Samo je jedan Garevac

Selo moje sve me tebi zove

Sri10172018

Last updateUto, 10 Ruj 2024 7pm

Dani koje treba pamtiti - sjećanje ratnika

domovinski rat

Na današnji dan, 11. travnja 1992. godine, u ranim jutarnjim satima, postrojbe tadašnje JNA i bosanskih Srba, predvođeni Gavrom Drinićem, zauzeli su sve vitalnije objekte u Modriči, među kojima i policijsku postaju. Nezakonito su razoružali i lišili slobode policijske djelatnike i pripadnike pričuvnog sastava nesrpske nacionalnosti, te ih podvrgnuli višesatnom ispitivanju i psihičkom maltretiranju.

Među uhićenima bio je i naš Garevljanin Vlado Tokić.
Te subote, ako je i bilo „ratnih sjekira“ među nama, sve su pokopane. Još su mi i danas u sjećanju slike s Lateralnog kanala, na kojima su zajedno, rame uz rame, očevi i sinovi, djede i unuci, svi s povijesnom zadaćom i jedinom željom -  PO SVAKU CIJENU ZAUSTAVITI NEPRIJATELJA UKOLIKO KRENE PREMA GAREVCU.

Povijesnu zadaću bojovnici Garevačke bojne u cijelosti su izvršili – neprijatelj nije ušao u Garevac. I ne samo što nije ušao, nego su tijekom dana neprijateljske postrojbe napustile grad.
Je li ovome pomoglo svjesno plasirana dezinformacija kako se u Garevcu nalaze na stotine dobro naoružanih i uvježbanih hrvatskih bojovnika, koji su spremni Rafineriju ulja dići u zrak i time izazvati ekološku katastrofu s nesagledivim posljedicama, naše vojno grupiranje i stezanje obruča oko grada ili nešto treće, ostavimo povjesničarima.
 
I dok smo jednim uhom slušali kako časnici JNA megafonom pozivaju građane Modriče da predaju naoružanje ili će u suprotnom postupiti po njima dobro znanom planu, drugo je bilo rezervirano za izravni „radio duel“ Murata Šabanovića i generala Kukanjca. Ukoliko je netko zaboravio, posjećam ga da je Šabanović zaprijetio generalu Kukanjcu da će minirati branu kod Višegrada, potopiti taj grad ali i sam Beograd. Ovaj detalj istaknuo sam iz dva razloga.

Prvog, jer smo uvidjeli da i jedan mali, običan čovjek (kao što smo i mi sami bili) može  dobrano usporiti ili privremeno zaustaviti ogromnu mašineriju koja se zvala Jugoslavenska narodna armija u njezinom jurišanju na vlastiti narod. Drugi razlog je taj što je prije par dana Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Srbije raspisalo međunarodnu difuznu tjeralicu za Šabanovićem. Iskreno se nadam, a vjerujući u pravdu, da njegovu sudbinu neće doživjeti i neki pripadnici Garevačke bojne.


Da rezimiram - na današnji dan, prije 21 godinu, neprijatelj je pred sobom imao samo  susretljive, uljudne, karakterne, civilizirane, dobrodušne, fine, mirne i čestite Garevljane, neustrašive, pravdoljubive, nacionalno osviještene, odlučne bojovnike u tenisicama i trapericama, koji su do tada danju redovito išli na posao, u vrt ili njivu, a noću držali seoske straže i ilegalno se obučavali kako bi što spremnije dočekali neprijatelja koji je svoj krvavi pir uveliko provodio po pojedinim dijelovima BiH. Tog dana nismo postali ratnici, ali smo bili spremni žestoko i po svaku cijenu odgovoriti kako bi obranili svoje domove, obranili svoju svetinju, obranili svoj GAREVAC. Ponosan sam na tada iskazani, svojstven i prepoznatljiv, PONOS, PRKOS, HRABROST, DOSTOJANSTVO i ZAJEDNIŠTVO.  

Nažalost, od tada do danas mnogo toga smo izgubili i mnogo toga se izgubilo. Izgubili smo Garevac (vojno), izgubili smo nekolicinu meni vrlo dragih Garevljana, ali se izgubilo i ono po čemu smo bili prepoznatljivi, a to je ZAJEDNIŠTVO.
 
P.S.
NA DANAŠNJI DAN SMO BILI HRABRA, HOMOGENA, IZUZETNO MOTIVIRANA KLAPA, U CIJELOSTI SVJESNA TEŽINE POVIJESNE ZADAĆE, ALI I POSLJEDICA.
A DANAS, ŠTO SMO DANAS???