Garevački Internet portal ®

Informacije za sve generacije!

Uto11212017

Last updateUto, 10 Ruj 2024 5pm

Znak vremena

tragovi ne ljubavi

Obilazim predivni dio Osla, idem onim istim putevima kojim prođoše velikani duha, velikani mira, koji ovaj svijet barem za trenutak učiniše boljim – vratiše mu njegovo dostojanstvo, vratiše ljudima vjeru u čovjeka i u mogućnost mira danog svima.

Zastajem samo nekoliko metara od gradske vijećnice, i ne mogu se oteti mislima koje dolaze i dolaze... Blažena usta koja navješćuju mir, blažene noge koje hode stazama mira, blažene oči koje zrače mirom i smiruju sve nas, blažene ruke koje miluju, blaženi susreti iz kojih se uvijek rađa mir.Tim istim putem prošla je i ona, i svijet joj dade najveće priznanje koje postoji, Nobelovu nagradu za mir. Svijet prepozna u njezinim krupnim očima ljubav za sve, prepozna snagu duha koja nema granica, ni sistema, ni religiozne pripadnosti, no podjele bogati i siromašnih, ni bijelih ni crnih. U njoj svijet prepozna ljuabv prema čovjeku, a ona sama prepozna u svakom čovjeku svoga Boga.
 Tim isitim putem koračala je skromno obučena u svojoj prepoznatljivoj odjeći milosrđa na svakom kutku zemlje gdj ežive siromašni, pregaženi, gladni, bolesni, umirući na ulicama, beskućnici. Imao sam osjećaj da ih je ona sve nosila ovim putem želeći pokazati svima – tu su- ima ih jako puno, ne zaboravite ih jer i oni imaju ljudska prava.Vi bogati ne možete imati mira u svom bogatstvu ako toliki pored vas žive na rubu egzistencije. Diže svoj glas, govori tiho ali dovoljno glasno za svaku savjest i nigdje nije mogla biti ušutkana jer njezin glas bi glas za život, za Boga, za čovjeka.

Nikad neću zaboraviti svoj prvi susret s njom, kad osjetih dodir njezine ruke i blizinu njezian pogleda u Sarajevu, u gradu koji nakon samo nekoliko godina postade gradom ljudskog bola i ljudske patnje, simbolom okrutnosti i moći zla, grad iz kojeg se čuo glas kardinala upućen onima koji su mogli zaustaviti rat ali nisu:_ «Precrtavajte granice, ali ne precrtavajte čovjeka»! Tu jasnu poruku mira čuli su svi, ali još dugo, dugo, bio je čovjek u Sarajevu jednak nuli i njegovo umiranje bilo je i naše umiranje, Siguran sam da je sve žrtve toga grada stavila na svoje majčinsko srce koje ih ih je grijalo onom ljuvavlju koja je jača od smrti.

Prošla je ovim svijetom kao znak da je ljubav jača od mržnje, kao zank da je mir moguć i pored tolikih ratova i da je dobrota jača od svakog oružja. Bi svjedok da samo ono što sami živimo možemo dati drugima, bi vidljivi znak velikog Boga koj inas nikadne ostavlja. Bila je svjesna našeg vremena u kojem čujemo toliko riječi bez djela, toliko obećanja koja ostaju samo to. Nikad neću zaboraviti njezinu rečenicu – jedno djelo učinjeno iz ljubavi veće je od tisuću lijepih riječi.

Gledam predivni hotel u kojem su svi Nobelovci po nekom nepisanom pravilu dužni prespavati barem dvije noći, ne mogu se nadiviti njegovoj ljepoti. Ona u njemu nije spavala. – Odbila je tu ponudu i otišla jednoj obitelji, nedaleko od centra, na počinak.

O, sretne li obitelji koja bi počašćena njezinom blizinom. O, sretnog li svijeta i svih ljudi koji osjetiše ljubav majke. – Majka Tereza – u toj riječi je rečeno sve. Kako je lijepo zastati na mjestima gdje ona prođe – majka čovjeka i majka svijeta. Samo je jedanput u Oslo došla, ipak u njemu ostade zauvijek i za sva vremena kao nositeljica mira i ljubavi svima.

Đuro Zrakić