Samo je jedan Garevac

Selo moje sve me tebi zove

Čet08172017

Last updateUto, 10 Ruj 2024 5pm

Osvrt na komentare i članak vrijedni dar IBS-a garevačkoj sirotici

Čitajući komentare upisane na fejsu za članak "Vrijedni dar IBS-a garevačkoj sirotici " ne znam je li pametno nešto napisati ili ne, dvoumim se, ali ću ipak napisati svoje osobno mišljenje... Pored ovako lijepe i pozitivne vijesti, nažalost, čudno bi bilo da u nas ne "iskrsne" neka prepirka, barem ona virtualna, jer "međuljudska" odavno kaska za onim stvarnim ljudskim razgovorima.

Sigurno je naziv "sirotica" jako bolan i mnogima, kao ljudima, težak i neprihvatljiv. Zvuči teško, to ćemo svi priznati. No, mi moramo shvatiti, ili bi barem po mome mišljenju trebali to, kako ni jedan slučaj, koji zahtijeva neku "humanitarnu akciju", nikada ne bi postao virtualan i javan, tj. nikada ne bi slučajevi neimaštine, trenutačne ili trajne, dospjeli do nekog internetskog portala, pa ni GIP-a, da su prije toga ljudi, nevirtualni, stvarni i živi Garevljani i ini, prepoznali potrebu i muku ovoga ili onoga čovjeka i žene - obitelji, u našemu kraju - ne bi bilo ni potrebe da bilo čija muka ide "javno", a svatko ju od nas može doživjeti već SUTRA!

josip krizic 900

Mišljenja sam kako moramo, bez obzira na virtualnu modernu okolinu, shvatiti, kako nije sve crno-bijelo i da se naše ljude danas, čak i na one pozitivne stvari, teško poziva i motivira bez određene količine medijske inteligencije, a kamoli na žrtvu i razumijevanje, bez emotivnih i bilo kojih drugih umnih "repova i repića", koji slijede i nakon najbolje odrađenog.

Smatram kako trebamo biti zahvalni što je ova akcija uspjela te svi mi motivirani, "čak" i u ovom pozitivnom činu, razmisliti, gdje i kako možemo svi skupa biti bolji. A to mi možemo! Kada shvatimo da smo mi svi sirotani i sirotice pred stvarnošću i pred našim Bogom, tada će sve krenuti na bolje.

GIP nije pao s mjeseca, on je djelo ljudi od krvi i mesa, sa svim svojim vrlinama i manama. Isto tako, naša garevačka i posavska stvarnost nije došla s Venere... ona je i manjkava i dobra zbog nas, živih i stvarnih ljudi.

Priznati moramo - Garevac bi danas bio nešto drugo, da se GIP i mnogi drugi pojedinci nisu zauzeli za ono, što bi selo od tada 3.500 (danas zasigurno preko 4.500) žitelja (odn. virtualnih mještana) moglo odraditi preko noći, i to uz pjesmu, kroz svaki naš napušteni sokak. Kada bi ta sila naših ljudi, koji su živi i stvarni, uglavnom vani, odrađivala svoj posao, GIP ne bi pisao o potrebitima i siroticama, nego o pozitivnim vjetrovima svojih kćeri i sinova.

Ovako smo svi sirotinja, s kuhinjom ili bez nje. Svako dobro svima nama!

Josip Kržić "Bekčića" s odmora iz Garevca josip s djecom crkva