Garevački Internet portal ®

Informacije za sve generacije!

Pet12142018

Last updateUto, 10 Ruj 2024 7pm

Pogled na pripremu i provedbu Drugog Vatikanskog sabora

Fra Bono Zvonimir Šagi, istaknuti hrvatski teolog i redovnik govori o svom pogledu na pripremu i provedbu Drugog Vatikanskog sabora, potrebi povratka na izvore redovništva te aktualnom trenutku katoličke Crkve.

fra bono

CRKVA JE BUNAR IZ KOJEG UVIJEK TEČE BISTRA VODA

Radni podnaslov: Drugi vatikanski koncil otvorio Crkvu svijetu i onima koji su u ovom globalnom sustavu u kojem je zavladao individualizam i liberalizam te moralni relativizam.  Važno je da dijalog zaživi, jer bez njega ne možemo dalje.  Vidite, kako  danas, stvari stoje. Na pomolu je pravi sukob civilizacija. Mi moramo dijalogom tražiti ono što nas spaja i biti tolerantni na ono što nas razdvaja te nastojati naći način kojim ćemo doći do onog pravog dobra, a pravo dobro su pravednost i ljubav. Bez toga ne možemo opstati u ovom multikulturalnom svijetu kako ga sada zovu.
Radni antrfile 1: Prvi smo napravili Oltar okrenut prema narodu. Bilo je mnogo protivnika.  Pisali su protiv toga  u mnogobrojnim časopisima, a jedan je kanonik napisao, budući sam tada imao dugu bradu, da od sreće gladim bradu. Kardinal Kuharić me je podržavao i upućivao je svećenike da dolaze i da vide, kako bi i sami mogli napraviti u svojoj crkvi. Trebalo je tada naučiti novi način mise. I to je svojevrsni početak obnove u našoj Domovini
Radni antrfile 2: Danas se govori da je teologija samo znanost, a ona je zapravo, prije svega, prenošenje Riječi Božje o čemu govori i značenje samog pojma „teologija“.  Ja često ogovorim da od prepričavanja nemamo ništa, pa se mnogi ljute, ali uistinu mislim da bez nasljedovanja  nema ništa. Svetog Franju treba promatrati u kontekstu sadašnjeg vremena i pokazati vrijednost onoga što je Isus rekao o siromašnim duhom. Mi ne smijemo biti navezani na materijalna dobra

Razgovarao: Anto PRANJKIĆ

Fra Bono Zvonimir Šagi rodio se 11. prosinca 1932. godine u Brodarovcu u varaždinskoj županiji. Za svećenika je zaređen 1958. godine a teologiju diplomirao godinu kasnije, 1959 na KBF u Zagrebu. Kao svećenik je najprije radio u župi Sv. Mihovila u zagrebačkoj Dubravi. Obavljao je dužnosti župnika,  gvardijana samostana i provincijala u više navrata. Prije  održavanja Drugog Vatikanskog Sabora pastoralno je djelovao sukladno potrebi liturgijske obnove a poslije Sabora i konkretno vršio provedbu saborskih odluka. Napisao je veliki broj knjiga, održao bezbroj predavanja, a istovremeno živio redovnički i svećenički život. Gotovo punih 58 godina je svećenik katoličke Crkve.

Umnožavali časopise i knjige

Središnji događaj u katoličkoj Crkvi u XX. stoljeću i svakako je Drugi Vatikanski koncil. Sjećate li se tih dana? Veliki je niz aktivnosti u kojima ste i sami sudjelovali.
Kad je Ivan XXIII počeo pripremati koncil ja sam bio bogoslov. Zaređen sam 1958. godine. Sukladno tadašnjoj potrebi, iako to nije bila praksa, organizirao sam vjeronauk za odrasle i srednjoškolce  u zagrebačkoj Dubravi, gdje sam se pripremao biti svećenikom. Čak 160 ih je dolazilo na vjeronauk. Išao sam po kućama i skupljao zainteresirane. Bila je to priprava za koncil. Nekoliko godina potom započela je i liturgijska obnova. Ta je obnova još započela za vrijeme Pija X i to na razne načine, ali je Pio XII uveo i, na primjer, uskrsno trodnevlje. Tako se pripremao koncil. Mi smo još kao bogoslovi umnažali životopise svetaca. Naime, kardinal Stepinac je nabavio knjigu o Svetom Leopoldu na talijanskom, nju je preveo moj brat Tomislav. Poslije smo umnažali časopis „Misao i djelo“. U tom poslu posebno je sudjelovao pater Bonaventura Duda. To je na neki način bila svojevrsna revija.

Početkom koncila ja sam već bio župnik u Varaždinu. Već sam bio uveo vjeronauk. Nije ga do tada još bilo u crkvama. Sredio sam i jednu kapelu, ali budući je zakon tada dozvoljavao da se sve što je vezano za vjeronauk  može ići samo u crkve. Ja sam dvoranu nazvao Kapelom kršćanskog nauka. Skupio sam dosta mladih. Neki svećenici su to gledali s neodobravanjem. U tom vremenu nije bilo večernjih misa, pa sam iste uveo u svojoj župi. Večernje mise su do tada mogle biti samo uz dozvolu. Misa se morala održavati natašte od ponoći. Nije se smjelo ništa jesti, čak ni vode piti. Svaki dan je trebalo tražiti dozvolu. Ja sam imao i propovijed svaku večer. Znam da je jedan svećenik rekao kako ću se brzo ispucati i da to neću dugo činiti.
Kasnije ste organizirali i permanentnu izobrazbu za svećenike.

-Bili su to početci pripremanja sabora. Ja sam kasnije organizirao i permanentnu izobrazbu za svećenike. Kardinal Kuharić me je cijelo vrijeme.

Za GIP piše Anto PRANJKIĆ