Garevački Internet portal ®

Informacije za sve generacije!

Čet08162018

Last updateUto, 10 Ruj 2024 7pm

Želja za povratkom

kud ovi u svicarskoj

Hrvati u Švicarskoj i dalje nose svoj rodni kraj u srcu, rado mu se vraćaju i žive u nadi da će im se san o povratku ostvariti, ako ne ranije, onda bar odlaskom u mirovinu.

Težak život i neimaština u bivšoj Jugoslaviji natjerali su mnoge Hrvate iz Bosanske Posavine da pođu u tuđinu u potragu za poslom, da bi na taj način stvorili bolje uvjete za život sebi i svojim obiteljima u rodnom kraju. Prvi val naših radnika odlazi mahom u zemlje Zapadne Europe, najviše u Njemačku i Austriju, a to se događalo 60-ih godina prošloga stoljeća. Zasićenjem radne snage na njemačko-austrijskom tržištu, u Švicarskoj dolazi do potrebe za radnom snagom i otvaranjem radnih mjesta 70-ih godina prošlog stoljeća, što je trajalo do početka 90-ih, kada je uvedena zabrana izdavanja radnih dozvola za nove radnike s prostora bivše Jugoslavije.

Dušom u rodnom kraju. Hrvati iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske su 70-ih i 80-ih godina mahom odlazili na privremeni rad u Švicarsku. Ciljano naglašavam "privremeni" jer su svi odlazili s nadom da će se nakon nekoliko godina rada i popravljanja imovinskog stanja vratiti u rodni kraj. U prilog ovoj tezi govori i podatak da su mahom odlazili mladi bračni parovi dok su djeca ostajala kod djedova i baka jer se zaista vjerovalo da će se, kada poprave imovinsko stanje i nešto novca "stave na stranu", supružnici vratiti kući. Živjelo se i radilo u Švicarskoj s mislima na rodni kraj i s velikom nadom u povratak, a sav zarađeni novac ulagao se u rodnu grudu: gradile su se kuće, kupovale nekretnine, a sve sa željom da se što prije osiguraju uvjeti za povratak i da se u rodnom kraju pokrene neki posao, obrt ili pak pronađe neko drugo zaposlenje. Prevelike želje za integracijom u švicarsko društvo nije ni bilo jer se, kao što već rekoh, vjerovalo da je boravak u Švicarskoj privremen.

Početkom ratnih sukoba u Hrvatskoj 1991. godine za roditeljima odlaze i djeca da bi se taj proces završio 1992. godine, kada polako nestaje nada u povratak. Više nije bilo moguće razmišljati kao ranije jer su djeca išla u školu te je bilo nemoguće napraviti preseljenje bez bolnih promjena. Osim toga, s obzirom da ni politička situacija nije bila pogodna u tom razdoblju je u potpunosti nestala nada u povratak sve do zaslužene mirovine i 65. godine starosti. Hrvati su poznati kao narod koji brzo uči te je doista brzo naučio jezik. Nakon 90-ih godina napustili su ugostiteljstvo, gdje su mahom radili, te potražili nova radna mjesta u: građevini, industriji, trgovini i sl. Obitelji su bile na okupu, roditelji su radili, a djeca išla u školu. Od tada počinje veća, tj. jača integracija Hrvata u švicarsko društvo. Mnogi Hrvati uzeli su dvojno državljanstvo, naučili jezik, cijenjeni su u društvu, imaju odgovarajuća radna mjesta i primanja, a kako je nada u povratak nestala 90-ih godina, sve se više okreću životu u Švicarskoj jer povratak ionako nije moguć. Nije moguć jer djeca idu u školu i nije moguće prekidati te procese bez velikog stresa i problema koji bi pri tome nastali, a i sama situacija u BiH ne ulijeva baš veliku nadu za povratak.

Njegovanje narodnih običaja. U današnje vrijeme druga generacija, tj. djeca iz 90-ih godina odrasli su ljudi, završili su školovanje i rade, a neki su već i zasnovali svoje obitelji. Kada je za Hrvate iz Bosanske Posavine nestala nada u povratak pripajanjem tog teritorija Republici Srpskoj, još više Posavljaka uzelo je švicarsko državljanstvo. Druga generacija učinila je to u velikom postotku, vjerojatno u omjeru od 95% i zaista su dobro integrirani u švicarsko društvo. Školovali su se u skladu sa svojim željama i mogućnostima, a jedan dio je završio višu školu ili fakultet, što se vrlo dobro vidi na njihovom životnom standardu i položaju u društvu. Mladi Hrvati u Švicarskoj ne razmišljaju o trajnom povratku u rodni kraj, što je i razumljivo, kada se sagleda politička i ekonomska situacija u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, ali rado navrate svake godine u vrijeme uskrsnih i božićnih blagdana ili ljetnog odmora. No, poput roditelja, u Švicarskoj održavaju stare običaje rodnog zavičaja.

Na razini Švicarske djeluje više hrvatskih kulturno-umjetničkih društava koja njeguju stare običaje, pjesme, kola i plesove iz svih dijelova Bosne i Hercegovine i Hrvatske, ali možda ponajviše iz Bosanske Posavine. Prema tome, postoji desetak kulturno-umjetničkih društava koja u svom imenu imaju naziv Posavina. Najistaknutiji su: Posavina Zürich-Baden, Posavina Zürich, Posavina Ticino, Posavina St. Gallen itd.

Na razini Švicarske postoji veliki broj i nogometnih klubova, koji nose ime Posavina ili neko drugo hrvatsko ime, čiji članovi su mladi koji aktivno sudjeluju kao igrači dok su stariji članovi mahom uključeni u organizaciju samoga rada kluba. Osim toga, postoje razne organizacije i udruge oko kojih se okupljaju Hrvati u Švicarskoj, a koje se prvenstveno bave humanitarnim radom i pomažu mjesne zajednice i župe iz kojih potječu. U tu svrhu se organiziraju godišnje zabave, a prikupljena novčana sredstva dijele se prema potrebi.

Švicarski Hrvati svjesni su da povratak u rodni kraj, osim ratnih stradanja, otežava i ekonomska situacija. No, oni ga i dalje nose u svom srcu, rado mu se vraćaju i žive u nadi da će im se san o povratku ostvariti, ako ne ranije, onda bar odlaskom u mirovinu.

Piše: Pero Ilak, preuzeto od Svjetla riječi

Garevac

garevacka-zastava
  Garevac moj zavičaj

Burića štala

burica-stala
 
Mjesto strave i užasa

Župa Garevac

garevacka-crkva
Mjesto molitve i opraštanja

MZ GAREVAC

logo mz
Sve o MZ Garevac

NK Mladost

nk-mladost
Mladost sa zelenog travnjaka