Garevački Internet portal ®

Burića štala rana i ponos Garevaca

Ned08252019

Last updateUto, 10 Ruj 2024 7pm

Događji vezani uz štalu

Osma obljetnica spomena pogubljenih u Burića štali

Na svetkovinu Presvetog Trojstva, 26. svibnja 2013. u župi Garevac kod Modriče u Bosanskoj Posavini Misom zadužnicom obilježena je osma obljetnica stradalih katolika i vojnika Hrvata u tom mjestu na završetku drugog svjetskog rata.

Svetu misu ispred izvorno sačuvane i obnovljene Burića štale, koja je postala spomen stradalim mučenicima Garevca i okolice jer su u njoj partizani zatočili i potom strijeljali oko 500 vojnika i civila, predvodio je vlč. mr. Božo Odobašić, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu, uz koncelebraciju doborskog dekana i odžačkog župnika preč. Jakova Filipovića i župnika u Novom Selu-Balegovcu vlč. Pave Brajinovića.

Na Misi je sudjelovala brojna rodbina pobijenih na tom mučeničkom mjestu, a među njima i preživjeli zatočenik Burića štale g. Jozo Lukić iz Kladara. Brojni mještani Garevca i okolice, koji su raseljeni u domovinskom ratu, pristigli su na ovo spomen slavlje iz Republike Hrvatske, ali i iz daleke Švicarske i Njemačke kako bi se pomolili i obišli grobove svojih predaka, očeva i rodbine - žrtava na koje trajno podsjeća Burića štala.

Na početku propovijedi profesor Odobašić je kazao da su se okupili kako bi u Burića štali molili za svoje mrtve okrutno pobijene od partizanske ruke. „Mi znamo da su ovdje pobijeni kao vjernici katolici i Hrvati činili na sebi znak križa i sebe tako povjeravali pobjedi Kristovoj koja se i u njima Isusovim uskrsnućem ostvaruje. Mi vjerujemo da je Isus Krist gospodar života i smrti i on je smrt našu, svojom smrću na križu uskrsnućem u njezinoj tami iznutra razorio tako da nam mrtvima smrt više ne gospoduje nego Bog koji je Isusa iz groba uskrisio i slavi svojoj u nebu pridružio. Toj slavi vjerujemo pridruženi su naši pokojnici ovdje pogubljeni kao i svi koji se proslavljenom Kristu pridružuju jer vjeruju u Oca, Sina i Duha Svetoga“, kazao je profesor Odobašić ističući da „ta vjera pobjeđuje tamu svijeta i da je to snaga naša dok živimo i kada umiremo“ te da je „to snaga Božja koja živi u nama i koju mržnja ovoga svijeta ne može pobijediti“. „Mogu ubiti tijelo ali duše ne mogu uzeti. Mi smo znakom križa obilježeni za nebo i slavu Božju. I zato oni koji mrze ne podnose znak križa jer u njemu prepoznaju svoj poraz. Križ je nada naša, križ je pobjeda naša, u križu je jamstvo našega spasenja“, rekao je profesor Odobašić.

„Ovdje su pobijeni mještani Garevca i susjednih hrvatskih sela prema navodima očevidaca i onih povjesničara koji žele nakon evo 68 godina poslije drugog svjetskog rata upoznati nove generacije s događajima koji su se ovdje tragično dogodili. Muškarci sposobni za vojsku su mobilizirani u vojsku i ovdje su čuvali samo svoje selo i svoje obitelji. Pa ipak po završetku rata unatoč toga što su se na prevaru predali partizanskim jedinicama koje su ušle u selo oni su najvećim dijelom ovdje u ovoj Burića štali zatočeni, a potom u naredna dva tri dana svi mučeni i strijeljani. Poštedili su po kojega poznanika i neke maloljetnike. Mi ih se danas ovdje u molitvi sjećamo jer su za nas svjedoci domoljublja i vjere koju su zasvjedočili svojom mučeničkom smrću. Oni su pobijeni jer su željeli svoju državu, jer su mislili drugačije, jer su bili vjere katoličke“, kazao je profesor Odobašić dodajući da je za Burića štalu saznao već kao bogoslov tek oko 1967. od tadašnjeg bosanskobrodskog župnika pokojnog preč. Ante Paradžika (rođenog u Čardaku). Kazao je i da se u njegovom rodnom bosansko-brodskom kraju tih godina često tragalo za pobijenima na kraju rata. „Mnogi su završili na stratištima Bleiburga i Križnog puta svih Hrvata a u mom mjestu, Novom Selu kod B. Broda trajno se prepričavalo i još se priča, a od nas djece pomalo i krilo, o partizanskim likvidiranjima na obali Ukrine, u Delijinom vrbiku“, rekao je profesor Odobašić.

„I dok se mi kao vjernici ovako sabrani milimo za svoje pokojne i sjećamo njihove žrtve njihova stradanja, mi nosimo odavde prije svega poruke vjere. Bog je nagrada pravedniku. Zato je naše srce otvoreno istini, Božjoj dobroti i ljubavi. Mi od Isusa s križa poučeni molimo „Bože oprosti im jer ne znaju što čine“. Mi u ovim žrtvama slušamo njihov „snažni poziv na praštanja i pomirbu. Oprostiti i pomiriti se znači očistiti sjećanje od mržnje, zavade, želje za osvetom … znači ne dopustiti da nas pobijedi zlo, nego zlo svladavati dobrom... Mi snagom vjere i opraštamo kao što Bog svima koji se kaju i mole oprašta, ali spomen obnavljamo da se od ovakvih zala odvraćamo i nikad i nitko takova zlodjela u budućem životu ne ponovi“, riječi su profesora Odobašića koji je uputio i sljedeću završnu poruku: „Stigle su nas nevolje raseljavanja kroz vladavinu komunističke Jugoslavije i vrhunac se zbio ratnim posljedicama Domovinskog rata (1992.-1995.). Unatoč svega ne smijemo zaboraviti svoj kraj i svoj dom, svoj zavičaj. Sjetite se one pjesme domovini Ivana Mažuranića: 'Djedi vaši rodiše se tudjer, Oci vaši rodiše se tudjer. I vi isti rodište se tudjer, za vas ljepše na svijetu nema'. Ovo je vaše, ovo mora biti i vaša ljubav. Ovdje su grobovi vaših djedova, očeva, sinova, rodbine. Volite svoje i ne predajte svoje svete uspomene zaboravu. Neka vas Bog čuva i blagoslivlja“.

Garevački župnik vlč. Filip Brajinović započeo je s obilježavanjem ovog spomena 2005. godine. Sa svojim suradnicima i mještanima godinama je prikupljao dokumentaciju o partizanskim žrtvama. Partizani su u Burića štali mučili i najvećim dijelom strijeljali zarobljenike – vojnike i civile koji su se dobrovoljno predali. Samo su se ponekima smilovali i pustili ih na slobodu, a sve druge su noću odvodili u šumarke na obalu rijeke Bosne i Save te mučki strijeljali. (kta)