Garevački Internet portal ®

Informacije za sve generacije!

Ned12152019

Last updateUto, 10 Ruj 2024 7pm

Filmska priča o ustaškom i partizanskom logoru Jasenovac

Naš suradnik Pejo Gašparević u Splitu je pratio  premijeru dokumentarnog filma "Jasenovac-istina" koji izazaiva brojne reakcije u javnosti. Prenosimo izvješće u kojem se on usredotočio na sadržaj filma. U profesionalnom izvješću našeg suradnika ne iznose se ničiji  vrijednosni sudovi o filmu, nego se pokušava čitateljskoj publci priblžiti ono što film sadržinski nudi. Svakom čitatelju se ostavlja sloboda na vlastiti vrijednosni sud i stajalište.

jasenovac istina

Piše: Pejo Gašparević

Dokumentarni film "Jasenovac-istina" redatelja Jakova Sedlara i scenariste Hrvoja Hitreca, u kojem se na temelju do sada nepoznatih dokumenata govori o zločinima u logoru Jasenovac za vrijeme ustaške vlasti u Nezavisnoj državi Hrvatskoj od 1941. do 1945., te o zločinima komunističkih vlasti u tom logoru od 1945. do 1951. godine koji su, kako se tvrdi u filmu, bili prešućivani.

"Jasenovac je bolna točka u Hrvatskoj povijesti jer se u tom logoru desio zločin, ali ne samo u dijelu koji je nama pripisivan kao dio kolektivne krivnje, nego i u događanjima u logoru nakon 1945. godine, o kojima u filmu svjedoče dvojica slovenskih partizana, koji su bili čuvari u tom logoru nakon Drugog svjetskog rata i koji tvrde da je logor zatvoren tek 1951. godine," rekao je Sedlar obraćajući se nazočnima u prepunoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu, gdje prikazan film. Dodao je kako svatko tko govori da se u Jasenovcu nije dogodio  zločin „prešućuje istinu“, no zločin se događao i u „ustaškom logoru Jasenovac“ u razdoblju od 1941. do 1945. ali, kako je naglasio,  i u „partizanskom logoru Jasenovac“ godinama poslije 1945.
 
O događanjima u jasenovačkom logoru u razdoblju od 1945. do 1951. desetljećima se nije ništa znalo, rekao je. "Kad nam se prigovara da govorimo o ustašama i partizanima onda je razlog taj jer te stranice hrvatske povijesti još nisu zatvorene, a nama je nametnuta kolektivna krivnja. Moja i Hitrecova želja je da ovim filmom ispričamo priču što je moguće bliže istini", poručio je Sedlar.

"Mi smo učeni da je Stepinac zločinac, a Tito jedan od najvećih državnika u svijetu i da je Jugoslavija savršena tvorevina, a pokazalo se da je sve to laž," poručio je Sedlar.

Rekao je i da je Slavko Goldstein "bijesno" reagirao na jedan podatak iz filma, odnosno na pismo Ante Pavelića  tijekom Drugog svjetskog rata upućeno Mili Budaku.

"Mi smo to pismo dobili prije nekoliko mjeseci i u njemu Pavelić, između ostalog, moli Budaka da, neovisno o zakonima i što su mnogi Židovi protivnici zakona, napravi sve da Židovska bogoštovna općina kontinuirano radi. Nakon toga u filmu slijedi komentar 'Pavelić nije tražio zatvaranje Židovske općine, a Ivo i Slavko Golstein jesu u neovisnoj Hrvatskoj.' I sad on (Goldstein) i takvi ne mogu se pomiriti sa činjenicama. Mi ne lažemo, nego samo iznosimo činjenice," kazao je Sedlar.

On smatra kako će ovaj film potaknuti mnoge diskusije, a autorima filma, dodao je, i jest stalo da se potakne diskusija "na temelju argumenata, a ne laži."

Sedlar je najavio kako će nakon nedavne svjetske premijere u Tel Avivu ovaj film biti prikazan u više gradova u Hrvatskoj te Hrvatima u dijaspori diljem svijeta.

"Ovaj ćemo film također prikazati i u Muzeju Holokausta u Washingtonu, te u jednom Židovskom centru u New Yorku, a prevest ćemo ga i na više stranih jezika. Osim toga film će biti dio biblioteka mnogih sveučilišta," istaknuo je Sedlar.

U jednosatnom dokumentarnom filmu citiraju se brojni dokumenti kao izvori u kojima se iznose podaci da je broj žrtava u "ustaškom logoru Jasenovac" bio od nekoliko desetaka tisuća do nekoliko stotina tisuća.

Kritizira se Antu Pavelića da je napravio "katastrofalnu grešku što su u NDH primjenjivani Hitlerovi rasni zakoni," ali se citira i Pavelićevo pismo upućeno Mili Budaku u kojem ga upozorava da se u Jasenovcu Maks Luburić "ponaša neprikladno" te ga poziva da se zauzme na popravljanju Luburićevog ponašanja u tom logoru. U filmu se navodi da su u ustaški logor Jasenovac dovođeni Židovi, Srbi i Romi, ali i Hrvati, te da su u njemu ubijani "lijevi HSS-ovci i hrvatski intelektualci."
 
Tvrdi se da je jugoslavensko zrakoplovstvo po Titovoj zapovjedi bombardiralo logor Jasenovac u ožujku 1945. godine, ali da se to prešućuje. Također se prenose izjave dvojice čuvara Jasenovačkog logora u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata, od kojih je jedan rekao kako je taj logor "bio strašan i zatvoren tek 1951. godine".

"Komunisti su u partizanskom logoru Jasenovcu nakon završetka Drugog svjetskog rata likvidirali više ljudi nego što je likvidirano u ustaškom logoru Jasenovac. Tito nikad nije posjetio Jasenovac jer je znao što se u njemu događalo", jedna je od tvrdnji iznesena u dokumentarnom filmu "Jasenovac-istina."

Po navodima u  filmu „partizanski logor Jasenovac nakon 1945. godine služio je za istrebljenje Hrvata i ideoloških protivnika komunizma.“

„Jedna od postaja Križnog puta bio je i partizanski logor Jasenovac gdje su obavljane masovne likvidacije, a Bleiburg i Križni put su najveće demografski gubitak u hrvatskoj povijesti i tu je izvršen genocid zastrašujućih razmjera,“ također je jedan od teza ovog dokumentarnog filma.
Između ostalog, u filmu se citira i dokument po kojem se nekadašnji šef Udbe Aleksandar Ranković na jednom sastanku u Beogradu hvali da je komunistička jugoslavenska vlast u nekoliko godina nakon Drugog svjetskog rata „likvidirala 586.000 narodnih neprijatelja.“

„Stepinac je bio protivnik svih totalitarizama i Njemci i ustaše smatrali su ga neprijateljem, ali su ga komunisti uništili,“ istaknuto je u filmu.

U filmu se navodi kako u Hrvatskoj nitko nije odgovarao za komunističke zločine te da i danas u Hrvatskoj ima političara koji doprinose zataškavanju komunističkih zločina. Pritom su spomenuta dvojica bivših hrvatskih predsjednika, Stjepan Mesić i Ivo Josipović, te Milorad Pupovac.

U filmu se navodi kako u Hrvatskoj postoje i novinari koji prikrivaju komunističke zločine te su u tom kontekstu navedena imena Miljenka Jergovića, Viktora Ivančića, Jurice Pavičića, Ante Tomića, Predraga Lucića, Davora Butkovića, Borisa Dežulovića i Denisa Kuljiša. Film završava porukom kako hrvatskom narodu treba zbiljska pomirba na temelju istine o zločinima koje su počinila dva totalitarizma, nacizam i komunizam.

Pejo Gašparević: 8. travnja 2016.