Samo je jedan Garevac

Selo moje sve me tebi zove

Ned05272018

Last updateUto, 10 Ruj 2024 7pm

Dogodilo se na današnji dan, 10. svibnja 1992.

sjecanje ratnika mNa današnji dan 10. svibnja 1992. godine smo bili hrabra, homogena, izuzetno motivirana klapa, u cijelosti svjesna težine povijesne zadaće, ali i posljedica. A danas, što smo danas???

Moj drugi dom – «ratni dom», na uspostavljenoj crti prema Bos. Miloševcu, bio je rov u kanalu, na lijevoj strani magistralne ceste Modriča - Bos. Šamac, kod kuće Ante Galića, gledano iz smjera Modriče.

RATNI DOM

Ponovno i u ratu magistralna cesta, kojoj sam znao svaki centimetar, i ja nerazdvojni. Za one koji me ne poznaju moram kazati kako sam do tada godinama kao prometni policajac, skoro svakodnevno na toj prometnici bio radno angažiran na kontroli i regulaciji prometa.

Prvih ratnih dana na crti nije bilo nekih značajnijih borbenih djelovanja, osim povremenog pješadijskog provociranja s obje strane.

Međutim, 10. svibnja 1992. godine kladaraska zemlja biva natopljena garevačkom krvlju. Te, s pravom mogu kazati «krvave nedjelje», u izravnom oružanom sukobu s neprijateljem, koji je došao iz smjera Bos. Miloševca, izgubili smo dva garevačka viteza, dva  dragulja – IVU TOKIĆA i ANTU GAGULIĆA.
 
Bila je to uvertira za pravi pakao koji nas je u nadolazećem razdoblju očekivao.
 
Znao sam da sloboda ima «cijenu», ali nisam znao da će nam netko za nju ispostaviti toliki «račun».