Garevački Internet portal ®

Informacije za sve generacije!

Sri11132019

Last updateUto, 10 Ruj 2024 7pm

Mediji diskrimnatori čovjekove duše

„Ne postaje svijet kršćanskijim, nego kršćanstvo svjetovnijim.”
(George Orwell  u knjizi „1984“)

Mediji na neki način u posljednjih nekoliko desetljeća pa i dvadesetog stoljeća igra izuzetno važnu ulogu u međuljudskim odnosima i u čovjekovom životu općenito. Čovjek današnjiceu ovakvoj životnoj dinamici, bez medija bi ostao bez životnog orjentira. Televizija u dnevnoj sobi, Novine na stolu, kompjutor na radnom mjestu, internet u radnoj sobi, radio posvuda kud se vozi pogotovo prije nego li zaspi. Mediji su zaposjeli svaki djelić naše egzistencije, utječu na naše odluke, volju i djelovanje. Televizija, naprimjer, velikim dijelom određuje javno raspoloženje i mnijenje, upućuje na ono što je trend. Svi oblici medija nastoje  javnosti prezentirati prihvatljivim svoju ponudu kao nešto što je usvojeno kao sasma "normalno“. Uvijeno u celofan prezentira se kao gotova stvar, samo ju treba još osobno usvojiti.

Nerijetko su mediji prožeti duhom zloga i lucidno presvučeni prividom dobra (tzv. dvojnim moralom). Pod izlikom demokratskog i pravednog obavješćivanja, izobličuje istinu i realne činjenice, kvari javno mnijenje, širi i potiče razna zla, nasilje, tlačenje  itd.  Televizija, besramni časopisi i filmovi, a u najnovije vrijeme i internet u kojima se bez imalo skrupula nastoji mladima i odraslima biti što pristupačniji u širenju besramnih izopačenoti međusobnih odnosa i načina življenja (Bravo, Playboy, Penthous, Teen, OK, ...). Događa se međutim, da čak i roditelji donose u kuću takovo štivo koje je uglavnom  redovita lektira i naše mladeži. Današnja moda i “suvremena“ glazba jure rukom pod ruku zajedničkim kolosijekom po kojem hode i srca mladeži, zadirući tako u prerije i savane njihovih mladenačkih duša. One su uzrokom mnogih grijeha sa nesagledivim posljedicama. Virtuozno obrću oko svoje osi najsuptilnije osjećaje ljudskog duha, izopćuju u monstruma nezasitnosti, ubijaju svaki osjećaj za „normalno“ te ih potpuno vežu uz svijet materijalističkih vrijednosti.

Apstraktan, i čovjeka nedostojan stil odijevanja, sklad boja i melodija  bliskih sotonskoj destruktivnosti više nisu samo svakodnevnica nego nešto što je prirodno, što je odlika moderne civilizacije. Čovječanstvo je izloženo nemilosrdnom udaru (bombardmanu) medija svih vrsta. Čovjek jednostavno nije u mogućnosti, ne nalazi dovoljno vremena da analizira sve ponuđene informacije. Uglavnom su to kritike upućene onima koji teže za moralnim vrednotama, ili pak hvalospijevi onima koji idu u korak s trendovima tvornica modernističkih prohibicija. Nerijetko su to vijesti prožete svekolikim krizama, odnosno kritikama kako nevalja ovo, pa ni ovo – nihilizam – dakle nitko nevalja. Kritika skoro da ništa ne mijenja, samo stvara dodatnu zbrku. Današnji mediji se jednostavno natječu tko će prije objavitineku lošu (zlu i opaku ili nemoralnu) vijest. Svi oblici mediskog djelovanja vrlo slikovito, smišljeno i ciljano prikazuju zlo, nesreće, ratove, katastrofe, provode, užitke, luksuz, sjaj zlata i dragog kamenja – glamur noći. Sve i svašta, samo je tako malo ili ništa što je uistinu izraz čiste i prave sreće i Božjeg blagoslova. Moć prokletstva, nesreće i smrti, mržnje, nemorala, prevare, utaja poreza (nepoštenja!), psovka, pravo na pobačaj, eutanazija, homoseksualnost, prostitucija, droga, sida, … je ono što “treba” dominirati u ljudskoj podsvijesti. Nama je doduše ostavljeno da se slobodno odlučimo što da izaberemo. Od toliko ponuđenih zala biraj ono manje, ako ga uopće ima!?!

Budnom oku novinara, paparacija i TV kamera neizbježna je i prominencija koju treba ili glorifiscirati ili ju rušiti, ovisno o svrsi što se time treba postići. Cilj je razvidno jasan. Čim više javnih skadala, tim više i zbrke u međuljudskim odnosima. Sve što je više zbrke i meteža, teže se razlučuje dobro od lošega. Sve postaje jednako dobro i jednako loše. Sve je nornalno, odnosno suvremeno i moderno. Bračni, poslovni, gospodarski, politički i ini skandali dnevna su poslastica. Zašto je to tako? Dobro kao i da ne postoji u ovom našem svijetu? Razumije se, cilj je stvoriti dojam kako nas danas posvuda okružuje samo zlo i kako je zlo kao dio čovjekove svakodnevnice sasma normalna pojavnost. Dakle, doimlje se kako je zlo jednako nužan čimbenik čovjekovog života, kao što je to zrak i voda.

O onima koji uzorno žive svoj vjernički kršćansko-moralan život nigdje ni riječi. O poštenim građanima se i ne razmišlja, kao da ihi nema, a kamoli da se nešto o njima napiše. O mladima, koji časno i čisto žive svoju mladost, ne samo da se ne piše, nego se javno ismijavaju kao oni što prakticiraju zatucani nadživjeli model koji se ne uklapa u modernudanašnjicu. Umjesto da se pali svjetlo novim i hvale vrijednim idejama i programima, ciljano se diže vika na “tamu“, kao: nitko i ništa ne valja, pa onda loše, psihozu i strah treba prihvatiti kao stvarnost današnjice bez alternative. Ispada, kao čovjek je u krizi i sve će propasti – čovječanstvo kao da stoji pre beznađem. Po nagovještajima medija stječe se dojam da nikakva vjera, pa ni vjera u Boga nema baš nikakvog smisla.

U njemačkom tjedniku “Stern” na primjer, insinuira se na to kako je vrijeme pregazilo Deset Božjih zapovijedi, te kako bi uvažena prominencija trebala osmisliti deset novih zapovijedi (po mjeri čovjekove mudrosti) koje bi odgovarale vremenu današnjice. Među inim istaknuto je mišljenje njemačkog pop pjevača Tobiasa Künzela, 37, koji bi svih deset zapovijedi izrekao u jednoj: “Vjeruj u üto god hoćeš, ali ne čini nikome bol”. Jednako tako je vrlo uvaženo i mišljenje gospođe Hannelore Hoger, 60, glumice, koja svoj ateistički stav, očito preuzetog od svoga oca, opravdava njegovom patnjom i bolešću (paklom) koje je pretrpio  u borbama pod Verdunom. Gospođa Hoger primjećuje kako se zlo radi kojeg je trpio i njezin otac protežira sve do dandanas, a dežurnog krivca vidi u fanatizmu koji preko monoteističkih religija dolazi u svijet. Po njezinu mišljenju religije (teološko-moralni nauk) nisu ničime pridonijele humanizaciji čovječanstva. Ako je smijemo slobodno razumjeti, ona indirektno veli, kako je za svo zlo kriv Bog. Bog koji dopušta da svakodnevno od gladi umire 24000 ljudi. Maybritt Illner, 36, TV moderatorica, citira mudre izreke nekih filozofa kao osnov suvremenim životnim postavkama: Prepoznaj samoga sebe (natpis na aplonovom hramu u delfima); U sve se može sumnjati (K. Marx); Znam da ništa ne znam (Sokrat); Uvjerenja su zatvori (Nietzsche); …

Po toj osnivi svi bi trebali zaključiti: “U životu je sve relativno, zlo je nužnost koju čovjek mora prakticirati jer mu prilike tako nameću. Stoga, kao što veli jedna pjesma, živi i uživaj sve ono što ti život pruža, danas si sve sutra si uvela ruža. Čemu vjera u Boga koji ionako ograničava čovjeka na činjenje samo dobra, iako su  životne prilike i čovjekove želje (prohtjevi) ponekad drukčije nego li to Božji zakon  propisuje (!)?“  U današnje vrijeme izgleda tako da se svatko može slobodno opredjeliti za svoja i tuđa mišljenja, vjerovati u što god hoće i prakticirati bilo koje religijsko uvjerenje. Zato uopće i ne čudi kada se sve češće čuje kako je čovjeku slobodno vjerovati u što on hoće. Bilo da vjeruje u snagu prirode, da neku životinju poštiva za božanstvo, ili da vjeruje u snagu koju ispoljava cvijet i slično. Ne čudi da zavedeni ljudi mogu vjerovati demonima, vračevima, okultistima i drugoj paklenoj kliki. Zabludama nema kraja…

Isus je onaj kamen kojega ste vi, graditeljii odbacili, a koji je postan ugaonim kamenom.
Spasenja nema ni po jednom drugom, jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem nam se treba spasiti.
(Dj 4,11.12)

Svaki kršćanin dobro znade da je vjera za Crkvu bogatstvo darovano svima, dakle zajedničko dobro koje treba braniti i čuvati.  Vjera u dobro, vjera je u Boga koji je samo dobro, istina i ljubav, vjera u Boga koji je zlo i Zloga slavno pobijedio na križu. I ne samo to, Bog je u osobi Sina našeg otkupitelja ustanovio Crkvu – živuće mistično Tijelo Kristovo, odnosno narod koji je krštenjem pricjijepljen Kristu. Tu Crkvu neće nadvladati ni vrata paklena, rekao je Krist osobno. Međutim,  oslanjajući se na medije ničemu se danas ne bi moglo vjerovati, pa ni Bogu. Zlo koje se proteže, u manjoj ili većoj mjeri, kroz svu ljudsku povijest, otežavao je doduše život Božjem narodu, ali nije mogao slomiti njihova nastojanja, prožeta iskrenom vjerom u Boga, da ostvare ideale dobra, istine i ljubavi.

Bog nije u krizi, Bog nije ugrožen. Čovjek je za razliku od životinje razumsko biće, a vjera koju čovjek prima kao dar isto tako je razumaska – racionalne naravi. Stoga je uzaludno nastojanje da se iz čovjekovog srca potisne vjera u Boga. Čovjek jest i ostaje biti čovjekom, on jednostavno ne može prestati biti čovjekom, prestati biti racionalnim. Čovjek jednostavno, ne može prestati vjerovati. Sveukupni smisao čovjekovog života sadržan je u Bogu koji je njegovo počelo i njegova vječnost ako se iskreno opredjeli za Isusa kao Put do Oca.

Onaj koji vjeruje i oslanja se u Boga, neće gubiti dragocijeno vrijeme na propagandističke masmedije, nego će skrušeno, s pobožnim pouzdanjem i vjerom u Božji spasiteljski čin pristupati molitvi i Euharistiji kao posadašnjenju Kristove žrtve na križu i njegovom uskrsnuću, najuzvišenijem lijeku za sve probleme. Vijernik kršćanin meditira u molitvenom ozračju Božje sveprisutnosti i traži u Božjoj milosti rješenja za svakodnevne probleme u dimenziji vječne transcedentne perspektive. Božje zapovijedi, vijerniku kršćaninu nisu nešto što ga ograničava u njegovom životu, nego dapače, izraz Božje ljubavi i brižnosti za svoja stvorenja. Onaj koji nasljeduje Krista jako dobro zna da živjeti dobro, istinoljubivost i pravednost znači imati Božji blagoslov, odnosno uživati sreću, mir, ljubav i život. Živjeti suprotno od toga neminovno nameće prokletstvo, nemir, nesreću i smrt.

Budnom oku novinara, paparacija i TV kamera neizbježna je i prominencija koju treba ili glorifiscirati ili ju rušiti, ovisno o svrsi što se time treba postići. Cilj je razvidno jasan. Čim više javnih skadala, tim više i zbrke u međuljudskim odnosima. Sve što je više zbrke i meteža, teže se razlučuje dobro od lošega. Sve postaje jednako dobro i jednako loše. Sve je nornalno, odnosno suvremeno i moderno. Bračni, poslovni, gospodarski, politički i ini skandali dnevna su poslastica. Zašto je to tako? Dobro kao i da ne postoji u ovom našem svijetu? Razumije se, cilj je stvoriti dojam kako nas danas posvuda okružuje samo zlo i kako je zlo kao dio čovjekove svakodnevnice sasma normalna pojavnost. Dakle, doimlje se kako je zlo jednako nužan čimbenik čovjekovog života, kao što je to zrak i voda.

Za GIP priredio Mićo Gašić, evaangelizator
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.