Garevački Internet portal ®

Informacije za sve generacije!

Uto11212017

Last updateUto, 10 Ruj 2024 5pm

S BRATOM NA SUDU

Šutnja je rađala prkos i mržnju koja se iz dana u dan prenosila na sve ostale. Braća više nisu razgovarala međusobno, njihova djeca se nisu posjećivala. «Ništa nisi učinio više za oca nego ja», bila je tvrdnja mlađeg brata koju je u svakom susretu ponavljao. Rečenica pri karaju oporuke, koja se razlikovala bojom slova od ostalog dijela oporuke, kojom je starijem bratu pripao stan, - bila je argument mlađeg brata z atvrdnju: «Ti si ga natjerao da to napiše, to sigurno nije bila njegova volja.


Otac je oporukom ostavio vikendicu na moru dvojici sinova i svakome je od njih pripao jednaki dio. Vikendica više nije bila predmet niti razgovora niti svađe. Stan koji je otac ostavio samo najstarijem sinu postao je rak rana među braćom, rak ranom kojoj više nije bilo ozdravljenja. Šutnja je rađala prkos i mržnju koja se iz dana u dan prenosila na sve ostale. Braća više nisu razgovarala međusobno, njihova djeca se nisu posjećivala.


«Ništa nisi učinio više za oca nego ja», bila je tvrdnja mlađeg brata koju je u svakom susretu ponavljao. Rečenica pri karaju oporuke, koja se razlikovala bojom slova od ostalog dijela oporuke, kojom je starijem bratu pripao stan, - bila je argument mlađeg brata z atvrdnju: «Ti si ga natjerao da to napiše, to sigurno nije bila njegova volja. Stan tebi i meni popola! U njemu smo skupa odrasli – s tim stanom j epovezano cijelo moje djetinjstvo - u njemu smo se skupa igrali, voljei i poštivali...

Argumenti malđeg brata nisu mogli djelovati na starijeg brata koji je uvijek oporukom mahao i kao papagaj ponavljao rečenicu: «Papir jepapir- papir je sve...!»

Svađe i vrijeđanja svakim danom bile su sve veće i konačno su se braća viđala samo u sudnici. Dosje s tužbom se svake godine povećavao brojem novih stranica bez i tračka nade za pravdu ili bratskopomirenje.


Zašto je to otac učinio i zašto je bio nepravedan prema mlađem sinu ostat će tajna zauvijek. On koji to zna, ne govori više...
Punih trideset i sedam godina sud rješava ovaj slučaj, a braća se vraćju svojim kućama držeći u debelim omotima datum za novo ročište s nadom – sud će konačno donijeti presudu.
Ni nenadana smrt mlađeg brata nije ništa promijenila. Brat mu nije došao ni na sprovod, čak je djeci i unucima zabranio da to učine govoreći – vidite, Bog ga je kaznio – zar to nije znak tko je u pravu, uvjeravao je sebe i druge...I u crkvi, jer je vjerovao u Boga, tražio je Boga kao svjedoka.


Konačno je sud donio odluku nekoliko mjeseci nakon bratove smrti i stan je bio konačno dodijeljen starijem bratu s obrazloženjem – oporuka j epravovaljana. Istog dana, s presudom u ruci odlazi, kad se smračilo prvi put na bratovljev grob želeći da ga nitko ne vidi. «Sad znaš tko j eu pravu», govorio je glasno očekujući potvrdu mlađeg brata. Vraćala mu se samo grobna šutnja i možda po prvi put grižnja savjesti. Dolazio je često, što je bio stariji sve češće i s vremenom bio sve uvjereniji – to se još nije riješilo iako su sve presude bile tu, to se nije i ne može riješiti. Razgovarao je s bratom dugo , kao u stara dobra vremena.toliko je puta zaželio – brate, kada bi ti sada bio živ, našli bi neko rješenje, siguran sam u to..

Nijemo je gledao svoj budući grob koji je bio samo nekoliko centimetara udeljen od bratova groba. Možda ćemo se tada pomiriti kad i ja budem ležao u grobu...možda!

Gledam grobove braće i uvijek na trenutak zastanem. Poneki cvjetovi s jednog groba isprepliću se s cviejćem na drugom grobu čineći jedinstvenu sliku povezanosti braće, koju je cvijeće pred našim očima približilo i pomirilo – a rješenje njihovog spora i pravda bez ljubavi bit će jedino mogući preko njihovih grobova!

Đuro Zrakić