Garevački Internet portal ®

Informacije za sve generacije!

Čet11142019

Last updateUto, 10 Ruj 2024 7pm

...KAKO IZ PAKLA NAZAD…?

U svojoj drami „Iza zatvorenih vrata“ Jean Paul Sartre postavlja si pitanje: Što se to događa ljudima koji su vlastitom propašću pogođeni i koji znaju da se nikad više ne mogu osloboditi?

Što se događa ljudima koji više ni na što drugo nisu upućeni nego na svoju prošlost – svoju krivnju- svoj ponos – svoj prkos – govor i neprestane međusobne prigovore?

Takvo stanje ljudske duše naziva pisac paklom i dodaje: „ Mi ljudi smo u stanju i u ovoj životnoj realnosti život učiniti paklom“. Postoji pakao i izvan pakla, i svatko ga može osjetiti jer je dio nas, dio našeg svagdašnjeg života. Potvrđujemo to i riječima.

“To je pakao na zemlji – ja ga više ne mogu izdržati, - samom sam sebi učinio život paklom – moja me krivnja ubija i ne da mi mira – mržnja mi pojede dušu ali ne mogu oprostiti.

Mislim da sam slobodan a osjećam se robom, zarobljenikom – sam sam se zatvorio zatvorom različitih strasti koje su jače od mene i ne osjećam se dobro. Novac sam zarađivao nepošteno i njime kupovao ljude, koji me na kraju ostaviše sama. Ja nemam čovjeka. Kupovao sam i ljubav – čak i ljubav vlastite žene i djece novcem, a ne srcem- iako dugo ostadoše samnom, ipak nisu izdržali do kraja. Sve nepravdno, stečeno pretvorilo se u prokletstvo – mnogi su me s pravom proklinjali…Savjest krivnje i grijeha ne daju mi više mira. Iz grijeha i s grijehgom ne može se život živjeti. Iako sam živ, duša mi je mrtva i u paklu, postoji pakao i tu je, nitko me ne moža uvjeriti da ga nema…“

Uistinu biti svjestan grijeha i živjeti u njemu je pakao – živjeti krivnju koju više ne mogu popraviti isključuje život, radost, nadu , čekanje… Ima pravo veliki poznavatelj ljudske duše kad kaže: “Nema veće tragedije za čovjeka nego biti svjestan grijeha i ne imati mogućnost osloboditi ga se. – Grijeh, jednako je – pakao.”

Svo smo na svoj način doživljavali pakao duše ovdje i sada kroz svoje vlastite grijehe, propuste. Mi ljudi uistinu toliko puta stvaramo pakao u sebi i u drugima. I raj i pakao počinju na zemlji i nastavljaju se u nebu samo s jednom razlikom. Pakao u nebu je jednosmjerna ulica i nema povratka. Svi vi koji ulazite u njeega, ostavite svaku nadu – on nikada ne prestaje. Za pakao na zemlji ima nade, može prestati . –Postoji odgovor na pitanje: “ Kako iz ovog Zemaljskog pakla nazad…?” Kleknuti – priznati svoju krivnju. Živjeti drugačije – oppostiti i sam tražiti oproštenje od Boga i čovjeka.


Đuro Zrakć