Garevački Internet portal ®

Informacije za sve generacije!

Čet11232017

Last updateUto, 10 Ruj 2024 5pm

SMRT MOJE MAJKE

Ruke koje daju nisu uvijek nošene ni milovane našim rukama. Obasja ih sjaj davanja  nosi ih i miluje ljubav dana.

SMRT MOJE MAJKE

Ruke koje daju nisu uvijek nošene ni milobvane našim rukama. Obasja ih sjaj davanja
Nosi ih i miluje ljubav dana
Drugima
Obasja ih sunce koje se pojavi
Baš u trenutkau kada
Svojim rukama uzimamo grudu
Zemlje da je
Bacimo na ljubav – da bi
Ponovno postala život,
Život koji više ne prestaje.
Ni u času smrti ne podarih joj svoje ruke
Koje u njoj nađoše svoj početak,
Ni u času smrti ne poklonih joj
Pogled zažaljenja u
Njenoj patnji – Sutra ću to učiniti.
To moje sutra nije dočekala
Ujutro u četiri sata umrla je
Sama
Bili smo blizu, ona je ipak umrla
Sama
Kao što i svaka ljuabv umire
Sama
Da bi uskrsnula ponovno – opet za
Mene
Da i iza njezine smrti nisam sam.

Dodirnuh hladne joj ruke koje godinama davaše toplinu.
Noge su joj još bile tople sigurno
Zbog pokrivača koji je bio debeo.
Izustih glas pun straha – mama
- mama!
Uvijek je dala odgovor – sigurno
I ovog puta
Odgovorila je u vječnosti.
Ponovno jače ponovih – mama- a
Jeka vlastitog glasa i
Grižnja savjesti odgovori mi – Otišla
Je već, kasno si
Tu sine – otišla je već...
Tolike naše majke umiru same i
Iza smrti
Ostavljaju tragove svoej ljubavi.

Djuro Zrakic:TRAGOVI(NE)LJUBAVI