Garevački Internet portal ®

Informacije za sve generacije!

Pet12142018

Last updateUto, 10 Ruj 2024 7pm

Dođi da vidiš sjedinjene bosanske države i poželjet ćeš tamo da živiš

Pater Marko Glogović, provincijal pavlinskog apostolata u Hrvatskoj za GIP govori o pavlinskom apostolatu života i projektima, o svojim posavskim korijenima i onomu što Bosna i Bosanska Posavina njemu osobno znače:

glogovic manja

Piše: Anto Pranjkić

Očito da nerođeno dijete nema baš nikakva prava. Ne znam gdje su granice toga ludila. Znam samo da neplodni supružnici jako pate. Ja im želim pomoći, molim s njima, savjetujem poslušnost Bogu i Crkvi. Istovremeno, djeca se silno žele i djeca se masovno ubijaju. Paradoks je to današnjeg vremena.

Marko Glogović je svećenik-redovnik koji je o blagdanu žalosne Gospe 1999. Godine u Zagrebu započeo veliko djelo spašavanja nerođenog djeteta i obrane ljudskog dostojanstva i obitelji. Postao je vrlo poznat i priznat svećenik s konkretnim rezultatima u zaštiti nerođenog djeteta.

-Kad sam na jednoj duhovnoj obnovi upoznao  starog svetog svećenika, pavlina, koji je plakao o svojoj borbi protiv abortusa, prošla me je neka struja, milost, te sam odlučio svoj život predati ovoj istoj borbi. U našim pravilima piše kako su Pavlini uvijek slijedili znakove vremena te hrabro ulazili u potrebe trenutka. Prepoznali smo da je pobačaj najstrašnije i  najtužnije obilježje današnjice. Najprije smo osnovali udrugu „Betlehem“ i zajedno s Majkom Marijom krenuli naviještati pobjedu Života.  Napravili smo mnogo projekata, a najkonkretniji su izgrađene kuće za majke u potrebi.

Pater Marko ne krije svoje zadovoljstvo svojim radom:

-Kako je to sve sjajno. Ovo nam poslanje daruje toliko radosti. Volim svoju Crkvu, svoj Red, misiju koju mi je u srce utisnuo Gospodin. Toliko je slave u borbi za najmanje.

U svemu ovomu i politika igra važnu ulogu?

-Očito da nerođeno dijete nema baš nikakva prava. Ne znam gdje su granice toga ludila. Znam samo da neplodni supružnici jako pate. Ja im želim pomoći, molim s njima, savjetujem poslušnost Bogu i Crkvi. Istovremeno, djeca se silno žele i djeca se masovno ubijaju. Paradoks je to današnjeg vremena.

Iako u svakom svom javnom nastupu to naglasi, ipak je malo onih koji znaju da je pater Glogović  i naših bosanskih,  brčanskih korijena?

-Moja mama Mara je iz Bijele(prije se zvala bosanska Bijela), Župa Dubrave, distrikt Brčko. Ja kažem ako bar jednom godišnje ne odem u to selo, ja obolim. Toliko ga volim i tamošnje ljude da je to neopisivo.  U tim ljudima prisjećam se svog djetinjstva, pokojne bake, djeda, mnogobrojne obitelji i prijatelja. Nas je na desetke koji smo se tamo igrali, koji smo tamo uživali uz vrelo, u šumi, u koju smo išli na sijela i slušali šargijicu, koji smo osjećali ozračje kad se molila krunica bez televizije, bez mobitela, ali s jednom velikom ljubavlju i povezanošću. Posavina je zaista jedna prelijepa zemlja, prelijepo je područje.  Bogato je brigom ljudi,  osjećajem za jednostavnošću i skromnošću života, ali i sposobnošću. Kada gledam koliko se selo danas obnovilo i koliko je uređeno, zaista sam ponosan što sam po majci Bosanac iz Posavine.

Je li to jedini razlog zašto volite ljude iz Bosne?

-Ja općenito Bosnu volim. Imam mnogobrojne jarane na svim stranama od Bihaća, Tuzle, Sarajeva. i uistinu vidim koliko su ta prijateljstva stvarna i trajna.  Osjećam se prelijepo kada osjetim koliko su mi ti ljudi dragi. Mnogo mi znače u svemu što radim. Bosna mi je dala ono nešto čim lakše prolazim kroz tegobe života. A to nešto je u čovjeku. Ja sam dobio iskrenosti  otvorenost pa i naivnost koja utječe na blagoslov u čovjeku. I možda je razlog taj životni izričaj. Ja, na primjer, volim slušati sevdalinke. Moram priznati da se Bosna neda opisati, ona se ne može objasniti. Vidimo ogromnu razliku među bosanskim gradovima, ali postoji nešto što veže sve te ljude. To je taj osjećaj ljudskosti. Gdje god dođeš u Bosni ti se osjećaš kao čovjek. Tamo vidiš ljude bez maski. Ljude sa srcem.  Ljude koji će te primiti kao svog. Ratom se sve to poremetilo, ali Bosna je i danas posebna i onaj koji tamo nije živio ili dozvolio da mu uđe pod kožu ne može ni shvatiti ni razumjeti. I zato preporučam svima koji to do sada nisu učinili, da odu u BiH da dožive i osjete ove naše sjedinjene bosanske države.

Za GIP piše Anto Pranjkić