Sjena Dalai Lame

Nedavno sam dobio jedan Mail s preporukom da pogledam web adresu www.trimondi.de i upoznam s materijom koja je sadržana na tim stranicama. Središnja tematika tih stranica je sadržaj knjige Viktora i Viktorije Trimondi (Mariana i Herbert Röttgen) „Der Schatten der Dalai Lama“ („Sjena Dalai Lame“), koja je pokrenula burnu reakciju između zagovornika tibetanskog budizma u zapadnom svijetu i onih koji u tome vide mnoge zakulisane igre i opasnost od uspostave globalne tibetanske budokracije. Sami pisci ove knjige su pokušali potkrijepiti znanstvenim istraživanjem tog područja i složiti ovo djelo. Uspjelo im je u deset glavnih teza osvijetliti mnoge zakulisame igre koje se kriju u pozadini "mirnotvornog i harmoničnog budizma te smirenog i nasmijanog Dalai Lame, odnosno globalne budokracije, koja bi trebala biti jedini kulturno-politički i religiozni model ovog milenija ... na cijelom planetu.

Istina je, naime, da se budizam kao religiozna praksa, ali i kao filozofija širio u ovih posljednjih tridesetak godina nesmiljenom brzinom diljem Zapada, predstavljajući se kao promicatelj i promotor mira i slobode u odnosu na Zapad koji je, po njima, ratoborna i dekadentna civilizacija, civilizacija stalnih ratova i nemira i nemorala. U, svim i svačim prezasićenom Zapadu, svijetu dubokih egzistencijalnih kriza i praznina, tibetanski budizam nalazi svoje plodno tlo. Nudi mu svoja učenja dalekoistočne mudrosti kojom se treba jačati život i kvaliteta života prakticiranjem transcedentalnih i inih meditacija opuštanja i sabranosti. Iza nasmijanih lica, smirenog i sabranog duha, skromnosti i nenasilja krije se mnogo toga više opisano u navedenoj knjizi.

Stoga sam preve siže ovih deset teza, htijući staviti širem čitateljstvu na uvid i razmatranje tibetanskog budizma na vlastit način malo izbliže i po kršćanskoj (katoličkoj) liniji dužnosti s više odgovornosti.

Tibetanski budizam je:

Jedna atavistička (od predaka – u tjelesnom ili duhovnom pogledu – naslijeđena) religija koja počiva (iako zalaguje svoje sljedbenike da s time nema nikakve veze) na magiji, vjerovanju u duhove, prisegama i žrtvenim ritualima.

Jedan seksualno-magijski misteriozni kult (tantrizam – sinkretičko vjersko učenje u Tibetu). Bavi se obradom centralnog psihičkog, fizičkog i metafizičkog iskorištavanja žene i ženske energije u političke i religijske svrhe (sisteme postizanja moći).

Spoj magije i politike. Magijski rituali, posebice seksualna magija (tantra) bili su i još uvijek se koristi (prakticira) u smislu da se politiku "lamaitske države" vidi u ljepšem svjetlu. Oni (magijski rituali) stvaraju osnove apsolutističkom sistemu u kojem se sjedinjuje spiritistička i svjetovna moć u jednoj osobi – osobi Dalali Lame. On je najviši stupanj majstorsva – majstor ceremonijala, on ravna najvišim budokratskim ritualima - kalachakra tantre i rukovodi se najvišom vizijom sambhala mythos-a.

Pokušaj da se magijsko-simboličkim sredstvima uspostavi politička vlast nad cijelim svijetom, nad svim narodima i svim religijama. Kalachakra mantra je (jednako kao i shambhala mythos) svjesno manipuliranje vjernika, upadljivom neprijateljskom ideologijom, agresivnom ratnom retorikom i apokaliptičkim predviđanja svršetka svijeta – što bi se trebalo dogoditi 2327. godine. Sve je usredotočeno na (stvaranje) uspostavu globalne budokracije. Tibetski budizam je po tim osnovama fundamentalistički kulturni projekt.

Oblik budokracije koji Dalai Lamu časte (uzvisuju) kao svoga vrhovnog vođu i živuće božanstvo. Pred nekoliko je stoljeća monaška elita, koristeći se svim mogućim raspoloživim sredestvima osvojila i učvrstila svoju vlast u Tibetu (konačno ubijajući i ratujući) Kao što je slučaj kod Tibećana u exilu, jednako je tako i kod XIV Dalali Lame – politiku, naime, određuje orakul (proroštvo) i ritualna magija više nego li demokratska volja i parlamentarizam.

Tradicionalna ratna kultura. Uobičajena slika miroljubivih Tibećana i starotibetskog društva kao zemaljskog raja je iskrivljena. Dalai Lama ne predstavlja samo inkarnaciju pacifičkog i suosjećajnog božanstva, nego se iza njega i njegovih institucija kriju isto tako i tibetanski bogovi rata. On osobno, kao i njegovi prethodnici su bili umiješani (direktno ili posredno) u mnoga ratna djelovanja (događanja) u svijetu.

Usko povezan s fašizmom. Postoje jasne ideološke i kultske paralele kao i osobni kontakti s fašizmom, neofašizmom i "ezoterijskim hitlerizmom". Također, fašistoidne ideje, rituali i seksualne prakse japanskog (Giftgas) gurua Shoko Asahara su opečaćene kolachaka tantrom, a susret Asahare i XIV Dalai Lame nije se mogao dogodiditi baš sasma slučajno.

Manipulacija sa sviješću. U kalachakra tantri intendira (prevladava usmjerenje) budokratsko osvajanje Zapada, što već ubire vrtoglave uspjehe (simpatije) u socijalnim i znanstvenim krugovima, u medijakulturi (ponajprije Hollywood), u politici, ekologiji, informatici, u istraživanjima svijesti pa čak i u feminizmu. On (tibetanski budizam) se prezentira, kroz svjesno iskrivljene informacije, kao spiritualna alternativa materijalnoj i dekadentnoj kulturi Zapada.

Prikriveni prilog u "borbi kultura" koji prema vani (kao svoju masku) ističe svjetsku ekumenu – svojim mnogobrojnim porukama mirotvorstva i tolerancije, ali je u svojoj ideologijsko-religijskoj osnovi (kalchakra tantra, shamhala vision) usredotočen na isključenje drugih religijskih sistema u korist vlastite tibetanske religije. Tibetski budizam nosi u sebi sjeme jedne agresivne panazijske ideologije.

Tibetski budizam je unatoč svemu, sistem iz kojeg može proizići originalniji religiozno-filozofski projekt onostranih nadiđenih i upitnih tradicija.

Malo više opreza i kritičnosti nije nikada na odmet, pogotovo kada je riječ o očuvanju vlastite dvijetisućljetne tradicije kršćanskog življenja koja je dobrano nagrižena i svakako ugrožena, među ostalim, kako zlokobnim pokretima i sektama tako i dalekoistočnim kultom obožavanja. Dužnost nam je, poštivajući tuđe čuvati i očuvati svoje. Budimo hrabri i ponosni kršćani – ljubitelji stvarnoga mira, sabranosti, skromnosti i poštenja.

###BLANK###