Garevački Internet portal ®

Informacije za sve generacije!

Čet11142019

Last updateUto, 10 Ruj 2024 7pm

Srebri kosa naših mladića

augusti roko jozo ivo

Ova četiri mladića (na slici) ponikla su na našoj grudi, u još bolnim godinama iza II sv. rata. Majke im do zadnjeg časa trudnoće  težačile, rodilište im topli očev dom, babica iz susjedstva iskusna baka.

Nakon prvi koraka postali su pješaci i oslanjajući se na tabane nastavili tabanati, jer prijevozna sredstava su bila rijetka novotarija, osim oblog sjedalca na kraju rude zaprežnih kola, dokle je dosezao vršak biča ljutog kiridžije i ostavljao crven trag na licu, koji radi dojma poplavi. Jedna ih cesta vodila u osnovnu školu, jer paralelne nitko nije napravio,…, a u veće škole slijedili su prokušane staze.


Ista kiša kosu i ramena im je kvasila; kako su se po tijelu ponegdje krile rane od udarca tvrdog piriza, pa od lopte dlakare u igri topa grada, od nenajavljenih i nepoželjnih čireva koji nastaju iz nepoznatih razloga samo da djetinjstvo ugrizu bolno, tako mokri dronjci blaže upale, i plutaju mladenački dani.
Eh, nismo ni mi anđeli, rekli su; crnim pticama smo vraćali za svaki ubod trna praćkom ka gnijezdu, na sreću kamenice su mašile, a želja se bila upalila da crnim ptičurinama ruka dopre u gnijezdo po jaja.


-Zašto smo unaprijed osudili te crne krilatice?
I kad pogledamo gore, u gnijezda, u svoje (ne)djelo, beskrajno nebesko plavetnilo puca u visine, u visine, u visine…
Srce sluti; praćkom gađano gnijezdo i TEBE gore u visini boli, jer naše misli i čini nisu ugodni crnom stvoru tvom.
Srećom nestašluci su jenjavali odrastanjem; razum je postupno upravljao, strah um nije kočio, i pri kraju odrastanja svidi im se put života na koji stupiše, put popločan dobrim namjerama.


Danas oni nisu mladići, već zreli ljudi; tri od njih proslaviše nedavno 180 godina života (3x60 g.), vidi slučaja; rođeni su na isti dan, u istom mjestu, pogađate tko su!?
Budu li htjeli mladi čuti, umjet će im kazati nešto od svog iskustva ubranog na putu života. Inicijali imena su: ARIJ
A meni su šapnuli da još nisu stali, vele: beru sada najkvalitetnije cvijeće u vijenac da obilježe trag života.


Da izoštre sliku; ne čiste rakijom samo naočale, već i grlo, kažu, onda bolje vide prijatelje na obzoru. I još nešto, i pjesma se iz grla lakše otkine.
Pa živjeli jarani!

Za GIP piše Jozo Dubravac/jd