Garevački Internet portal ®

Informacije za sve generacije!

Ned07212019

Last updateUto, 10 Ruj 2024 7pm

Platila sam joj da zavede mog nogometaša

- Mislim, bolje je da ti ja to kažem nego da čuješ od drugih… Riječ je o Ogiju… – započela je prethodno pročistivši grlo. Moram priznati kako je spomenuvši mog zaručnika napokon uspjela privući moju pozornost.

- Dobro, što je s njim? – oprezno sam upitala.

- Gle, znam da ćeš mi možda zamjeriti što se pletem u vašu vezu. Mislim, znam da ste vas dvoje zaručeni i da planirate vjenčanje ali… Možda ne bi bilo loše da još jednom oboje razmislite o svemu i….

- Hej! Mislim da smo to već raščistile. Volim Ogija i udat ću se za njega sviđalo se to tebi ili ne. A sad prestani okolišati i reci već jednom ako što imaš! – grubo sam je prekinula.

- U redu – uzdahnula je podignuvši ruke u znak predaje. – No, upozoravam te da ovo što ćeš sada čuti baš neće biti ugodno – tiho je dodala lomeći prste što je činila samo kada bi bila jako uznemirena. Nekoliko trenutaka činilo se kao da oklijeva a tada je ponovo progovorila.

- Ako želiš možeš me mrziti zbog ovoga što ću ti sada reći ali… sestra si mi i jako te volim. Stvarno ne želim da si zbog jedne loše procjene uništiš život. Mlada si, pametna, zgodna…  Doista nemam ništa protiv Ognjena ali uvjeravam te da on nije za tebe. Čak štoviše, sigurna sam kako taj mulac u tebi vidi samo dobru priliku. Već sam i ranije načula neke priče o njemu. Boli me što ti ovo moram reći ali sinoć sam slučajno u restoranu naletjela na Ognjena i… pritom nije bio sam – tiho je dodala.

- Što to blebećeš? – pravila sam se nevještom premda sam naslućivala što mi Sabina pokušava reći.

- Čini se da je Ogi stvarno slab na plavuše. Ali zašto me to ne čudi? – sarkastično je upitala i ne pokušavši sakriti izraz gađenja na svom licu. – Vjeruj mi, sjedio je ondje s tom malom kao da su sami na svijetu. Stvarno mi je žao Rebeka. Samo te molim da još jednom dobro promisliš o svemu. Kako god okreneš vas dvoje ste jednostavno dva različita svijeta. Pokušaj me shvatiti, ne želim da ostatak svog života patiš zbog nekog tko to ne zaslužuje – dovršila je primivši me za ruku.

- Ti.. ti si jedna najobičnija ljubomorna lažljivica! Kako te samo nije sram?! Zašto toliko mrziš Ognjena? Što ti je učinio? Mi se volimo, kako to ne shvaćaš? – upitala sam u nevjerici istrgnuvši ruku iz njezine. Premda su me u očima zapekle suze svim silama sam se trudila potisnuti ih.

- Ne mrzim ga Rebeka, samo ti želim otvoriti oči. Sestra sam ti i imam pravo na to a ti dalje radi što hoćeš. Nisam mislila da će ovo biti potrebno ali evo, možda ćeš promijeniti mišljenje kad vidiš ovo – mirno je odgovorila petljajući po mobitelu. Nekoliko sekundi kasnije mirno ga je spustila pred mene.

- No? Nećeš li pogledati što sam sinoć snimila u restoranu? – poticala me dok sam tupo buljila pred sebe. A tada se u meni napokon nešto prelomilo. Drhtavim rukama uzela sam mobitel u ruke i zagledala se u fotografiju na ekranu. Nije bilo sumnje da je muškarac na snimci koji se upravo naginjao prema atraktivnoj plavuši bio nitko drugi već moj Ogi. Na njihovom stolu gorjele su svijeće a u kabliću ispred njih očito hladio pjenušac. Koliko god se trudila, više niti uz najbolju volju nisam mogla suspregnuti suze. Zaplakala sam poput malog djeteta. Romantično, nema što, pomislila sam dok mi se srce kidalo od tuge.

- Kako je samo mogao? Mislila sam da me voli – nesuvislo sam petljala dok su mi ramena potresali sve snažniji jecaji. Sabina se u trenutku stvorila pored mene i čvrsto me obgrlila.

- No, no, samo hrabro sestrice. Prije nego doneseš bilo kakvu odluku svakako moraš razgovarati s Ogijem. Mislim, možda ipak postoji neko objašnjenje za ovo – nježno je rekla a meni je bilo jasno da me samo pokušava utješiti.

- Zašto ga odmah ne bi nazvala i predložila mu da se nađete na kavi? Danas ionako imaš slobodan dan, zar ne? – predložila je otirući mi suze. Još uvijek sam bila silno potresena onime što sam maločas vidjela. U znak suglasnosti uspjela sam jedino kimnuti glavom.

- Sad jurim na posao. Vidimo se večeras i… sretno Rebeka – dodala je hvatajući torbicu.

Kad su se za njom napokon zatvorila vrata osjetila sam takvu usamljenost kao još nikad u životu. Dakle, istina je da me Ognjen vara. Lagao mi je da mora na trening samo kako bi mogao biti s tom fuficom? E, pa, nećemo tako – razmišljala sam uzimajući telefon u ruke. Dok sam drhtavim rukama tipkala Ogijev broj suze su mi i dalje nezaustavljivo tekle licem. Nakon što je telefon s druge strane zazvonio nekoliko puta, posve očekivano javila mi se telefonska sekretarica. Premda sam osjetila poriv da istog trenutka prekinem vezu ljubav koju sam unatoč svemu i dalje osjećala prema Ognjenu natjerala me da ne odustanem. Duboko sam udahnula nekoliko puta kako bih se smirila i najmirnije što sam mogla Ognjenu ostavila poruku kako hitno moramo razgovarati.

Dok sam tog popodneva ulazila u naš omiljeni kafić bila sam prilično nervozna. Među malobrojnim gostima brzo sam zapazila Ogija. U sportskoj majici i trapericama, svježe izbrijan, izgledao je neodoljivo kao i uvijek.

- Bok ljubavi, što je bilo toliko važno da nije moglo čekati večer? – osmjehnuo se otkrivši pritom jamice na obrazima koje sam toliko voljela. Prisjetivši se još jednom zbog čega sam zapravo ovdje, teškom mukom uspjela sam se othrvati iskušenju da mu uzvratim osmijeh.

- Ognjene, bit ću otvorena… Smijem li znati gdje, odnosno s kim si bio sinoć? – upitala sam pomno motreći njegovu reakciju.

- Za Boga miloga, Rebeka, na treningu, gdje bi drugdje? Nisam li ti već rekao kako nas sljedeći tjedan očekuje ozbiljna utakmica s Bayernom. Ne razumijem, što bi sve ovo trebalo značiti? – oprezno je upitao.

- To sam ja tebe namjeravala pitati Ogi. Zašto mi lažeš kad znam da nisi bio na treningu već na romantičnoj večeri? – započela sam dok su mi se i protiv volje u očima ponovo stale nakupljati suze.

- Hej, malena, što je tebi? O kakvoj večeri govoriš? Evo, uzmi moj mobitel i slobodno nazovi bilo kog iz ekipe. Svaki od njih će ti potvrditi da sam sinoć trenirao zajedno s njima – uvrijeđeno je rekao pruživši mi mobitel. Moram priznati da su me njegove riječi prilično zbunile.

- Ali kako? Bila sam uvjerena da si na snimci ti s nekom… – petljala sam.

- O kakvoj snimci govoriš? Ne misliš valjda… O Bože, Rebeka, baš me zanima tko ti je napunio uši? Ljubavi, ta znaš da volim samo tebe – nastavio me uvjeravati primivši me za ruku. Premda sam se mogla zakleti u to kako sam na Sabininom mobitelu vidjela Ogija s drugom djevojkom odjednom sam povjerovala kako je navodna prijevara mog zaručnika zacijelo samo plod njezine spletke. Oduvijek sam sumnjala, a sada sam se napokon i uvjerila u to, kako je moja sestra ljubomorna na moju vezu s naočitim perspektivnim nogometašem kakav je bio moj Ogi.

– Ti si žena kakvu oduvijek želim za sebe i uskoro ćemo se vjenčati a tada više nitko i ništa neće stajati na putu našoj sreći. Rebeka, vjeruješ mi, zar ne? Pogledaj me, molim te – preklinjao je dok sam kolebajući se tupo zurila u naše isprepletene ruke na stolu.

- Dakle, nije istina da si sinoć bio s drugom? – bilo je sve što sam uspjela upitati kad su nam se pogledi sreli.

- Naravno da nije. Ti si moja jedina ljubav. Koliko ti to puta moram ponoviti – nacerio se. – Hej, imam ideju! Zašto večeras ne bi svratila do mene. Znaš ono, lagana večerica, vino, svijeće… – dvosmisleno se nasmijao. Nekoliko trenutaka pravila sam se da razmišljam a potom objeručke prihvatila njegov prijedlog. Kad mi je na rastanku utisnuo poljubac u obraz ponovo sam bila najsretnija djevojka na svijetu.

Dok sam se te večeri spremala za susret s Ogijem bila sam silno uzbuđena zbog divne večeri koja je trebala uslijediti. Čak ni pomisao o mojoj sestri koja se uskoro trebala vratiti s posla nije uspjela umanjiti moju sreću. Znala sam da Sabini neće biti pravo kad shvati da unatoč njenoj očito žarkoj želji nisam prekinula s Ognjenom no nije me bilo briga. Ubuduće sam odlučila biti slijepa i gluha na svaki njen pokušaj sabotaže naše veze. Ognjen i ja se volimo i bit će najbolje da to prihvati! Uostalom, ovo je moj život i sama ću odlučivati o njemu, pomislila sam prekopavajući po ormaru. Kad mi se u rukama našla mala, crna, satenska haljina, zadovoljno sam je prislonila uz tijelo i sretno se osmjehnula svom odrazu u zrcalu.

Baš sam se zaputila u kupaonicu kad sam začula otvaranje ulaznih vrata. Trenutak kasnije stanom se prolomio Sabinin glas.

- Bok, mala, stigla sam. Mrtva sam umorna. Možeš li pristaviti kavu? – povikala je iz hodnika.

Samo mi je još ovo trebalo. Sad ću se još morati objašnjavati s tom rospijom – pomislila sam a moje dotad izvrsno raspoloženje naglo je počelo hlapjeti.

- Hej, sestrice, nadam se da si dobro. Jesi li razgovarala s Ognjenom? – začula sam nešto kasnije Sabinin glas iza leđa. Premda bih joj najradije odmah sasula u lice kako je ona ništa drugo već obična spletkarošica koja zabada nos tamo gdje mu nije mjesto nekako sam se uspjela suzdržati.

- Naravno da sam dobro – otresito sam odgovorila.

- I? Mislim, kako je Ognjen sve to primio? Kladim se da se poput najveće kukavice kakva uostalom i jest pokušavao izvući na sve mile načine – dodala je uz sarkastičan osmijeh. – Eh, da sam mu barem mogla vidjeti izraz lica kada je shvatio da je došao kraj njegovom muljanju…

- Možeš li napokon začepiti? – grubo sam upitala okrenuvši se pri čemu su nam se pogledi susreli.

- Rebeka, nemoj mi molim te reći da…

- Što? No, hajde, dovrši! Toliko ga mrziš da bi učinila bilo što samo da ga zauvijek pokopaš u mojim očima, zar ne? E, pa, u tom slučaju moraš znati da ti to nije uspjelo. Možeš pričati što god hoćeš ali muškarac kojeg si snimila u restoranu nije bio Ogi. Za tvoju informaciju moj zaručnik je sinoć doista bio na treningu kako mi je uostalom i rekao – bijesno sam joj se unijela u lice. U Sabininim očima mogla sam pročitati zbunjenost a potom i šok. Dok sam kočoperno poput pijetla spremnog na borbu stajala ispred nje moja je sestra u nevjerici zavrtjela glavom.

- Bože, Rebeka, tebe je stvarno teško prizvati k pameti. Nitko i ništa ne može pobijediti tvoju tvrdoglavost i odanost Ogiju zar ne? Dobro, kako želiš – prošaptala je. – Ali da sam kojim slučajem ja na tvom mjestu ozbiljno bih poradila na svom samopoštovanju jer se nikad ne bih mogla udati za čovjeka koji govori jedno a iza mojih leđa radi nešto posve drugo. Shvati to kako želiš ali Bog mi je svjedok da sam ti samo željela pomoći. Da su kojim slučajem mama i tata živi sigurna sam da bi ti rekli isto – već na sam spomen naših pokojnih roditelja u očima su joj zablistale suze. Premda mi je istog trenutka došlo da je čvrsto zagrlim i naslonim glavu na njezino rame kao u dobra stara vremena još uvijek sam bila smrtno uvrijeđena i nisam joj namjeravala samo tako oprostiti.

- Umorna sam, mislim da ću ipak preskočiti kavu i poći ravno u krevet – dovršila je a jedna izdajnička suza joj se skotrljala niz lice.

- Hej, Sabina, znaš da nisam baš tako mislila, oprosti, samo… znaš koliko volim Ogija i boli me kad ružno govoriš o njemu – iskreno sam rekla uhvativši je za ruku.

- Ali, ja ti ne govorim sve ovo da te povrijedim već za tvoje dobro. Ne bih ti nikad lagala, Rebeka. Vjerovala sam kako će činjenica da te vara na svakom koraku biti dovoljna da shvatiš kako te takav čovjek ne zaslužuje. Barem razmisli o tome, dobro? – rekla je zagledavši mi se u oči. U njezinom je pogledu bilo neke sjete, nečega što me navelo da se zapitam kako sam ikada mogla sumnjati u njezinu dobronamjernost. Uostalom, nisam li i sama u prvi mah zaključila kako je na fotografiji koju je snimila upravo Ogi i nitko drugi koliko god da sam ja željela vjerovati u suprotno? To da sam Ognjena već nekoliko puta uhvatila u laži također nisam mogla poreći. I zašto sam se onda ovako ponašam prema Sabini kad sve zapravo upućuje na to da je ona u pravu? – pitala sam se nekoliko minuta kasnije za kuhinjskim stolom ispijajući kavu. Premda su mi misli bile potpuno zbrkane znala sam da moram nešto učiniti po pitanju svoje veze s Ogijem. Nešto što će mi na ovaj ili onaj način zauvijek dokazati mogu li, i koliko zapravo vjerovati svom zaručniku. Za početak sam odlučila dobro otvoriti oči i uši.

Sat kasnije dok sam udobno zavaljena na trosjedu u Ogijevom stanu ispijala koktel dobrodošlice, premda napeta poput strune, trudila sam se djelovati što opuštenije.

- Malena, obožavam te. Jedva čekam da napokon postaneš mojom ženom. Siguran sam kako će tada i ovaj stan zablistati tvojim sjajem. Koliko god da je moderno uređen vidi se da mu fali ženska ruka, zar ne medena? – upitao je kroz osmijeh. Po prvi put od kada smo bili u vezi u mojoj je glavi zazvonio alarm.

- Jesi li posve siguran u to da davež poput mene želiš trpjeti pored sebe do kraja života? – upitala sam ga trudeći se dati šaljiv prizvuk svome glasu.

- Kakav davež? Što ti je? Ne poznajem ni jednu djevojku koja bi bila savršenija žena od tebe. Mlada si, lijepa, uredna, pametna, znaš kuhati… Što bi čovjek bolje mogao poželjeti? – prasnuo je u smijeh. Ne znam da li je to bilo zbog moje sumnjičavosti ali ovoga puta Ogijev smijeh mi se učinio nekako neiskrenim. Kao da se silno trudio uvjeriti me da bismo nas dvoje što prije trebali uploviti u bračnu luku. Pri tome je, na žalost, zaboravio istaknuti jednu sitnicu za koju bih u tom trenutku dala sve na svijetu. Onu da me istinski voli i da zbog toga ne može zamisliti svoj život bez mene.

Narednog jutra dok sam se u svojoj sobi spremala za posao Sabina je pokucala na vrata.

- Jesi li za kavu? Naime, željela bih ti se ispričati. Sinoć sam dugo razmišljala o svemu i shvatila kako se nemam pravo uplitati u tvoju i Ogijevu vezu. Ako doista voliš tog čovjeka, želim ti svu sreću – promrmljala je spustivši pogled.

- Sabina, sve je u redu. I ja sam puno razmišljala o svemu i shvatila da si zapravo bila u pravu. Vjeruj mi, nemaš mi se zašto ispričavati – blago sam odgovorila. – Zapravo, imam plan i dobro bi mi došao tvoj savjet. Uz kavu, naravno – nasmijala sam se kad se puna nade zagledala u mene.

- Dakle, riječ je o tome da sam odlučila staviti na kušnju Ognjenovu vjernost ali, ovoga puta na svoj način. Ako me Ogi istinski voli odoljet će iskušenju, a ako ne, koliko god me to boljelo, barem ću jednom zauvijek pouzdano znati na čemu sam – započela sam dok smo nešto kasnije u kuhinji ispijale kavu.

- Oprosti, no nisam baš sigurna da te pratim. Što točno namjeravaš učiniti po tom pitanju i na koncu, koja bi bila moja uloga u svemu tome? – upitala je Sabina raširivši oči.

- Zapravo, već imam nešto u planu. Tebe sam zamislila više kao moralnu potporu. Naravno, ako to još uopće želiš – tiho sam dodala. – Sad moram na posao. Sve ću ti objasniti popodne – prenula sam se žurno ispivši ostatak kave. Odjednom sam točno znala što trebam učiniti.

Na putu do posla svratila sam u banku kako bih provjerila točan iznos novca na svom štednom računu. Premda svota koju mi je povjerila službenica na šalteru i nije bila osobito velika znala sam da će biti i više nego dostatna za ono što sam se spremala učiniti. Trebala sam još samo pronaći osobu koja će za taj novac pristati na moje uvjete.

Tog dana u računovodstvenom uredu gdje sam radila već nekoliko godina nikako se nisam uspijevala koncentrirati na posao. Činilo se kako je i Franka, kolegica s kojom sam povremeno dijelila ured to opazila.

- Jesi li dobro dušo? – blagonaklono je upitala dok sam u pokušaju da razbistrim misli donosila za svoj stol već treću šalicu kave tog dopodneva.

- Jesam, samo me malo boli glava. Uz sve ovo samo bi mi još trebalo da se razbolim – odgovorila sam zaokruživši rukom po hrpi nedovršenih računa na stolu.

- Hej, ako ti je stvarno toliko loše zašto ne bismo pozvale onu malu? Onu novu, što je jučer došla – pojasnila je kad sam se upitno zagledala u nju.

- Nisam znala da imamo novu kolegicu – zbunjeno sam odgovorila.

- Hm, priča se da je ta mala neka daljnja direktorova rođakinja i znaš što? Budući da joj se raspon poslova u firmi sastoji od lakiranja noktiju pa sve do povremenog javljanja na telefon zapravo i nije teško zaključiti da u tome ima istine – dodala je ispod glasa na što sam se htjela ne htjela morala nasmijati.

- Dobro jutro, direktor me malo poslao k vama. Nadam se da imate posla za mene – gotovo sam se zagrcnula kad su se vrata otvorila a na njima pojavila visoka, privlačna plavuša.

- Oprostite, nisam se predstavila. Ja sam Lili i od jučer radim u susjednom uredu – plaho se osmjehnula otkrivši pritom niz blistavo bijelih zuba.

- Rebeka, drago mi je. A što se posla tiče, sigurna sam da ćemo već nešto pronaći – uzvratila sam joj osmijehom.

Dva sata kasnije, morala sam priznati kako je Lili unatoč Frankinoj opasci zapravo prilično sposobna mlada dama. Ne samo da mi je pomogla obračunati plaće za prethodni mjesec već je uspješno dovela u red kreativni nered na mom stolu koji se već danima gomilao ondje. Kada je uredno odložila i posljednji fascikl u ladicu široko se osmjehnula i nadobudno pljesnula rukama.

- Taaako, mislim da smo zaslužili kraću stanku. Netko za kavu? – ležerno je upitala.

Premda sam ih tog dana popila već nekoliko shvatila sam da bi mi zapravo dobro došla još jedna šalica. Lili me prilično zaintrigirala kao osoba i svakako sam je željela bolje upoznati.

Desetak minuta kasnije, Lili i ja sjedile smo u maloj čajnoj kuhinji i razgovarale kao da se poznajemo godinama. Povjerila mi je kako je nedavno zbog preseljenja prekinula dulju vezu te da još uvijek pati za bivšim dečkom. Moram priznati kako su njezina iskrenost i toplina kojom je zračila brzo srušile i posljednju branu koja me priječila da joj u potpunosti otvorim dušu. Premda sam time opasno riskirala njenu naklonost odlučila sam joj otvoreno ponuditi suradnju i to, usudila sam se vjerovati, na obostranu korist.

- Užas, mislila sam da je samo Mislav bio gad ali očito ih je više takvih na ovome svijetu – zamišljeno je rekla kad sam joj bez sustezanja iznijela svoj pomalo bizarni prijedlog.

- Ne moraš uraditi ništa što ne budeš željela – dodala sam na kraju.

- I doista si zbog tog Ogija spremna otići tako daleko i platiti mi da ga pokušam zavesti? – njene krupne plave oči raširile su se od nevjerice kad me pogledala kao da sam pala s Marsa.

- Znam da ti se sve ovo sad čini glupim posebno stoga jer se zapravo kratko poznajemo ali, molim te, barem me pokušaj shvatiti. Trenutačno si mi jedina nada. Što je najvažnije, nova si u gradu i Ognjen te ne poznaje. Tako će sve djelovati još puno uvjerljivije. Jednostavno moram znati koliko su njegovi osjećaji prema meni čvrsti pa makar se i pokajala zbog toga – dovršila sam na rubu suza.

- I doista ćeš mi platiti čak tri tisuće kuna za to? Nije li to ipak malo previše? – zbunjeno je upitala na što  sam odlučno kimnula glavom.

- Već sam ti rekla. Želim biti sigurna mogu li mu vjerovati.

- I stvarno si spremna riskirati? Mislim, nećeš se kasnije ljutiti na mene ili tako nešto ukoliko mi pođe za rukom zavesti ga? – njenom zapitkivanju nije bilo kraja.

- Obećavam ti da možeš biti mirna – mirno sam odgovorila.

- U redu. Pretpostavljam da u tom slučaju nemam što izgubiti – slegnula je ramenima a ja sam napokon odahnula od olakšanja.

– Rebeka, moram priznati da još nikada nisam srela nekog poput tebe. Želim da znaš da ti se zapravo divim i da samo zbog toga pristajem na ovu ludost. A sada mi reci gdje mogu pronaći tog tvog Ogija? – uzdahnula je na što sam joj sve podrobno objasnila.

- I, ne zaboravi na dokaze. Naravno, ako ih bude – napomenula sam dok smo se ponovo vraćale u ured.

- Što si učinila? Ne, ja jednostavno ne mogu povjerovati da je ta luđakinja pristala na to – snebivala se moja sestra Sabina kad sam joj za večerom iznijela svoj plan.

- Daj, Sabina, Lili mi samo želi pomoći. Osim toga, mislila sam da će ti biti drago što sam napokon odlučila iskušati Ognjena kako bih pouzdano znala na čemu sam – pomalo uvrijeđeno sam joj odgovorila.

- Ne znam što bih ti rekla. Ne kaže se uzalud kako je u ljubavi i ratu sve dopušteno samo… ne bih željela da patiš – tiho je rekla.

- Kako god. Ne zaboravi da još uvijek nije sve gotovo. Ogi nas još uvijek stigne iznenaditi. Možda i odbije Lili, tko zna? – zamišljeno sam upitala premda sam i sama sve manje vjerovala u to.

Te večeri prije spavanja nazvala sam Ognjena kako bih potvrdila naš dogovor za subotu. Planirali smo otići na romantičnu večeru a potom u kazalište koje je oduvijek bilo moja velika ljubav.

- Bok lutko, žao mi je što te moram razočarati ali upravo me nazvao trener i obavijestio kako je cijela ekipa od sutra u karanteni zbog predstojeće utakmice. Obećavam kako ću ti već prvom prilikom sve nadoknaditi, dobro? – upitao je na što sam osjetila kako me obuzima golemo razočarenje. Ipak, nisam željela da on to primijeti. Nakon još nekoliko riječi Ognjen mi poslao poljubac u slušalicu i uz ispriku kako još prije spavanja mora odraditi trening prekinuo vezu.

Ako sam dotad i bila napeta moje razočarenje bilo je potpuno kad mi je narednog dana za vrijeme pauze sva ozarena u ured banula Lili.

- Hej, sama si? – zavjerenički je upitala osvrnuvši se oko sebe. – Pretpostavljam da ti se neće previše svidjeti ovo što ti imam za reći ali dogovor je dogovor zar ne? – započela je na što mi se cijela utroba zgrčila od nelagode.

- Jučer poslije posla sam svratila do Ogija. Prodala sam mu priču o akviziterstvu i činilo se da je frajer povjerovao u to – uzbuđeno je nastavila protrljavši dlanove.

- Ovaj, kako to misliš? – uspjela sam propetljati.

- Vrlo jednostavno. Uglavnom, da skratim, pustio me u stan i počastio pićem. Proveli smo gotovo dva sata u razgovoru a onda si ti nazvala. Stara moja, čini se da sve ide puno lakše nego što sam to mislila – pojasnila je a tada, očito ugledavši povrijeđenost na mom licu koju su izazvale njezine riječi nešto blaže dometnula. – Ali to naravno još uvijek ništa ne znači. Ako me razumiješ…

- Sve je u redu, ne brini – drhtavo sam odgovorila premda bih najradije glasno zaridala od muke.

- Eh, da, zaboravila sam ti reći da u subotu idemo u kino. Zapravo, najprije na večeru pa onda u kino ali to i nije tako važ…

- Pasji skot! A meni je lagao o karanteni – provalilo je iz mene.

- Gle, ako želiš još uvijek mogu odustati – zabrinuto je dodala opazivši suze u mojim očima. Dakle, sve je istina. Ogi me uistinu vara, potišteno sam pomislila.

- Ni slučajno. Nastavljamo s akcijom. Ubuduće mi ne moraš prenositi detalje. Samo konkretne dokaze, u redu? – drhtavo sam upitala.

- Naravno, oprosti – suosjećajno je rekla.

 Ako sam dotad i bila sklona vjerovati da bi Ogi zahvaljujući našoj velikoj ljubavi ipak mogao ostati imun na Liline čari, u trenutku kada je ona s očitim izrazom krivnje u očima na moj stol spustila omotnicu prepunu fotografija, sve moje nade pale su u vodu.

- Rebeka, stvarno mi je žao, ali učinila sam ono što si tražila i… nije baš bilo teško – uzdahnula je. – Fotografije su snimljene sinoć. Ostavit ću te da ih u miru pregledaš. Razgovarat ćemo kasnije, dobro? – upitala je na što sam jedino uspjela kimnuti glavom.

Kada su se za njom napokon zatvorila vrata skupila sam svu svoju snagu i posegnula za prvom fotografijom iz omotnice. Ugledavši na njoj Ogija kako prisno grli Lili srce mi je zadrhtalo od tuge. Drhtavim rukama počela sam izvlačiti i preostale fotografije a sa svakom sljedećom moja je bol postajala sve većom. Spoznaja kako sam zapravo cijelo vrijeme bila slijepa kraj zdravih očiju zaboljela me više od ičega. Dok je moj ljubljeni Ognjen letio s cvijeta na cvijet ja sam naivno vjerovala njegovim lažima. Kako sam samo mogla dopustiti da moji osjećaji i dostojanstvo budu zadnja rupa na svirali takvom klipanu?! – prijekorno sam pomislila.  E pa, dragi, predugo sam izigravala glupaču. Krajnje je  vrijeme da to promijenim!

Već pola sata kasnije s omotnicom u rukama stajala sam pred vratima Ogijeva stana i bijesno pritiskala zvono.

- Hej, ljubavi, otkud ti? Ne bi li još uvijek trebala biti na poslu? – upitao je kad mi je napokon otvorio.

- Izašla sam malo ranije. Sva sreća pa mi je Lili, inače moja uredska kolegica, dostojna zamjena u svemu – nisam odoljela ne podbosti ga.

- Lili kažeš? – tobože zbunjeno se počešao po glavi dok mu se u očima nazirao oprez.

– Nadam se da ti ne zadaje previše glavobolje? Upravo sam kuhao čaj. Želiš li šalicu? – lukavo je pokušavao skrenuti s teme.

- Ma kakvi. Cura je za razliku od nekih zapravo skroz u redu – odgovorila sam fiksirajući ga pogledom.

- Izvrsno. Ako želiš, možda bismo jednom mogli svi zajedno na večeru. Tako bih je i ja upoznao. Mislim, tvoji prijatelji su i moji – nelagodno je petljao.

- Neće biti potrebe za tim. Oboje znamo da je ionako već predobro poznaješ a ovdje je i dokaz tome – prosiktala sam bacivši pred njega omotnicu koju sam dotad držala u rukama pri čemu se njen sadržaj razletio po podu. Dok je Ogi preneraženo buljio u inkriminirajuće fotografije na podu, strah i očaj na njegovom licu u potpunosti su me uvjerili u to da sam napokon učinila ono što sam već odavno trebala.

- Rebeka, gle, mogu objasniti. Ta žena mi ništa ne znači…

- Baš kao ni ja, zar ne? Kloni me se Ogi. Više te nikad ne želim vidjeti – odlučno sam rekla okrenuvši se i to je bilo to.

Danas, nekoliko mjeseci kasnije u novoj vezi, osjećam se preporođeno. Napokon sam shvatila kako prava ljubav nije samo davanje već i primanje. Možda Marko i nije onako divlje privlačan kao što je to bio Ogi ali zato mi svojom nježnošću i pažnjom iz dana u dan sve više dokazuje kako je upravo on pravi muškarac za mene. Premda me Ogi nakon našeg neslavnog prekida danima bjesomučno nazivao nisam odgovarala na njegove pozive. Što se mene ticalo, tu se jednostavno više nije imalo što za reći. Naša veza bila je prošlost i željela sam da tako i ostane. Moja sestra Sabina bila je silno ponosna na mene kad je shvatila koliko sam se promijenila. Premda je u početku osuđivala način kojim sam u potpunosti raskrinkala Ognjena nakon iskrenog razgovora složila se kako to zapravo i nije bila tako loša ideja. A Lili? Možda će zvučati čudno, no danas smo nas dvije najbolje prijateljice. Da nije bilo nje i njene spremnosti da mi pomogne zacijelo bih još uvijek bila žrtvom loše veze i zapravo ću joj zauvijek biti zahvalna na onome što je učinila za mene.

Za GIP piše Sonja Petričević - Izvor http://www.zivotneprice.net

Garevac

garevacka-zastava
  Garevac moj zavičaj

Burića štala

burica-stala
 
Mjesto strave i užasa

Župa Garevac

garevacka-crkva
Mjesto molitve i opraštanja

MZ GAREVAC

logo mz
Sve o MZ Garevac

NK Mladost

nk-mladost
Mladost sa zelenog travnjaka