Garevački Internet portal ®

Informacije za sve generacije!

Pet09202019

Last updateUto, 10 Ruj 2024 7pm

Magija – opaka stvarnost u službi destrukcije života

Ljudi su očigledno jako opterećeni životnom svakodnevnicom i stresom, razočarani su ili zbunjeni obraćaju se raznim alternativcima i iscjeljiteljima misleći kod njih riješiti probleme koji ih stišću. Tražeći izlaz iz “pakla” nailaze na one koji se bave raznim oblicima okultnih praksa, dozivanjem duhova, crnom ili bijelom magijom, gatanjem, čaranjem, vračanjem, proklinjanjem, spiritizmom, jogom, tarot kartama, vidovitošću, mantikom, itd. Misle riješiti svoje probleme, a i ne znaju kako još dublje padaju u krizu i  još teže probleme. I ne slute da ulijeću u prostor vladavine zloga, vukova u janjećim krznima. Prispjevaju među ljude koji, da bi dobro zaradili, obećaju i "poznaju" rješenja za sve vrste problema.

Da ljudi imaju manje ili više težak život ispunjen manje-više problemima to je stvarnost svakoga od nas. Ali da je zbiljski ključ rješenja za sve problema samo Bog, odnosno Isus iz Nazareta u snazi i ljubavi Duha Svetoga pokazat će  još i ovaj primjer. Jedino je Božjem milosrđu moguće bezizlaznu situaciju dovesti u ponovni savršeni red.

Jedan mladić oženio se djevojkom (pravoslavne vjere) Makedonkom. Njegovi roditelji nisu bili najsretniji radi sinovljeve odluke, ali su uz kompromis da njegova izabranica primi sakramente krüäanske inicijacije (nije primila sakramente). Tako je i bilo. Nakon svega i  crkveno su se vjenčali. Njezina majka nije bila zadovoljna tom vezom, a još manje njihovim brakom. Išla je magu da im čara. Posljedica toga je bila neopisivo teško psihičko stanje tog mladog čovjeka. Svoju ženu nije mogao više smisliti u svojoj blizini. Okreće leđa i svojim roditeljima. Napušta i ženu. Odlazi k bratu nebi li  u njegovom društvu, izoliran od svih drugih, našao smiraj svojoj duši. Međutim, njegovo se stanje još više pogoršalo. Svi simptomi su govorili kako je na kraju i "prolupao".

Otac donosi odluku da pođe s njime k odži da mu "skine" (nabačaj) čaranja. Tog kobnog dana primjetio sam na njegovom bratu kako je jako nervozan i zbunjen. Pitao sam ga da nema slučajno kakav problem (na poslu) kojeg bi ja mogao riješiti. Dobro smo se poznavali. Imao je mnogo prigoda prepoznati moje vjerničke i moralne stavove i gledišta pa mi se povjerio da je problem sasma druge naravi. Ispričao mi je koji je problem i veli da ne može dobiti oca na mobitel da čuje kako je stvar prošla kod hodže. Bio sam kao gromom pogođen, skoro sam zanijemio čuvši što mi je rekao. Zamolio sam ga, čim dobije vezu, da prenese ocu moju poruku, da obustavi svaku suradnju s hodžom. Naime, da hodža nije rješenje za njihov problem nego će se tako još više produbiti jal i patnju. Naglasio sam da je rješenje problema u drugoj Osobi i da samo On (Isus Krist) može dati istinski pravo rješenje.

Potom sam otišao na osamno mjesto i molio Gospodina da spriječi bilo kakvu suradnju s hodžom. Osjetio sam snažan mir i uvjerenje u duši da je Bog uslišao moj vapaj i da je na djelu. Poslije toga smo obojica sa strepnjom čekali na vezu. Konačno se na drugoj strani čuo očev glas. Otac odgovara: "Neznam što je, hodža veli da ne može ništa činiti jer ima nekakvu blokadu. Kao, moramo donijeti stopostotnu odluku je li zbilja hoćemo da nam on "pomogne" ili nećemo. ... Trebali su razmisliti. Prenio je ocu moju poruku i naglasio da ozbiljno mislim i govorim. Vratili su se u Švicarsku, nisu ponovo išli hodži.

Nastavio sam se moliti i preporučio sam post za tog mladića. U ponedjeljak kada sam došao na posao, pitao sam kako se osjeća njegov brat i da li bih mogao s njime razgovarati. Rekao mi je: „Brat se sada osjeća tako smireno, ali neopisivo umoran. Možda je bolje da ga pustimo da se malo odmori.“ U utorak je prvi puta nakon svih tih mučnina izišao vani u šetnju, bez da strahuje od ljudi i okoline. Ukazao sam na potrebu da bi bilo bolje dodatno ga poduprijeti i s njime porazgovarati. Obećao mi je, ako bude naznaka pogoršanja, on će mi se javiti. Molio sam na nakanu da se Božji plan s tim mladim dušama ispuni do kraja.

Nije se trebalo dugo čekati. U srijedu oko pola dvanaes zovnuo me mladićev brat sav u panici. Ovako loše još nikako nije bilo, s mukom je izrekao  Mi bi smo došli odmah ako je to ikako moguće. Prošlo je nešto više od sat vremena i oni su stigli. Preda mnom se pojavio iscrpljen i preplašen mladić kao da je pobjegao iz neke ogavne psiho-horor scene. Pozdravio sam ih poimenice i ponudio im da sjednu. Iskazao im zahvalnost da su se povjerili doći k meni i da vjeruju da ćemo zajedno iznaći pravi put k žuđenoj sreći – put do Isusa koji jest jedini i istinski Liječnik i Spasitelj. Nakon što smo se zbližili (otvorili prostore uzajamnog povjerenja) objasnio sam mu sve potrbno vezano uz princip iscjeljenja duhovnih patnji. Točno sam osjetio kako se njegovo srce otvorilo Božjem milosrđu. Osnažio sam u njemu spoznaju Božje ljubavi i smisla Kristove žrtve.

Izmolio sam molitvu iscjeljenja, prikazujući Kristu svaki trenutak njegovog života od začeća do toga trenutka. Osjetio sam jaču reakciju dok sam molio za vrijeme djetinjstva. Odrastao je s bakom. Osjećao se odbačenim i nebitnim. Pokazalo se da je to bilo dodatno opterećenje njegovom ionako teškom stanju. Nakon molitve iscjeljenja molili smo molitvu na čast pet Isusovih rana. Teško je molio, ali je bila nazočna snažna volja da sudjeluje u molitvi. Dok sam se zahvaljivao Isusu za ovoga mladića i za neizmjernu Očevu ljubav iskazanu u ovom susretu i mladić se pridružio riječima koje je sam izrekao: „Kako je lijpo biti u tvojoj blizini, o Isuse“. Nastavili smo se zahvaljivati svetrojica zajedno. Slavili smo Isusa kao svoga Gospodara i Spasitelja.

Vidjevši u njegovim očima svjetlost novog života, a nestala je i zgrčenost njegovog tijela htjedo mu preporučiti da za sada završimo i da se ponovno vidimo sutra. Mislio sam kako možda neće biti dobro previše ga opteretiti pa sam skretao temu k svakodnevnim životnim pitanjima. Međutim, on je uvijek iznova htio znati više o Kristovoj spasiteljskoj ljubavi. Pitao je kako može osobnije susresti Krista. U tom trenutku na pravcu moga pogleda bilo je Raspelo. Donio sam Ga na stol i kazao: „Pogledaj ovog Čovjeka. On je najuzvišeniji oblik ljubavi našeg Nebeskog Oca. Gle kako je blaženo raširio svoje nježne ruke na križu htijući nam poručiti da mu je cilj zagrliti cijeli svijet, sve ljude, i privući ih svome probodenom srcu punog ljubavi za sve nas. To je Krist kojemu svi žudimo, naš Spasitelj, isti onaj Krist koji nas ljubi, liječi i spasava. To je taj Krist kojega žudiš sresti, a sreo si ga dok je maloprije preobražavao tvoje srce, od prestrašenog mekušca načinio je pravu stijenu.“ Nasmijao se kao malo dijete kada se pred njega donese toliko željena igračka. 

Zamolio sam ga da spuno vjere u živu nazočnost Krista tu među nama položi svoje ruke na raspetog Krista i prizna ga za svojega Gospodara i Spasitelja. Izgovarao sam riječi (Isuse ti si sama ljubav; Ti me ljubiš; ljubim te Isuse; ...)koje je, opet, s mukom izgovarao. Činilo se kao da mu je ruku zahvatio silni grč. Jednakom silinom kojom je kanio položiti ruku na raspelo, nešto je potiskivalo ruku natrag. Ruka se jednostavno tresla na jednoj visini iznad raspela. Krv mu je nabujala u lice, mislio sam da će prsnuti iz obraza. Položio sam svoju ruku iznad njegove (nisam ju dodirivao) i laganim tonom izgovarao: neboj se, nisi sam i ja sam stobom. Kada smo nas dvojica skupa i Gospodin je s nama u Duhu Svetom. Neboj se prihvati Krista za svojega Spasitelja. On te ljubi i čeka samo tvoju odluku pa da te oslobodi od svih tvojih muka. Nevjerojatno. Munjevito je spustio ruku na raspelo, uzeo ga k sebi, prislonuo uz prsa i briznuo u plač. Sav se tresao od sreće, ljubio je križ i uzvikivao: Hvala ti Isuse, hvala ti Isuse. Tvoj sam, hvala ti što si me oslobodio "mučnog grča" što me je sapinjao. Skoro u isti mah zaplakoao je i njegov brat. Sreći nije bilo kraja. Zahvaljivao sam Gospodinu i slavio ga kao najuzvišeniji oblik bezuvjetne, ničim zaslužene ljubavi.

Bilo je adventsko vrijeme preporučio sam im obojici da obave temeljitu predbožićnu ispovijed i pričeste se. K tome da porazgovaraju sa svećenikom i izmole zajedno s njime molitvu, ili pak ako bude moguće prikažu misu za iscjeljenje obiteljskog stabla. Dao sam im nekoliko prikladnih duhovnih knjiga, molitvenik i Novi zavjet. Poučio ih još dodatno vezano uz Sveto pismo. Poslije toga sam se još nekoliko puta s njima susreo i zajedno s njima molio. Nije prošlo mnogo vremena, vratio se svojoj supruzi i žive sretno svoju svakidašnjicu.

Danas je taj mladić, nakon skoro tri godine, sretan muž i još ljepše presretni otac.

###BLANK###