Garevački Internet portal ®

Informacije za sve generacije!

Čet07272017

Last updateUto, 10 Ruj 2024 5pm

Ruzica malaMag. Ružica Kopačević-Miličević je majka troje djece. Rođena je 10. ožujka 1967. u Donjem Svilaju. Studij sociologije je  završila na fakultetu političkih nauka i znanosti u Sarajevu. 13. travnja 1992. radi rata je napustila  Sarajevo i  otišla za Austriju u grad Bad Ischl, gdje još uvijek živi. Radi kao voditeljica ureda za integraciju. Isto tako je i voditeljica seminara i radionica za odrasle i omladinu na temu rasizma,  multikulturalizma, diskriminacije, migracije i integracije.

Osnivač je i voditeljica  platforme za međureligijski dijalog, na komunalnom  nivou. Pisanjem se bavi od svoje osnovne škole. Do Domovinskog rata je isljučivo pisala poeziju, dok se zadnjih godina više preusmjerila na prozu. Osim pisanja, bavi se autodidaktičkim slikanjem-crtanjem i iza sebe ima dvadesetak samostalnih izložbi.

Našu dopisnicu zanimaju sve teme, koje su vezane za manjine, mehanizme manipulacije, neovisno dali dolaze od države, religijskih institucija, medija ili pojedinaca. Granica i život na granici, su ključne teme njenih razmišljanja! Kako u geografskom, tako u metafizičkom smislu i kontekstu.

Alles Kaiser- sve car!

Grad u kome živim, poznat je po njegovanju tradicije, po raznoraznim ceremonijama, proslavama i godišnjicama. Ovdje vam se sve slavi što puni gradski proračun. Turist je kralj, migranti su sluge, a domaći beru kajmak i zadovoljno trljaju ruke.

Opširnije:Alles Kaiser- sve car!

Jakov čeka Božić

Jakov je sjedio pored prozora i čekao Božić. Ove godine mu se vrijeme nakako oduljilo, pomisli, i gurnu ruku u džep. A kako i nebi, kad Jakov cijele godine putuje od kreveta do prozora. Ponekad ode na toalet, a ponekad to i zaboravi, ali  i to je umijeće-moći zaboraviti ono sto moraš.

Opširnije: Jakov čeka Božić

Slika izgubljen bitke

Kada smo u okviru međureligijskog dijaloga posjećivale vjerske ustanove, naš prvi posjet je bio posjet džamiji, jer su Muslimani u Austriji manjina, pa smo na taj način izrazili poštovanje prema toj manjinskoj vjerskoj zajednici.

isus krist razapet

Opširnije:Slika izgubljen bitke

Dan mrtvih

grobljeBaš nekako u vrijeme oko kršćanskog blagdana Svi sveti ili kako ga narod često naziva Dan mrtvih, okiša se, lišće prospe po putu, sam predio se ožalosti i u sebe obruši. Svjetlo se pomuti, sunce oslabi, a krajolik, tugoljav i smeten skupi i smanji.

Opširnije:Dan mrtvih

Kratka priča o duši

Ljudska duša je iščupana iz tišine djetinjstva i ostavljena nasred pustinje da čeka vukove i hijene sa vojskom anđela čuvara koji su samo ponekad bili budni kako bi sa njom koračali kroz draču i zidove. Šta sve nije pokušavala kako bi ostala netaknuta. Molila je u isposničkom vrtu i znojila se krvavim znojem i udarala čavao u pepeo kako bi opomenula vatru osvetom buke.

dusa1

Opširnije:Kratka priča o duši

Odlazak i povratak u Bosnu

na bosanski nacinTaman što napravi turšiju i pekmez od šipka, uštirka svoje ručne radove zaprži ajvar, uli paradajz sos u zelene pivske flaše, okreči kuću, otrese ponjave, kad stiže račun-petsto maraka ili isključujemo telefon i struju!

Opširnije:Odlazak i povratak u Bosnu

Prvi snijeg

Ocu je snijeg bio do koljena
meni do vrata
kućama do krova
a mravima do neba
On nije ujedao, ni škripao
niti smo ga kidali
kao oštro brašno-kako nas često lažu
Ne, on je sipio kao bajka sa slikovnice
u ruke
na kape
u oči i usta
i bezazleno brisao puteve i korake
u nedogled.

snijeg1

Skidali smo ga sa grana
kao kajmak sa mlijeka
i lizali kao prepečenu kišu
i bili siti i ugrijani u toj bjelini
u kojoj je bio sam Bog
sa jednim, od milion svojih lica
u vodi
A voda se može piti
jesti
lizati
i po njoj se može ići
i ući u tišinu svemira
i tamo ostati, sve dok se ne probudi sunce.

I dok smo, koračajući, blagovali nebo
boljelo me paranje te nevine bjeline
kao djevojačke časti
i gaženje tek rođene kiše
i zraka nastanjenog u njoj.

Ni slutili nismo
da je snijeg sanjao samoću
u hladnoj činiji vode i sumraka
kao što žene sanjaju muževe
grijući im postelju u noći
Ali, on nije došao da ostane
nego da ode, onako kako odlaze riječi
i otiču vode
i nestaju ljudi iz naših naših života
da bi se opet vratili drugačiji
kao i same zime
tankoćutne i nježne
surove i blage
vjerne i varljive
sa samo jednom jedinom namjerom
da umru, tu, pred našim začuđenim očima.

Za GIP piše Ružica Kopačević-Miličević

Mama, bojiš li se ti njih?

-Mama, bojiš li se ti izbjeglica, upita Ana, plašljivo i sjede majci u krilo.
-Ne, ne bojim se, mila.
-A ko su izbjeglice?
- To smo tata i ja.
-Kako, sa čuđenjem upita, pa nastavi, pa vi živite ovdje, vi niste izbjeglice.

izbjeglice1

Opširnije:Mama, bojiš li se ti njih?