Garevački Internet portal ®

Informacije za sve generacije!

Uto11212017

Last updateUto, 10 Ruj 2024 5pm

PIŠEM NA TVOM KRIŽU...

Josip i Marija dadoše Ti puno ljubavi, a ipak, kad si prvi put htio živjeti sebe – to što jesi – i ostau u Hramu – oboje su bili tužni i riječima potvrdiše pravo na Tebe – „ Kako si nam tomogao učiniti?“ Bio si mudar – divili su ti se ljudi – izazvao si znatiželju mudrih, a ipak ne prihvatiše Tvoju mudrost – nego uporno ponavljše svoje sjećanje o Bogu i životu. Stao si na stranu čovjeka u svim njegovim potrebama – glčadnima umnoži kruh – žednima pretvori vodu u vino – bolesnima podari zdravlje – grešnicima oproštenje. Za trenutak te prihvatiše jer si ih oslobađao.


Piše mirno mladi student medicine na vleikom lijepom papiru preko kojega nacrta velik križ, napravi veliku pauzu i učini mu se ovaj dijalog – ovaj neobični razgovor tako bliz da je sve više u tom neobičnom trenutku otvarao svoju iskrenu iplemenitu mladenačku dušu. Sve je mogao shvatiti - i nastavlja: - Križ – razapinjanje – muku koju ti nanesoše ljudi ne mogu razumjeti. Zar se dobro mora tolikim zlom vartiti? To ja kao čovjek ne mogu oprostiti ljudima. Kako su to mogli učiniti , - stidim se što sam čovjek.

Pišem na Tvom Križu, Gospodine – i pitam Te – Zašto si to učinio?

Dugo, dugo nisam dobio odgovor – godinam asam ga uzalud čekao – šuti Bog na svom Križu. Mislio sam da će mi ostati samo Njegova šutnja, a ipak, obisinila se Istina o našem Bogu – On nikada ne šuti – On i šutnjom govori...Sjećam se dobro – u istom trenu kad učinih prvi grijeh – kad osjetih svoju krivnju tad mi odgovori – zbog tebe sam to učinio, jer te volim.

Više nisam ništa pisao i ništa više pitao. Sve mi je bilo jasno zbog mene si to učinio.

Đuro Zrakić