Garevački Internet portal ®

Informacije za sve generacije!

Sri07152020

Last updateČet, 10 Svi 2040 12pm

ruzica 200Mag. Ružica Kopačević-Miličević je majka troje djece. Rođena je 10. ožujka 1967. u Donjem Svilaju. Studij sociologije je  završila na fakultetu političkih nauka i znanosti u Sarajevu. 13. travnja 1992. radi rata je napustila  Sarajevo i  otišla za Austriju u grad Bad Ischl, gdje još uvijek živi. Radi kao voditeljica ureda za integraciju. Isto tako je i voditeljica seminara i radionica za odrasle i omladinu na temu rasizma,  multikulturalizma, diskriminacije, migracije i integracije.

Osnivač je i voditeljica  platforme za međureligijski dijalog, na komunalnom  nivou. Pisanjem se bavi od svoje osnovne škole. Do Domovinskog rata je isljučivo pisala poeziju, dok se zadnjih godina više preusmjerila na prozu. Osim pisanja, bavi se autodidaktičkim slikanjem-crtanjem i iza sebe ima dvadesetak samostalnih izložbi.

Našu dopisnicu zanimaju sve teme, koje su vezane za manjine, mehanizme manipulacije, neovisno dali dolaze od države, religijskih institucija, medija ili pojedinaca. Granica i život na granici, su ključne teme njenih razmišljanja! Kako u geografskom, tako u metafizičkom smislu i kontekstu.

Snijeg u čovjeku

Ocu je snijeg bio do koljena meni do vrata kućama do krova mravima do neba. On je ujedao, škripao i milovao. Kidali smo ga kao oštro brašno. A on je sipio kao bajka sa slikovnice u ruke na kape u oči i usta i bezazleno brisao puteve i korake u nedogled.

Opširnije:Snijeg u čovjeku

Tamo dole, vamo gore!

S moga balkona vidi se cijela čaršija. Mislim, ovdje, u Austriji. Ispod njega se nekad kočoperio Franjo Josip, i s peruškom na glavi šetao s caricom Elizabetom.Od devedesetih je čaršija puna našeg svijeta. E, sad vam je taj moj balkon, moja cijela avlija, na kojoj se nalazi mala božja bašča, počevši od pelagonija, oleandera, miloduva, lijepe kate, preko palmi svih vrsta, i to sve iz naših krajeva, pa do peršuna zasađenog u kutiju od kikirikija. Ama ljudi moji, kakva bih ja Posavka bila kad na svom balkonu ne bih imala bar jednu šljivu. Posavka bez šljive je kao država bez zastave.

Opširnije:Tamo dole, vamo gore!

Sve u svoje vrijeme

Svima koji me znaju poznata je moja ljubav prema selu, biljkama, a naročito moje nastojanja da neobične, egzotične biljke presadim iz tuđih vrtova i dalekih krajeva i prenesenim ovdje, u svoj svijet, svoj život. Tako sam, 2014 godine, iz Afrike, iz Gane, donijela neobičnu biljku koju dotada nikad prije nisam vidjela niti znam kako se zove.

Opširnije:Sve u svoje vrijeme

Bosno moja u srcu te nosim

Sunce na vrijeme izlazi i zalazi. Muhe i komarci također. Omorina ne izostaje. Pokoji oblak se ukaže. Kiša se strpila dok ne odu Gastarbeiteri. Imamo dovoljno vode, i paradajza. Okružena riječima, koje razumiju samo oni koji su odrasli ovdje, guštam zalazak sunca, lavež psa i povike djece.

Opširnije:Bosno moja u srcu te nosim

Ispraznost

Živjeli smo u nadi da će se za našeg života promijeniti svijet, desiti neka velika revolucija, roditi mesija koji će dokinuti nepravdu i nasilje. Nadali smo se tehničkim dostignućima koje će nam omogućiti kraće radno vrijeme.

Vjerovali smo da ćemo sresti veliku ljubav, napraviti neku veliku stvar ili da će se desiti nešto iznenadno sto će promijeniti nas život nabolje.

Opširnije:Ispraznost

Ljudska samoća, praznina i tuga

Moj otac živi u kući s pet soba. U jednoj kuha i spava. U ostalima drži slike svetaca i goblene okačene na zidove. Posjećuje ih svake nedjelje. Petkom jede riblju konzervu. Otvori je polako, i prije nego počne jesti, razgovara sa sardinama. Udiše miris mora s njihovih slijepljenih škrga. I gleda u pučinu. Tu je kraj i početak.

Opširnije:Ljudska samoća, praznina i tuga

Sve po jednu marku

Štipaljke, mušičarke, haljine, ribaće, tangice, amuleti, zastave, lažne trepavice Push Up grudnjaci, umjetna kosa, i ko zna što još, danas gostuje u našem gradu. Dan uoči velike Gospe, pred vašar u Odžaku, sjati se cijela županija na jednom mjestu.

Opširnije:Sve po jednu marku

Pismo roditeljima

Ako pravite djecu, recite im da su ratovi tvornice invalida i da se nikad ne može vratiti djetinjstvo koje se uzalud provelo u rovovima i podrumima. Ako se ikad odlučite da ih rodite, učite ih da vole miris vrelog sunca i slobodu svakog čovjeka.

Opširnije:Pismo roditeljima