Garevački Internet portal ®

Informacije za sve generacije!

Uto09172019

Last updateUto, 10 Ruj 2024 7pm

Vučić odvraća Dodika od referenduma-geopolitička pozadina

vucic i dodikZašto se premijer Srbije Aleksandar Vučić upustio u odvraćanje predsjednika Republike Srpske (RS) od raspisivanja referenduma o Sudu i Tužiteljstvu BiH nakon što je Narodna skupština već donijela odluku o održavanju tog referenduma? Vučić je zamolio Dodika da „još jednom razmotri“ odluku o raspisivanju tog referenduma rekavši sljedeće:“Iako razumijem njegove  argumenta, cijena je previsoka“.

Piše: Pejo Gašparević

Ovom kratkom rečenicom Vučić je poručio kako službeni Beograd ne popdržava Dodikovo nastojanje za raspisivanje referenduma o pravosudnim institucijama u BiH jer je „cijena previsoka“.  Vučićevo upozorenje o „previsokoj cijeni“ referenduma, kojeg želi provesti Dodik,  je znakovito i ono sažima iskušenje u koje je bačena Vlada Srbije zbog takvih Dodikovih nakana. Ne treba odbaciti mogućnost da u Vučićevom  udjeljivanju  žutog kartona Dodiku, zbog njegovih referendumskih planova, treperi i njihovo međusobno eventualno rivalstvo tko je u sadašnjim zamršenim okolnostima „prvi u Srba“ s obje strane Drine.  

No, čini se kako razlozi Vučićevog odvraćanja Dodika od referenduma nadilaze njihovu međusobnu utrku za političkim šampionom u srpskom nacionalnom korpusu i tiču se pozicioniranja Srbije u u geopolitičkom nadmetanjima Zapada i Rusije za gazdovanjem  na Balkanu. U Vučićevom upozorenju da bi cijena referenduma u RS-u bila „previsoka“ može se iščitavati kako on u Dodikovim planovima za raspisivanje referenduma vidi rizike od daljnjeg zaoštravanja odnosa vodstva RS-a sa  silnicama Zapada koje se protive tom referendumu.

Daljnje konfrontiranje političkog rukovodstva RS-a sa Zapadom, očito je ne uklapa se u Vučićeve planove u kojima su vidljivi znakovi da on želi politički približiti Srbiju Zapadu uz zadržavanje vojne neutralnosti Srbije njenim nepristupanjem u NATO.

Dodik je već cijelo desetljeće na političkoj pozornici i vjerojatnim se čini kako u političkom Beogradu postoje procjene da je njegova upotrjebna vrijednost u međunarodnim relacijama u silaznoj putanji te da Vučić treba preuzeti političko-diplomatsku inicijativu kako gospodarski oslabljena Srbija ali i srpski narod u BIH (RS) ne bi ostali autsajderi u distribuciji Zapadnog kapitala koji im je toliko potreban.

Očiglednim se čini kako kreatori (sve)srpske politike prepoznaju geopolitičke tendencije i nastoje izbjeći „geopolitičku osobnu  grešku“ koja bi ih dublje gurnula u proruske sentimente ali ih ostavila izvan domašaja razvojnih perspektiva Zapada.

Vučićeva poruka Dodiku da bi referendum u RS-u o pravosudnim tijelima u BiH bio „previsoka cijena“ uslijedila je mjesec dana nakon  što je  ministrica vanjskih poslova BiH Marina Pendeš boravila u višednevnoj posjeti sjedištu NATO-a u Bruxellesu gdje je razgovarala i sa glavnim tajnikom Saveza Jensom Stoltenbergom.

Taj susret je začuđujuće oskudno tretiran u medijima u BiH, iako je sadržaj tog razgovora od prvorazredne važnosti za BiH. Nakon tog sastanka, između ostalog, priopćeno je i ovo:“Sugovornici se se složili da su ova i naredne godine od ključnog značaja za NATO integracije Bosne i Hercegovine“. Treba primijetiti kako je  težište  stavljeno  na „ovu i naredne godine“ kao ključne za učlanjenje BiH u NATO, a to znači kako je vodstvo NATO-a uvrstilo BiH u svoje aktualne zadaće te ih namjerava narednih godina i realizirati.  

Vodstvo  NATO-a na svojem  geopolitičkom radaru vidi cijelu BiH  ne spominjući njene entitete. No, upravo entiteti Federacija BiH i Republika Srpska nemaju usuglašena stajališta glede ulaska BiH u NATO; hrvatski i bošnjački politički čelnici u Federaciji podupiru takve ambicije dok im se politički čelnici iz RS-a protive.  Vučić je vjerojatno svjestan ubrzanih ambicija NATO-a, koje su se očitovale i prilikom susreta Stoltenberga s ministricom obrane BiH Pendeš, a koje se ne podudaraju sa srpskim otporima članstvu u NATO-u.

Čini se kako je izazov članstva u NATO-u stavio na kušnju vladajuću srpsku klasu i u Srbiji i u RS-u te je u tijeku sazrijevanje političke svijesti kako treba izbjegavati konfrontacije sa Zapadom,  jer je cijena toga „previsoka“.

Prkošenje referendumom u RS-u o pravosudnim tijelima u BiH djeluje iritirajuće na Zapadne moćnike i njegovo održavanje može potaknuti kratkotrajnu nacionalnu euforiju, posebice u RS-u, ali u konačnici učinci tog referenduma bi mogli biti kontraproduktivni upravo za one koji ga zagovaraju.

Uporište za takvu ocjenu može se pronaći u nedavnom referendumu u Grčkoj na kojem  su odbačeni bruxelleski uvjeti za nastavak međunarodne pomoći toj zemlji. Grke je na tom referendumu zahvatila nacionalna euforija, stvoreno je ozračje kako će tobože Grci diktirati igru u srazu sa Zapadnim moćnicima.

No, nakon referenduma sve se odvija suprotno od onog što su očekivali Grčki premijer Aleksis Cipras i njegovi istomišljenici. Grčka je sada  prinuđena prihvaćati i nepovoljnije uvjete međunarodnih glavešina od onih kakvi su bili prije referenduma, a političkim raskolima, koji su zahvatili doskorašnje Ciprasove štovatelje, ne nazire se kraja.  Politički boljševizirani ljevičarski Grčki premijer Cipras zaigrao je na gubitničku kartu nadajući se pomoći Rusije,  pocjenivši  činjenicu da je Grčka članica NATO-a  koji je prejak da bi dopustio gubljenje  geopolitičkih pozicija u Grčkoj.  

U Vučićevoj poruci Dodiku da je cijena referenduma u RS- u o Sudu i Tužiteljstvu BiH „previsoka“  vjerojatno je odraza pronašlo i iskustvo Grčke u kojoj se nedavnim referendumom, zapravo, djelovalo „u korist vlastite štete“. Grčka  je nakon tog referenduma, koji nije bio  po volji Zapada, postala nestabilnija zemlja. To daje povoda za procjenu kako bi i eventualni referendum u RS-u mogao proizvesti  unutarsrpska  previranja s obje strane Drine, ali i nove napetosti u ionako krhkoj Bosni i Hercegovini. Informacije govore kako se ni jedno ni drugo ne uklapa u Zapadne projekcije usmjerene na suzbijanje proruskih ali i prokalifatskih trendova na Balkanu.
Balkan je poprište suptilnih geopolitičkih akcija.

Za GIP piše Pejo Gašparević
19. 07. 2015.