Garevački Internet portal ®

Informacije za sve generacije!

Pet09202019

Last updateUto, 10 Ruj 2024 7pm

Podjela duhovnih patnji po vrsti i vremenu nastanka

Egzistencijalne patnje u osnovi pogađaju svakog pojedinca, niti ijedan ljudski rod nije od njih pošteđen. One nastaju usljed toga što čovjek nije u stanju da prepozna pravi smisao sveukupnog svoga bitka, svega onoga što ga pogađa, stišće. On zna da postoji, ali što je to uopće JA, što je to unutarnji doživljaj, samosvijest. Čovjek kaže: “ Ja znam, da sam to ja; ja znam, da ja znam, da sam to ja, ali kako to...?” Zašto uopće postoji samosvijest i zašto se događaju nutarnja doživljavanja? Kako bi smo i dali bi uopće funkcionirali da nemamo svijesti,... Zašto nebi, odnosno da li bi uopće postojao da se moja mama udala za drugoga ...? Zašto se “događaju” vanbračna djeca? Što o sebi misle djeca rođena tri ili više godina poslije očeve smrti, naime začeta vještačkim osjemenjivanjem ...? Što život znači i kako izgleda kod neželjene, odbačene ili adoptirane djece? Čovjek nije spreman nositi se sa svojom stvarnošću, svojom konkretnom situacijom i nije spreman prihvatiti svoje patnje i smrt. Biva zbunjen, ne snalazi se, nervozan, oboljeva, a da i nezna radi čega i kako. Čovjek je sam sebi najveći, nerješivi misterij.

Bazične (bolesti) patnje nastaju od trenutka začeća pa sve do treće godine dječijeg života. U tom razdoblju dijete proživljava razne traume i šokove, koje su takorekuć sudbonosno usmjerenje njegovom daljnjem razvoju i ponašanju. Čestoput se događaju razvojne blokade u intelektu ili emocijama, a često postaju i psihički bolesni, ili nesposobni za školu. Istraživanja su pokazala da svaki od nas u majčinoj utrobi osjeća svaku pojedinost pa sve do 6- tog mjeseca poslije rođenja. Djete čak osjeća i to da li je prije njega u majčinoj utrobi bilo abortirano dijete, ili ako je majka morala za vrijeme trudnoće teško raditi ili je bila bolesna, ili ako se roditelji dogovaraju o nj. nerađanju. Majčini osjećaji se i te kako manifestiraju na dijete, što izaziva osjećaj nevoljenosti, odbačenosti, strah i tjeskobu. Djeca kasnije postaju agresivna i depresivna, uglavnom završavaju kriminalitetom, samoubojstvom, ovisnostima ili slično. U tom bazičnom razdoblju odlučuje se dakle dali će čovjek kasnije vjerovati Bogu i ljudima ili neće. Jako dobro se zna, kakve reperkusije u sebi nose nepovjerenje, predrasude, sumnja,..., što je uglavnom rezultat manjka ljubavi i razumijevanja. Stoga je izuzetno važno željeti i voljeti dijete da bi se ono moglo ispravno razvijati.

Aktualne (bolesti) patnje su one povrede (vrijeđanja), različite rane i tjeskobe, neuspjesi, ..., koje nastaju od treće godine pa do smrti, dakle cijelog života. Grješni svijet – suzna dolina u kojoj mramo hodočastiti svojim životom, čini nas svojom žrtvom bičem slabosti, padova, grešnim bićem. Inkubirani grijeh, duboko usađen u čovjekovu biću, po odgovornosti rezultira osjećajem kažnjenosti, što stvara destruktuirajuće rane na području nj. duha. Dakle, teško je, ili pak nemoguće je govoriti o potpunom zdravlju, jer ako želio biti konstantno zdravi onda se terbamo svako- dnevno liječiti, odnosno moliti, kako bi uvijek prije lijeganja izmolili oslobođenje od svega što nas muči, stišće, izmolili od onoga koji je apsolutno zdrav, a to je Stvoritelj, dobri Bog.


Duhovne bolesti prema vremenu nastanka

Ptrekonceptulne bolesti su one bolesti koje nastaju prije začeća, u obliku raznih sklonosti na duhovne bolesti, (sklonost - psovanju, piću, pušenju, mržnji, ogovaranju, nepraštanju, svađi,...), koje se, kao i sklonosti na psihičke i tjelesne bolesti, prenose na dijete od roditela i praroditelja, sve do unazad sedmog koljena. Razne teške bolesti nekih članova u obitelji, ili pak samoubojstvo, namjerni pobačaji, svađe sa susjedima posebno neki teži slučajevi krvavih tučnjava, ili ako se netko bavio okultnim praksama i slično, te ako je netko u obitelji bio ateist, može se kao sklonost odraziti na dijete, a kasnije na nj. kao odraslu osobu. . Dakle na potomke se prenose sklonosti na grijehe, a ne grijesi.

Prenatalne bolesti su one bolesti koje nastaju za vrijeme trudnoće i vrijeme rađanja, te su uvjetovane trudnoćom i stoga podpadaju pod kategoriju bazičnih bolestiju. Trba znati da je trenutak rađanja od iznimne važnosti za duševni razvoj djeteta, jer ono svjesno doživljava svaku pojedinost koja se oko njega događa: dali je porod bio težak ili ne, kako se osjećala majka prije i za vrijeme poroda, da li je trebalo biti “inkubirano” radi prijevremenog poroda, da li se osjećala radost njegovu dolasku na ovaj svijet i.t.d.? Posljedice porđajnih nelagodnosti izražavaju se kasnije na djetetu kroz osjećaj ugroženosti, agresivnosti, samosažaljenja, nepovjerenja, nastojeći time prisiliti druge da ga prihvate, da bude voljeno.

Postnatalne bolesti nastaju poslije rođenja i manifestiraju se a) u čovjekovoj savjesti, b) u čovjekovom srcu, c) čovjekovoj volji i d) na području medium psihoze.
Na području savjesti nastaju bolesti koje su produkt djelovanja grijeha i drugih zala što se manifestira na osobu koja griješi jednako kao i na one kojih se taj grijeh ili zle radnje dotiču, a usljed čega u savjesti nastaje strašan konflikt i grižnja savjesti.
U čovjekovom srcu nastaju povrede, duboke boli usljed međusobnog vrijeđanja i jako se dugo nose i teško liječe. Povrijeđena osoba u svome srcu razvija mržnju, osvetoljubivost, ogovaranje, takorekuć sve ono čime bi mogao uzvratiti na uvredu. Djeca na primjer mogu njihov boravak u jaslicama ili vrtiću doživjeti kao pokušaj da ih se roditelji riješe, kao da nisu voljena, osjeća se bez roditeljske odsutnosti nesigurno i ugroženo. To se zna duboko urezati u srce djeteta koje tu bol nosi, a da i ne zna od kuda potiče bol i gdje joj je uzrok.
Čovjekova volja je prostor gdje se ispoljavaju bolesti požude tijela, očiju i oholosti života. Požuda je tjelesna / psihosomatska želja odnosno nutarnji nagon za nj. ispunjenjem, udovoljenjem. To je međutim moguće, samo ako čovjek pronevjeri svoj duh, odnosno vrednote na koje ga upućuje savjest. Čovjek kao biće duha čezne, on želi živjeti vrednote, ali tijelo koje je materijalno i ograničeno suprostavlja se čežnji duha, veže se preko tjelesnih požuda za “užitke”, novac, bogatstvo, psovku, klevetu,...,. Požuda sputava volju, tako da ona nema snage ostvariti duhovnu čežnju življenje vrednota. Nije teško zaključiti kako usljed svega ovoga nastaju teški sukobi i previranja između savjesti i tjelesnih požuda.
Na području medijum psihoze nastaju sve one bolesti, ovisnosti, devijacije duha usljed bavljenja raznim okultnim praksama, ezoterijama, spiritizmima, magijom, Osoba koja ima doticaj s tim praksama ili da u njima prakticira i sudjeluje, doživljava strašne traume i priviđanja, čak se događaju i samoubojstva ili se pak osjeti slabljenje intelektualnog razvoja pa i u smislu svekolikog psovanja. Skoro pa neminovno, od tih vrsta oboljenja postaje se i psihički bolestan.

###BLANK###