Garevački Internet portal ®

Informacije za sve generacije!

Pet09202019

Last updateUto, 10 Ruj 2024 7pm

Kad čitam kolijevku od kamena

kolijevka od kamena

Adolf Polegubić, Kolijevka od kamena, Hrvatska matica iseljenika, Zagreb 2013., pjesme
Dugo pred sobom nisam imao poetski pismeniju knjigu pjesama nekoga našega autora, autora eruptivni potencijala, duhovne i umjetničke širine.

Knjiga pjesama: Kolijevka od kamena, Adolfa Polegubića, neupitno razvijene literarne i estetske dimenzije, znalački oblikovane, originalne zbirke, samog gornjeg vrh-vrha, emocionalno-idejnog sadržaja, intimnog tona.

Snijeg u Krakowu / snijeg u kosi / hladnoća u njedrima / hladnije / od zagrebačke zime / osamdesetih / kroz bjelinu / naziru se bijeli pogledi / bijeli neboderi / bijeli brežuljci / Tvoje lice u bjelini / kosa od snijega
„ Otkad se javio pjesničkim zbirkama potkraj osamdesetih godina Adolf Polegubić, upućenijim poznavateljima suvremenoga  hrvatskog pjesništva, nezaobilazno je ime. Činjenica da su Polegubićeve pjesme ušle u novije tematske antologije duhovnoga pjesništva govori o njegovoj temeljnoj angažiranosti i nerijetko ga atribuira pjesnikom kršćanskog nadahnuća. Kolijevka od kamena, nova je njegova zbirka – kolajna zrele lirike, potvrda da u Adolfu Polegubiću imamo ne samo motivski i tematski raznorodna pjesnika, nego i liričara postojana dara i zavidne vještine pjesničkoga umijeća.“ – Iz recenzije dr. sc. Vladimira Lončarevića.

Da sam otišao jučer / danas se ne bih / divio ljepoti cvijeća / i bogatstvu jesenjih boja / oblacima iznad Taunusa / Majni koja daleko otječe / da sam otišao jučer / nikada ne bih / ugledao lice Tvoje
Adolf Polegubić, pjesnik, pastoralni teolog, doktor znanosti, esejist, novinar, fotograf, urednik, misionar, ... rodio se u Šibeniku 1962. Dosad je objavio: Pripadati, pjesme, Društveni dom Pešćenica, Zagreb, 1988. Korablja, pjesme, HKD sv. Ćirila i Metoda (danas sv. Jeronima), Zagreb, 1991. Laici u Crkvi i društvu u Hrvatskoj od 1900., 6. dio doktorske disertacije, Biblioteka Ravnokotarski Cvit, Lepuri, 1999. Tragovi, pjesme, Biblioteka Ravnokotarski Cvit, Lepuri, 2002. Boja plavetnila-frankfurtski fragmenti, pjesme, HKD sv. Jeronima, Zagreb, 2006. Povratak, integracija ili asimilacija – Razgovori o hrvatskoj dijaspori, intervjui, Hrvatski dušobrižnički ured, Frankfurt am Main, 2006. Stoljeće katoličkog laikata u Hrvatskoj – Duhovnost laika, njihova crkvena i društvena pozicija i njihove institucije na temelju prosudbe  Drugoga vatikanskoga sabora, Glas Koncila, Hrvatski dušobrižnički ured, Frankfurt am Main, 2007. Čežnja za uzvišenim – Trenuci za razmišljanje, meditacije, Hrvatski dušobrižnički ured, Frankfurt am Main, 2010. Hrvatski iseljenički križni put, duhovnost, Hrvatski dušobrižnički ured, Frankfurt am Main, 2012. Katholische Laien in Kroatien  - Ihre Spiritualitat, ihre kirchliche und gesellschaftliche Position und ihre Institutionen (Katolički laici u Hrvatskoj – Njihova duhovnost, crkvena i društvena pozicija i njihove institucije), pastoralna teologija, Fromm Verlag, Saarbrucken, 2012. Herbstspuren (Tragovi jeseni), pjesme na njemačkom jeziku, (prevela Kristina Kovačević), Books on Demand GmbH (BoD), Norderstedt, 2013.
ruže / da Te nema / ne znam / kome bih donosio ruže / crvene ruže / crvene / kao nebo pri paškim zalascima sunca / crvene kao ljubav / od rumenila na Tvome licu / ruže

Pjesnik Adolf Polegubić, specifičnoga pjesničkog zanosa, zamjetne lakoće autorske izražajnosti, vladanjem i čistoćom jezika, neupitnoga hrvatskoga književnoga standarda, modernoga poetskoga izričaja, riječi izbrušene do punine sjaja bez i jedne jedine izrasline u tkivu pjesme. Važući svaku riječ, briljantne poente u vršku pjesme, duboko misaone - pamtljive nenametnute poruke, duhovnog nemira, emotivno dodirnut. Refleksija na situaciju , na doživljaj. Pjesma Adolfa Polegubića, ponavljam (za mene), sama je gornja vrh-razina,  razina ugradbe sebe u svaku pjesmu. Svojevrsni je ovo pjesnički atlas, poezija putovanja, eruditska poetska leksika. Svaka je pjesma sama sebi odljev.

kad voli pjesnik / kad voli pjesnik / to je nekako drukčije / riječi dobiju / boje i zvukove / satovi drukčije otkucavaju / misli plove povezanije / kad voli pjesnik / to je savršena rapsodija / polja se pretvore / u plavo / u boju Tvoje kose / u titraj Tvoga oka / u nježnost

„ Čitatelju se ta zamišljena os pokazuje kao snažno unutarnje uporište pjesnikove samosvijesti. Zbirka stihova koja je pred nama neprijeporna je cjelina: magično poetsko jedinstvo, jedna skladba – nježna poput bjeline kolijevke od kamena.“- Iz recenzije urednice knjige Vesne Kukavice.
    
kolijevka od kamena / to je moj dom / i kolijevka od kamena / postelja od kadulje i vrijeska / kosa rosom posuta / to je moj dom / i Tvoje oko / ... / lica svjedoče / o radosti i tuzi / ni jedno ni drugo / ne može se sakriti / kao ni nježnost / kojom me obasipaš

Za GIP piše Nikola Šimić Tonin