Garevački Internet portal ®

Informacije za sve generacije!

Čet11232017

Last updateUto, 10 Ruj 2024 5pm

MOLIM TE, SVEVIŠNJI

pejo simic

Hrvatski i bosanskohercegovački književnik Pejo Šimić rođen u Foči kraj Dervente 15. srpnja 1952. godine. napisao je još jedno aktualno djelo koje se zove "MOLIM TE, SVEVIŠNJI! Književnik Pejo Šimić je Pučku školu pohađao u rodnoj Foči i susjednom Johovcu, a gimnaziju u Rijeci. Trenutno živi i piše poezije u Zagrebu.

MOLIM TE, SVEVIŠNJI

Bože moj,  molim Te
Da kroz život neokrznut prođem,
Kroz šumu zakona, stavaka i paragrafa.
Obdari me razborom i pronicljivošću,
A oslobodi od panike, kukavičluka i straha.

Ne dopusti da se pod okriljem noći,
Pod utjecajem nalogodavaca,
Kao vuk krišom u tuđe torove uvlačim.
Brzo bih se strmoglavio,
Jer nalogodavcu ionako ništa ne značim.

Bože moj, podari mi razboritost da u životu
Ne budem ničija šahovska figura,
Jer veliki, osim sebe ništa ne vide.
U životu ne postoji niti jedan čin
Zbog kojeg se veliki malenih stide.

Bože moj, molim Te
Provedi me kroz životne vrtače i ponore.
Izbavi me iz kolopleta pravde i pravednika.
Moćnici ne čekaju ni presude ni kazne.
Nego po potrebi sami ćelije pune i prazne.

Bože moj, molim Te da Ti do kraja života
Ostanem pokoran, privržen i vjeran,
A Ti mi na koncu vrhovni sudac budi.
I za sva moja djela i nedjela
Jedino Ti mi praštaj i sudi.  
 
Pejo šimić

Priredio Boris Ćavar

Više o pjesniku

Pejo Šimić rođen je kao prvo dijete Mate i Marije. Pučku školu pohađao je u rodnoj Foči i susjednom Johovcu, gimnaziju u Rijeci, a potom se vratio u rodni kraj. Vrlo mlad ostao je bez oca, te je morao uzdržavati obitelj, koja je nakon očeve smrti ostala bez skrbnika. Koristeći svoje prijateljske i rodbinske veze Šimić surađuje s nekoliko zagrebačkih i slavonskih općina, nastojeći izvući Foču iz tipično provincijskog kulturnog životarenja.
 
Šimićev rad je iritirao tadašnju komunističku vrhušku pa mu je bilo “preporučeno da u miru” napusti Foču. On je to i učinio. No duša zauvijek ostade u Posavini. Još kao srednjoškolac objavljivao je pjesme u desetak listova u BiH i Hrvatskoj. Zanimljivo je da je prvu literarnu nagradu dobio za prozu 1970. u Rijeci. Dvije Šimićeve zbirke, nažalost, nikada neće razveseliti štovatelje njegove poezije. “Raspeta Hrvatska” zaplijenjena je 1971. g., a “Posavski vidici” spaljeni su 1992. g. u Foči zajedno s roditeljskom kućom. Njegov pravi pjesnički vrisak odjeknuo je devedesetih u vrijeme Domovinskog rata. Njegovi domoljubni stihovi o ratnoj istini na ovim prostorima s jednakim su se ushićenjem slušali među borcima na prvoj liniji bojišnice, kao i među izbjeglicama u Hrvatskoj i inozemstvu.Kako se povećavaju rane i bol hrvatskog naroda, tako sazrijeva Šimić kao pjesnik. Sve Šimićeve zbirke protkane su s četiri prepoznatljive niti ljubavi i to prema Bogu, domovini, ženi i majci.