Garevački Internet portal ®

Informacije za sve generacije!

Pon05252020

Last updateČet, 10 Svi 2040 12pm

Posavska gruda vitezove čuva

Sjećanje na Danijela Perak 07.04. 2004. - 07.04. 2020. Voljeni ne umiru dok žive oni koji ih vole, koji ih se sjećaju i koji se za njih mole. Oni su u našim srcima i kada nisu pored nas, jer se tješimo i nadamo da postoji neki bolji svjet u vječnosti u kojem ćemo opet biti skupa.

Ne može čovjek ostati ravnodušan na pomisao da posavska gruda u vječnosti čuva premladog viteza. Viteza koji je tek ugledao svjetlo garevačkog jutra, svježe garevačke zore ispunjene cvrkutom slavuja, let razdraganih vrapčića, pčelicu na izbeharaloj ravnici, ljeskanje topola pored Bosne koja se razlijeva kao staklo i zrcali nebo.

danijel srce suzaO kako su lijepa i topla posavska njedra, a on se odlučio da počiva nerazdvojan s njom, da onda i kad nas ne bude kaže odlučno prolazniku: dobro došao u domaju mojih djedova, sjedi, odmori se, napij se bistre vode, zapjevaj ako to srce hoće, al nikome ne reci da posavljaci ne vole svoju grudu. Ja sam za navijeke tu, i osjećam bol onih koji ne mogu u ljubavi i slobodi svojim unucima pokazati skriveno blago Posavine, njihove djedovine.

No ništa nije za navijeke, morati će doći dan polaganja računa: u zabludi su oni koji misle da vazda blaguju na otetoj trpezi, a da iz prikrajka nemarno vire sinovi djedova koji im začeše ognjište.

Imao bih razloga kao i vi postaviti tisuću pitanja koja bi počinjala s: zašto…?
Možda Danijel u beskraju nebeskog  plavetnila zna više od nas, zna odgovore, ali naše srce zbog oklopa tuge i opće ljudske ograničenosti ne prima jasne znakove koje nam upućuje, slutimo…, ta on je u kraljevstvu nebeskom.
Mišo, tvoje riječi na GIP-u su izraz boli, i kad ne govoriš i ne pišeš, na oko vedrom licu ti se čita trag neizmjernog gubitka, gubitka upakiranog u celofan sudbine. 

 No kako znam da sam ograničen, kao i svako ljudsko biće, uvjeren sam da svevišnji ima odgovor koji tražimo. Pa, Danijele cvijetu garevački, svakog proljeća procvjetaj mirisom sreće, osvijetli nam srca nadom da ćemo se nekada u vječnosti sresti.

Jozo Dubravac