Garevački Internet portal ®

Burića štala rana i ponos Garevaca

Čet11212019

Last updateUto, 10 Ruj 2024 7pm

Dani sjećanja

Dani sjećanja 2013. godine

U nedjelju, 26. svibnja 2013., u Danima sjećanja na žrtve Burića štale iz godine 1945., slavljena je sveta misa u 11 sati kod Spomen kapelice Burića štale. Svečano misno slavlje predslavio je mr. Božo Odobašić, višegodišnji profesor biblijskih znanosti na Vrhbosanskom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu. Koncelebrirali su,uz asistenciju bogoslova Josipa, doborskog dekana i odžačkog župnika preč. Jakova Filipovića, župnika u Novom Selu-Balegovcu vlč. Pave Brajinovića domaćeg župnika Filipa Brajinović.burica stala dani sjecanja13

Vrijeme je bilo izričito lijepo, tek su se na samom kraju sv. mise mogle osjetiti sitne kapi kiše, koje nisu omele da se euharistijsko slavlje na svečan način privede kraju.

Župnik Filip Brajinović je na početku euharistijskog slavlja pozdravio sve nazočne kojih je bilo oko 350 osoba među kojima je bio i preživjeli svjedok Jozo Lukić koji je pušten iz Burića štale, te ukratko podsjetio da se na današnji dan sjećamo svih zatočenih Hrvata - katolika u Burića štali od 25. do 28. svibnja 1945. godine, kojih je bilo oko pet stotina, te nasilno odvođenje i ubojstvo istih. Preko četiri stotine ljudi ubijeno je bez suđenja, bez presude, bez mogućnosti  da se brane, bez da im je dokazana krivica. Župnik je također potaknuo da se isto tako molimo i za one koji su taj strašni zločin počinili.

Uvodna misao propvjednika mr.prof. Bože Odobašića
Danas je svetkovina Presvetog Trojstva a mi smo se u čvrstoj vjeri sabrali ovdje na spomen stradalih mještana u ovoj Burića štali 1945.

Slavlje sv. Mise kao i skoro svaku našu molitvu započeli smo čineći na sebi znak križa. Križ je znakovito obilježje naše vjere jer je na križ raspet naš spasitelj Isus Krist. Kršteni smo i obilježeni znakom križa kojim izražavamo vjeru u Presveto Trojstvo.

Križ je i znak Isusove smrti ali i uskrsnuća kojim je Uskrsli uništio moć smrti. Križ je samo na humcima pokojnika i na nama znak da po križu ulazimo slavu uskrsnuća. U znaku križa se tako neprestano prinosimo i predajemo Gospodinu Bogu koga ispovijedamo kao Oca, Sina i Duha Svetoga. Tako častimo jedincatog Boga u tri božanske osobe, Presveto Trojstvo: Boga Oca koji nas je stvorio, Boga Sina Isusa Krista koji nas je otkupio i Boga Duha Svetoga koji nas je posvetio i svojim darovima trajno rasvjetljuje i upravlja nas u životu na dobro, na put mira i pomirenja.

Sveta Crkva vjeruje tako jer nam je tu tajnu naše vjere objavio sam Isus Krist koji je od Boga došao i obznanio nam da je Bog ljubav. Bog je Otac koji ljubi sve što je stvorio, Sin je Božji Isus Krist rođen iz Očeve ljubavi i iz ljubavi se na križu žrtvovao za naše spasenje, Duh je Sveti ljubav Oca i Sina koja nas obuzima i posvećuje, čisti od grijeha i posvećuje da budemo dostojni Božje ljubavi.

Pokajmo se za svoje slabosti, grijehe i propuste da svoje molitve dostojno uzdignemo Bogu Ocu svih nas, i živih i mrtvih, i molimo za svoje pokojne stradale u strahotama rata, ovdje ili bilo gdje na drugim mjestima.  

Prenosimo vam propovijed mr.prof. Bože Odobašića  


Braćo i sestre: ima jedna istočnjačka mudra izreka baštinjena preko biblijskih mudrosnih poučnih pouka. Ona glasi: „Tko se sjeća prošlosti dobro zna da ona i sada djeluje i da tvori sadašnjost i budućnost jer ništa nije prestalo“ (R. Schmidt). Spomen na događaj „Burića štale“ tvori u tom smislu i našu sadašnjost i našu budućnost. Ništa nije prestalo. Taj događaj nas i danas motivira i oblikuje naše razmišljanje, naša opredjeljenje, naše sudove i naše perspektive.
 
Danas mi ovdje molimo za svoje mrtve, ovdje i u okolici okrutno pobijene od partizanske ruke. Mi znamo da su ovdje pobijeni kao vjernici katolici i Hrvati činili na sebi znak križa i sebe tako povjeravali pobjedi Kristovoj koja se i u njima Isusovim uskrsnućem ostvaruje.

Mi vjerujemo da je Isus Krist gospodar života i smrti i on je smrt našu, svojom smrću na križu uskrsnućem u njezinoj tami iznutra razorio  tako da nam mrtvima smrt više ne gospoduje nego Bog koji je Isusa iz groba uskrisio i slavi svojoj u nebu pridružio. Toj slavi vjerujemo pridruženi su naši pokojnici ovdje pogubljeni kao i svi koji se proslavljenom Kristu pridružuju jer vjeruju u Oca, Sina i Duha Svetoga.

U Sakramentima krštenja i Potvrde /Svete krizme, svi smo mi, dakle, i naši pokojnici pomazani Duhom Svetim a vjera naša kaže nam: Duh Sveti je koji daje život, ili izvor vode koja teče u vječni život; po njemu Otac oživljuje ljude koji su po grijehu umrli, dok njihova smrtna tjelesa ne uskrisi u Kristu“ (LG, 4). Po sili, moći Božjega Duha Isus je uskrišen iz groba. Po njemu i svi mrtvi su oslobođeni tame smrti, pridurženi njegovu uskrsnuću i postaju dionici Isusove slave u zajedništvo s Bogom, našim stvoriteljem, u nebu.

To je vjera koja pobjeđuje tamu svijeta i to je snaga naša dok živimo i kada umiremo. To je snaga Božja koja živi u nama i koju mržnja ovoga svijeta ne može pobijediti. Mogu ubiti tijelo ali duše ne mogu uzeti. Mi smo znakom križa obilježeni za nebo i slavu Božju. I zato oni koji mrze ne podnose znak križa jer u njemu prepoznaju svoj poraz. Križ je nada naša, križ je pobjeda naša, u križu je jamstvo našega spasenja.

Ovdje su pobijeni  mještani Garevca i susjednih hrvatskih sela prema navodima očevidaca i onih povjesničara koji žele nakon evo 68 godina poslije drugog svjetskog rata upoznati nove generacije s događajima koji su se ovdje tragično dogodili.

Muškarci sposobni za vojsku su mobilizirani u vojsku i ovdje su čuvali samo svoje selo i svoje obitelji. Pa ipak po završetku rata unatoč toga što su se na prevaru predali partizanskim jedinicama koje su ušle u selo oni su najvećim dijelom ovdje u ovoj Burića štali zatočeni a potom u naredna dva tri dana svi mučeni i strijeljani. Poštedili su po kojega poznanika i neke maloljetnike.

Mi ih se danas ovdje u molitvi sjećamo jer su za nas svjedoci domoljublja i vjere koju su zasvjedočili svojom mučeničkom smrću. Oni su pobijeni jer su željeli svoju državu, jer su mislili drugačije, jer su bili vjere katoličke.

Ideologija komunističkog bezboštva ogrezla u mržnji na sve što je mislilo drugačije od njih i vjerovalo u Boga iskalila je svoj bijes silom i nasilnim umorstvom zarobljenih ljudi. Preč. Anto Burić, koji je kao dječak bio očevidac i očeva slučajnog oslobođenja iz ove štale i odvođenja na strijeljanje zatočenih Garevljana navodi da je župnik modrički vlč. Franjo Jurić izvijestio Nadbiskupski ordinarijat o strijeljanju 251. osobe a drugi povjesničari očito vodeći računa i o pogubljenjima u istoj vojnoj operaciji u okolnim selima drugih župa navode broj likvidiranih i do 500 osoba. Mi Bogu želimo povjeriti sve žrtve vezane uz spomen Burića štale ali i žrtve koje su stradale ovdje i u Posavini i u posljednjem domovinskom ratu.

Ja sam za Burića štalu saznao već kao bogoslov tek oko 1967. od tadašnjeg bosanskobrodskog župnika pokojnog preč. Ante Paradžika (rođenog u Čardaku). Često se u mom kraju i tih godina tragalo za pobijenima na kraju rata. Mnogi su završili na stratištima Bleiburga i Križnog puta svih Hrvata a u mom mjestu, Novom Selu kod B. Broda trajno se prepričavalo i još se priča, a od nas djece pomalo i krilo, o partizanskim likvidiranjima na obali Ukrine, u Delijinom vrbiku. Preč. Paradžik mi je pričao mnoge detalje o stradanjima u Garevcu, Odžaku i okolici gdje je unatoč službeno završenom ratu kapitulacijom Njemačke 7. svibnja 1945., ovdje je još rat trajao sve do kraja kolovoza. Ovdje je još bjesnila mržnja i osveta koja je završila pokoljem koji je počeo već u Dubravčevoj kući, nešto kasnije i u kući Banovića. Muke i patnje Garevljana trajala su već od siječnja 1945. do konačnog pokolja zarobljenih i mučenih u ovoj štali. Višebrojna bježanja preko Bosne žena i djece, staraca i bolesnih te povratka u opljačkane kuće završila su konačno predajom i domaće vojske na nagovaranje domaćih mještana, partizanskih suradnika, da im se ništa neće dogoditi. Pa nakon mučenja i pljačkanja svi su odvođeni u grupama i strijeljani i pokopani, prve noći na okolnim šumarcima Pašinca, druge noći najveći dio na bajeru rijeke Bosne i u Šamcu na obali Save. Tako mnogi nađoše svoje zadnje počivalište u rijeci Bosni i Savi. Mislili su tako zatrti svaki trag svojim zločinima. Mislili su sakriti istinu u svojoj ideološkoj zaslijepljenosti. Ubili su ljude ali istinu se ne može ubiti.

Braćo i sestre, u Salvadoru upamćena je izjava nadbiskupa Oscara Romera kojega su pobunjeci ubili dok je slavio svetu Misu 1980. godine. Borio se protiv korupcije. Branio je sirotinju i prava obespravljenih radnika i siromaha. Jednom je izjavo: „Da, ubit će mene, ali neće ubiti istinu. Pa da istinu i ubiju, ona će opet uskrsnuti
i evo to se i u ovom događaju obistinjuje.

Ubojice su ubijali jer su zaboravili Božje očinstvo svih ljudi. Oni su oduzimali život ali u sebi su ubili čovjeka. Mislili su da su gospodari života i smrti. Mislili su da su i Boga ubili ali nad mrtvima je gospodar smrti, Bog Otac koji je uskrisio Isusa Krista u Njemu nam je zasvjedočio : „Ja sam uskrsnuće i život: tko vjeruje u mene živjet će ako i umre. I tko god živi i vjeruje u mene neće umrijeti nikada“ (Iv 11,25-26). I pravednik ako i umre Bog će ga uzeti k sebi (Mudr 4,7.10). I mi vjerujemo ove nevino pobijene osobe Isus Uskrsli pridružio je sebi, svojoj uskrsloj slavi u nebu.


Istina će uskrsnuti. I eto, čim je sloboda bljesnula ljudi ovoga kraja su progovorili o pokolju. Nama na ovim prostorima je problem neraščišćena prošla zbivanja. A najveći je problem što ta „prošlost predugo traje. Možda i ne prolazi. Često je snažnija, prisutnija i življa od svake sadašnjosti. Možda iz toga i potiče ono što neki vole zvati prokletstvom naših prostora“ (A. Sidran, DA 16.5.2013.). Ipak Istina izlazi na vidjelo. Mi kao vjernici znamo i što nas je Isus učio: „Duh Sveti, Duh Istine uvest će vas u svu istinu“ (Iv 16,13) i „istina će vas osloboditi“ (Iv 8,32). I mi smo zato danas ovdje jer smo od Istine.“. Martin Luther King (1929.-1968.) baptistički pastor /svećenik, borac za ravnopravnost crnaca s bijelcima u Americi kazao je: „Ne bojim se zloće zlih, već se bojim šutnje poštenih.« Ako »pošteni« nešto znaju, moraju izaći iz toga kruga šutnje - i progovoriti“. Ovo ističem jer potrebno da i krivci ove tragedije priznaju pogreške i odgovornost za pokolj, pa i oni Garevljani koju su eventualno u tom sudjelovali, kažu punu istinu. Tada bi tek bilo moguće pomirenje svih i život u miru.

I dok se mi kao vjernici ovako sabrani molimo za svoje pokojne i sjećamo njihove žrtve njihova stradanja, mi nosimo odavde prije svega poruke vjere.

Bog je nagrada pravedniku. Zato je naše srce otvoreno istini, Božjoj dobroti i ljubavi. Mi od Isusa s križa poučeni molimo „Bože oprosti im jer ne znaju što čine“. Mi u ovim žrtvama slušamo njihov „snažni poziv na praštanja i pomirbu. Oprostiti i pomiriti se znači očistiti sjećanje od mržnje, zavade, želje za osvetom … znači ne dopustiti da nas pobijedi zlo, nego zlo svladavati dobrom (usp. Rim, 12, 21: Ivana Pavao II. 2.10.1998. u Zagrebu).

Mi snagom vjere i opraštamo kao što Bog svima koji se kaju i mole oprašta, ali spomen obnavljamo da se od ovakvih zala odvraćamo i nikad i nitko takova zlodjela u budućem životu ne ponovi. Naša je utjeha u Bogu jer vjerujemo da On vidi što čovjek čini i u tajnosti i da će konačno On kao posljednji sudac i živih i mrtvih svima suditi po počinjenim djelima (Mt 6,4). Zato mi i danas na ovu svetkovinu Presvetog Trojstva molimo: Blagoslovljen budi „Oče Gospodina našega Isusa Krista, Oče milosrđa i Bože svake utjehe (2 Kor 1,3) budi vječna radost i nagrada svima koji su se u tebe uzdali i u tebi svoju muku povjeravali u časovima svojega mučeništva. Nama pak živima budi Svjetlo i nada na putu našega spasenja.
 
I završna poruka. Stigle su nas nevolje raseljavanja kroz vladavinu komunističke Jugoslavije i vrhunac se zbio ratnim posljedicama domovinskog rata (1992.-1995.).

Unatoč svega ne smijemo zaboraviti svoj kraj i svoj dom, svoj zavičaj. Sjetite se one pjesme domovini Ivana Mažuranića: „Djedi vaši rodiše se tudjer, Oci vaši rodiše se tudjer. I vi isti rodište se tudjer, za vas ljepše na svijetu nema“.  

Ovo je vaše, ovo mora biti i vaša ljubav. Ovdje su grobovi vaših djedova, očeva, sinova, rodbine. Volite svoje i ne predajte svoje svete uspomene zaboravu. Neka vas Bog čuva i blagosliva. Amen.

Na kraju sv. mise župnik Filip se zahvalio u prvom redu dragom Bogu na ovako lijepom danu, zatim propovjedniku mr. Boži Odobašić na lijepim propovjedničkim riječima, kao i svim svećenicima i vjernicima što su na današnji dan došli u Garevac i skupa molili za duše žrtava Burića štale.

Za GIP je napomenuo kako se osjećao i žalosnim, jer od dvanaest živih svećenika i sinova Garevca nije bio niti jedan nazočan na ovoj sv. misi, osim dr. Zdenke Spajića koji je došao pred sam kraja ovog slavlja. Isto tako je napomenuo, da je od političkog vrha bio nazočan samo Mijo Matanović, zastupnik u Parlamentu Federacije BiH i predsjednik općine Modriče naš Petar Gagulić.

Također se župnik Filip zahvalio i vlč. Vladi Jagustin, koji je obogatio zidove Burića štale sa preko pedeset prikupljenih i darovanih fotografija mučki ubijenih Garevljana.

Nakon sv. mise svi nazočni vjernici mogli su se okrijepiti uz hladno piće i domjenak koji su kao i svake godine priredili marljivi garevački povratnici.

Garevac, 26 svibanj 2013./Mišo Perak