Samo je jedan Garevac

Selo moje sve me tebi zove

Sub10192019

Last updateUto, 10 Ruj 2024 7pm

Prsten je igra koja se ne uči već nasljeđuje

Kratki i hladni zimski dani, a uz njih duge noći i tople sobe doprinose poseban ugođaj za igru prstena. Stoga se Garevljani često sastaju i igraju ovu staru igru koja se s koljena na koljeno prenosi na mlađe naraštaje širom nam drage Posavske ravnice.

1

Nema ljepšeg ugođaja u ovim  zimskim danima  već kada se na šporetu zacrveni plata od dobro naložite vatre, a na njoj kvrkolje kuhane koljenice s prokulicama kiselog kupusa, dok uz šporet mačka prede, a vani snijeg zatrpava već ugažene prtine, a niske temperature po strijama stvaraju duge ledenice.

2
 
Toga u svijetu nigdje nema. Svijet može imati posebna bogatstva i kamare novca, ali ovakve ugođaje nema i nikada ih neće imati jer to se ne kupuje to se stvara i doživljava.

Osobno mi je drago da imamo mladih Garevljana koji poznaju ovu igru i koju proširuju sve dalje i dalje, jer to je igra koja se ne uči već nasljeđuje. Antonijo Brunin trenutno ima 14 godina a od svoje 9 godine igra ovu čudnu igru za koji mnogi kažu da je jedinstvena.

4

Na slikama vidimo ekipu koja se sastala kod Brune Kovač „Legina“ i malih legića, koji pozorno prate svaki pokret ruke i pogled očiju uigranih majstora. Oni su mladi i vrlo brzo uče i pamte i tako će za nekoliko godina oni naslijediti našu generaciju i učiti svoju djecu da nastave tamo gdje smo mi stali.

Za GIP piše Mišo Perak
Fotografije: Dijana Kovač