslobođenim fašističkim područjima patrioti su odustali od štrajka razuma ali su obećali reprizu iduće godine na isti dan. Struju su na kraju uključili oni koji su je i isključili. Skupa sa strujom sijao je i tvoj babo Sefer. U općepatriotskom slavlju proglašen je osloboditeljem pokretnih stepenica.

Ah da. Tvoji Tuzlaci pokušali su i u Orašju. Međutim. Čim su došli do koridora, i vidjeli agresorsku policiju, hrabro su se vratili nazad. U atobusima punim Jogurt revolucije, koju su za tu prigodu preimenovali u Burek revolucija, nas domicilne agresore jednoglasno su maršnuli kući, u mat(ERN)icu. Znaš valda kakvi ste – Niste vi nacionalisti poput agresora koji uživa u svojevrsnom nacionalnom incestu pa se ženi i udaje samo između sebe. Vi patrioti, u ime multikulture, jebete samo tuđu naciju.

Eto Semire. Agresor bio tko kaže da je moja priča vjerodostojnija od tvojeg filma. Meni žao Muje i Fate, što ostaše bez struje, a tebi žao što ti babo nije još više agresorskih Hrvata pobio u njihovim kućama. Zato se bosanskohercegovačkoj krizi ne nazir kraj.

Ti, tvoj babo i bošnjačka elita, zinuli ste koliko ne možete progutati, a već progutano ne možete probaviti pa kakite na usta. Po vama sudbina svih nebošnjaka u BiH morala bi završiti makar u srajevskom slijepom crijevu, kad već ne može u guznom, dok bi bošnjačka elita, u tako etničkovjerskom očišćenom ISIL-u, postala jedini gospodar s feudalnim sustavom veza i vezica po babi, daidžama, amidžama i Allahu kao krajnjoj sekularnoj instanci.

Zbogom Semire, zbogom Sarajevo, i ostavite na miru Hercegovinu, Bosnu, i od vas drukčije unutarnje „agresore“.

Vaša što rjeđa posjeta uveličava doborsusjedstvo.

Filip Antunović