Garevački Internet portal ®

Informacije za sve generacije!

Sub09212019

Last updateUto, 10 Ruj 2024 7pm

Sjećanje na Uskrs 1992. godine

sjecanje na nase ljude

"Ispruži Bože Ti svoju ruku, i kazni one koji nam veliko zlo uradiše". Proljeće je, a kao da i nije, hladno je, nebo sivo, tmurno, bez topline, sunca nema, i ono se sakrilo. Umjesto behara i mirisa jorgovana, miris dima i baruta se širi, u našoj Posavini.

 

O Bože moj, kakav je to osjećaj...I rat bijesni u našoj Posavini....         

Zli ljudi, zlog imena... Imaju u svojim zlim glavama plan, izvršiti progon nad narodom Posavine, opljačkati, porušiti, popaliti i protjerati ih  iz njihovih domova. Sa svih strana odjekuju pucnji, narod u strahu...A neprijatelj, napada naša sela i gradove...
 
U našem  Pećniku patroliraju momci, goloruki i slabo naoružani. I sami nisu svjesni opasnosti koja ih vreba, nadajući se da neće biti kod nas rata. Narod u strahu, mnogi stariji se sjećaju drugog svjetskog rata, četničkih  i komunističkih zločina što ga uradiše.                                                                                         
 
Korizma je... Veliki Tjedan, bliži se Uskrs....Strah se osjeća na svakom koraku, narod se priprema za Uskrs. A i ne sluteći da ga neće dočekati niti proslaviti u svome domu sa svojim naj milijim. Veliki Petak, križni put u našoj crkvi, narod se moli, nada se da neće biti rata niti progona.                                                             
 
Poslije mise odlazimo svojim kućama, pripremamo se za Uskrs, treba obojiti tuckove, i pripremiti jaja za posvećenje. Sve smo to lijepo pripremili. Mrak se spušta; strah, miris baruta se širi, a u noći sa četničkih položaja odjekuju mitraljezi. Strah se uvukao u kosti, strahuje se za živote naših branitelja, svakog trenutka očekujemo da nas napadnu...               
 
Velika Subota, dan tmuran i hladan, nosimo posvećenje u crkvu da ga svećenik Pavo Brajinović blagosovi. Selom patroliraju momci. Narod u strahu, čuju se pucnji, dali čekati Uskrs kod kuća . Poslijepodne narod se okuplja, svećenik Pavo sa ljudima dogovra, da  žene sa djecom napuste selo i da idu u Hrvatsku. Osta selo, moje pusto, ostadoše Pećničani i Botajičani koji su došli u selo, da se organizuju da ga brane. Sami neće moći, ako im pomoć ne stigne. Neprijatelj je nadmoćniji u ljudstvu i u naoružanju..


Ostadoše naši tuckovi i posvećenje na stolu, ne dočekasmo Uskrs kod svojih kuća. Nejedesmo u svome domu, za svojim stolom sa svojima Uskrsno posvećenje. Sve ostavismo, krenušmo golih ruku, u tuzi i bolu, kao da ništa neimadosmo. "Naš Križni put nasta"... Kolone auta, traktora, sa ženama i djecom,
krenula je prema skeli u Svilaju. Avioni nadlijeću, pucnji odjekuju sa svih strana. Jugovojska i četnici, narod iz sela protjeraše, kuće opljačkaše i popališe, naše naj milije ubiše....I dođe rat u moje selo... u Posavinu.


"Neka je Vječna hvala hrabrima braniteljima koji svoje živote dadoše."
"O Bože, očuvaj nas ubuduće od svh zala zloga i naših neprijatelja."

Za GIP piše Anto Aničić