Garevački Internet portal ®

Informacije za sve generacije!

Pet12142018

Last updateUto, 10 Ruj 2024 7pm

Dečko me zarazio HPV-om

zarazena_hpv_om

Dok sam tog popodneva birala odjeću za večerašnji tulum kod Sandre, osmijeh mi nije silazio s lica. Moja je prijateljica imala najbolje tulume u gradu tako da nisam nimalo sumnjala kako ću se i večeras super provesti kod nje.

Još kada je spomenula da je pozvala i nekoliko Martinovih frendova, osjetila sam posebno uzbuđenje. Martin je bio Sandrin stariji brat i studirao je medicinu. Nadala sam se da bih upravo večeras na tulumu mogla upoznati nekog posebnog. Trenutačno sam bila solo i itekako spremna na flert.
Nekoliko sati kasnije, dotjerana od glave do pete, pozvonila sam na Sandrina vrata.


Fantastično izgledaš! – prokomentirala je čim me ugledala. – Upadaj, što čekaš! Hana i Stela su već unutra!
Čim sam ušla, potražila sam ih pogledom. Stajale su u kutu i čavrljale s preslatkim tipom. Već sam ga ranije viđala u Martinovom društvu, ali se još uvijek nismo upoznali. Stela je opazila da sam stigla i pozvala me da im priđem.
- Hej, dođi upoznati Vedrana – uzbuđeno je rekla čim sam im prišla.
Vedran je bio tako zgodan. Imao je tamnu kosu i neodoljive zelene oči….
Dok mi je pružao ruku mogla sam čuti kucanje svog srca.
- Dakle, ti si Tanja, ha? Vidim kako mi Martin nije lagao o tome koliko si zgodna – rekao je i vragolasto se nasmiješio.
Njegov prodoran pogled natjerao me da porumenim.


- Da, jesam – promrmljala sam dok mi je srce i dalje luđački tuklo. Hana i Stela su se diskretno udaljile ostavivši nas same.
Znala sam da je Vedran Martinov frend s faksa ali nisam imala pojma o tome da je tako dobar i zabavan dečko. Zapravo sam ga oduvijek smatrala pomalo umišljenim i stoga sam, upoznavši ga, ostala ugodno iznenađenja. Vrijeme mi je doslovce proletjelo u brbljanju s njim. Potpuno sam zaboravila na ostale ljude oko nas. Kada sam shvatila da je ponoć odavno prošla, uhvatila me panika. Već odavno sam trebala biti doma.
- Oprosti ali moram ići. Bilo mi je drago – rekla sam.
- Mogu li barem dobiti tvoj broj? – uhvatio me za nadlakticu kad sam se okrenula.
Bila sam toliko opčinjena Vedranom i njegovom pažnjom da sam mu bez razmišljanja ostavila broj.
- Čujemo se! – povikao je dok sam se udaljavala.


Vedran me baš kako je i obećao nazvao već sljedećeg dana i pozvao na kavu. Dogovorili smo se da se nađemo u kafiću čim mi završi nastava. Jedva sam dočekala da odzvoni kraj posljednjeg sata. Hana me začuđeno pogledala kad sam zgrabila torbu i bez pozdrava odjurila iz razreda.
- Bok, ljepotice – pozdravio me Vedran kada sam napokon stigla u kafić. Čim me pogledao onim svojim prodornim seksi pogledom osjetila sam slabost. Vedran je doista bio pravi komad i osjetila sam se tako odraslom flertajući s tim dvadeset godišnjakom. I ponovo mi je vrijeme u njegovom društvu naprosto proletjelo. Kada sam pogledala na sat shvatila sam da sam opet pretjerala. Znala sam da će se mama ljutiti na mene što toliko kasnim. Samo bi mi još trebalo da mi zabrani izlaske, pomislila sam.
Vedran se ponudio otpratiti me doma i moram priznati kako sam osjećala laganu tremu. Nitko mi nije morao reći kako će za nekoliko minuta pasti i naš prvi poljubac. Vedran je prebacio ruku oko mog ramena i tako zagrljeni krenuli smo niz ulicu. Brbljala sam cijelim putem pokušavajući tako prikriti  nervozu.
Unatoč tome, kada smo napokon stigli pred moju zgradu, požalila sam što ne mogu još malo ostati s njim. Odlučila sam zamoliti starce da mi ovog vikenda dozvole ostati u gradu barem sat duže. Nikako nisu smjeli doznati za Vedrana. Bio je dosta stariji od mene i roditelji mi nikada ne bi dopustili da budem s njim.
- Žao mi je Vedrane, ali sad stvarno moram ići -  rekla sam a on me uhvatio za ruke i nježno privukao k sebi.
- Mmmm… malena, predivna si, znaš li to? – mrmljao mi je u uho. – Želim te što prije ponovo vidjeti – laskao mi je a ja sam se osjetila tako posebnom. A tada je napokon nježno spustio svoje usne na moje i poljubio me najslađim poljupcem.


Sljedećeg dana u školi bila sam u sedmom nebu. Premda nisam pozorno pratila nastavu jer su se moje misli neprekidno vraćale Vedranovom strastvenom poljupcu, činilo se kako to na sreću nitko nije opazio. Jedva sam čekala da odzvoni kraj posljednjeg sata jer sam čim prije željela sve ispričati Hani i Steli. U glavi mi se iznenada počela rađati nova ideja. Umjesto da mamu zamolim da mi produži izlazak, reći ću kako Hana i ja ovog vikenda imamo puno za učiti. Već sam i ranije iz tog razloga znala prespavati kod Hane i bila sam sigurna kako će upaliti i ovoga puta. Tada bismo Vedran i ja na raspolaganju imali cijelu noć, sretno sam pomislila. Kako mi to ranije nije palo na pamet? – pitala sam se.
- Hej, mala! Sada kad imaš dečka više ne trebaš najbolje prijateljice, ha? – zadirkivala me Stela čim smo izišle iz razreda. Osmijeh koji mi nije silazio s lica govorio je više od tisuću riječi.


- Pucaj! Hoćemo znati baš sve! – navaljivala je Hana.
Kad smo sjele u naš omiljeni kafić i naručile kavu povjerila sam im da sam zaljubljena u Vedrana i da neprekidno razmišljam o njemu. Stela je bila oduševljena kad je doznala da smo nas dvoje sinoć zabrijali, no Hana se istog trenutka namrštila.
- Tanja, Vedran je super dečko, ali, iskreno, mislim da nije za tebe. Bojim se da bi te mogao povrijediti. Znaš, previše je zgodan. Iskreno… mislim da nisi jedina cura u njegovom životu, ako me razumiješ… - petljala je.


- Daj, Hana! Ne budi takva babaroga! Uostalom, zašto to misliš? – upitala sam.
- Sjećam se kako je Martin jednom spomenuo da Vedran mijenja cure češće od čarapa. I neki dan sam ga srela u gradu s djevojkom – obrazložila je.
- Možda mu je samo prijateljica. Što ima loše u tome? – sada se uplela i Stela.
-  Iskreno, sumnjam u to. Ali, dobro…Nemoj samo poslije reći kako te nisam opomenula – rekla je slegnuvši ramenima. 
Iskreno, Hani nisam povjerovala niti jednu jedinu riječ jer sam vjerovala da je ljubomorna. Vedran je bio dečko za kojim bi lako poludjela svaka djevojka. Znala sam kako ni Hana, iako mi je bila najbolja prijateljica, nije izuzetak. Ipak, nisam željela svađati se jer mi je trebala njezina pomoć.
Kada sam im ukratko objasnila o čemu je riječ, Stela me pogledala širom razrogačenim očima.
- Doista si hrabra. Ja se nikada ne bih usudila učiniti takvo što. A što ako ti starci skuže da zapravo nisi spavala kod Hane? – upitala je.
- Ne želim razmišljati o tome. Jedino što sada želim jest biti s Vedranom. Onda, Hana, mogu računati na tvoju pomoć ili ne? – upitala sam.
- U redu. Lagat ću za tebe. Moji dolaze kasno s posla tako da ne bi trebalo biti problema ukoliko ti stara poželi zaželjeti laku noć – pomalo sarkastično je rekla.
- Idete k Vedranu? Spavat ćeš s njim? – nije prestajala zapitkivati Stela dok sam se ja samo tajanstveno smješkala.
Kada sam te večeri zamolila mamu da me ovoga vikenda pusti k Hani kako bismo mogle zajedno učiti, nije radila nikakve probleme. Dapače, pohvalila je moj trud i rekla mi da je jako ponosna što ima tako odgovornu kćer.


Napokon je došao i dugo očekivani vikend. Vedran je trebao pričekati na početku ulice kako moji starci slučajno ne bi što posumnjali. Nakon što smo se malo provozali gradom, Vedran mi je rekao kako mu je stan slobodan i predložio da svratimo do njega. Premda sam znala kamo sve to vodi moram priznati da sam upravo to i sama svim srcem priželjkivala. Već mi je dosadilo biti jedina djevica u razredu, osim toga, Vedran mi se doista jako sviđao. 
Čim smo stigli u stan ponudio me pićem. U pravilu nisam pila alkohol ali bila sam malo nervozna i pomislila sam kako mi jedna čaša ne može naškoditi. Ispivši piće naiskap osjetila sam kako me obuzima ugodna omaglica. Vedran mi je istog trenutka ponovo napunio čašu. Kada je već u sljedećem trenutku spustio ruku na moje grudi učinilo mi se to posve prirodnim. Nisam se opirala ni kada me nešto kasnije počeo razodijevati. Vedranovi dodiri pričinjavali su mi izuzetnu ugodu. Osjetila sam se tako odraslo dok sam mu uzvraćala poljupce. Napokon ću to učiniti, prostrujalo mi je glavom. 
Kada je nekoliko minuta kasnije sve bilo gotovo, uslijedilo je bolno otrježnjenje. Vedran je poskočio s trosjeda na kojem smo još maločas vodili ljubav i stao me požurivati da se odjenem.


- Požuri, nemamo više vremena. Moj cimer bi se trebao vratiti svakog trena!
- Ali, Vedrane, željela bih još malo biti s tobom – mazno sam odgovorila, no on je već kupio moju razbacanu odjeću po podu. – Oblači se i idemo! – rekao je glasom koji nije trpio pogovora. Gotovo da sam se rasplakala od jada. Ponižena i posramljena počela sam se odijevati. Zar je ovih nekoliko minuta s Vedranom bilo vrijedno mojih laži? Doznaju li starci za ovo, sigurna sam kako narednih pet godina mogu zaboraviti na izlaske! – pomislila sam na rubu suza. 
Kada me nešto kasnije Vedran dovezao pred Hanin stan, ovlaš me poljubio u obraz i obećao kako će mi se sutra javiti. Već sljedećeg trenutka dodao je gas i njegov je automobil odjurio u noć.


- Poranila si! Što se dogodilo? – upitala je Hana kad mi je otvorila vrata. Njezini starci se na sreću još uvijek nisu vratili s posla tako da smo mogle u miru razgovarati. Mislim da sam tek tada postala svjesna onoga što sam učinila. Daleko od toga da nisam voljela Vedrana, no možda se sve ipak odigralo malo prebrzo. Iznenada sam postala svjesna mogućih posljedica svoje nepromišljenosti. Prepustili smo se vođenju ljubavi ne razmišljajući o zaštiti.
- Oh, Hana, što ako ostanem trudna? – drhtavo sam upitala.
- Hm, nadajmo se da nećeš. No moram ti reći kako ste se oboje jako neodgovorni – ukorila me.
Sljedećih dana živjela sam u iščekivanju Vedranovog poziva. Što se dogodilo? Zašto mi se ne javlja? – očajavala sam. Kada me ni tjedan dana kasnije nije nazvao, izbezumljeno sam otipkala njegov broj, no uzalud. Mobitel mu je bio isključen. Bila sam očajna i nisam znala što učiniti. Kada sam jednom prilikom upitala Martina za njega, odbrusio mi je da on nije njegov pas čuvar i neka ga potražim sama.
Nekoliko dana kasnije dobila sam mjesečnicu tako da sam s te strane ponešto odahnula. Ipak, Vedran mi je i dalje užasno nedostajao. Odlučila sam ga ponovo nazvati. Na sreću, ovoga puta se odmah javio.


- Bok, Vedrane, što ima? Maca ti je popapala jezik pa se nisi mogao javiti – pokušavala sam se našaliti.
- Hej, Tanjice, oprosti, no imao sam posla. Ovih me dana očekuje prilično zahtjevan ispit – opravdavao se no osjećala sam da Vedran ne govori istinu. U njegovom glasu se nazirala hladnoća. Vedran iz nekog razloga jednostavno nije želio razgovarati sa mnom.
- Moram razgovarati s tobom. Znaš, što se tiče one večeri… - započela sam.
- Ne moraš brinuti, pazio sam, a sada doista moram ići. Bok, čujemo se – rekao je i na moje zaprepaštenje prekinuo vezu.
U tom sam trenutku shvatila da je moja prijateljica Hana na žalost, ipak bila u pravu. Vedran je bio dečko koji je život udisao punim plućima ali se pritom nipošto nije želio vezati. Posebice ne s balavicom poput mene, tužno sam pomislila.
Dani koji su uslijedili bili su mi najteži u životu. Neprekidno sam razmišljala o Vedranu i o tome gdje sam pogriješila. Priznala ja to ili ne, još uvijek sam bila ludo zaljubljena u njega i nadala sam se da bi mi se ipak mogao vratiti.
Mjeseci su prolazili a Vedran se više nije javljao. Teškom mukom pomirila sam se s tim kako je između nas zauvijek gotovo. Moje su prijateljice shvatile da patim i tješile su me kako su najbolje znale i umjele.


Ipak, ništa se nije moglo usporediti s mojom zabrinutošću kada sam opazila čudne promjene na svom tijelu, točnije, spolovilu. Gotovo preko noći predio oko spolovila osuo mi se čudnim prištićima. Bila sam užasnuta jer sam povjerovala da sam neizlječivo bolesna. Strah je bio toliki da više nisam mogla normalno funkcionirati. Popustila sam u školi, izgubila tek, a noću, obuzeta crnim mislima, nisam uspijevala sklopiti ni oka. Ipak, nikome nisam željela pričati o tome što mi se događa. Previše sam se sramila. Željela sam vjerovati kako će čudne izrasline nestati jednako brzo kao što su se i pojavile. Na žalost, to se nije dogodilo. Ne samo da nisu nestale, već ih je s vremenom bilo sve više.
Jednog jutra za doručkom mama je opazila da me nešto muči.
- Dušo, nekako si blijeda u posljednje vrijeme. Imaš li kakvih problema? – upitala je. Napokon sam shvatila da imam ozbiljan problem. Koliko god da sam to željela, nisam ga mogla riješiti sama. Plačući sam joj priznala ono što me već dugo mučilo. Kada me upitala jesam li u skorije vrijeme imala spolni odnos mislila sam da ću propasti u zemlju od srama. Premda nisam imala pojma kakve bi veze to trebalo imati, nisam joj željela lagati i ispričala sam joj sve o svojoj vezi s Vedranom.
- Tanja, hitno se moraš javiti liječniku. Već danas ću te predbilježiti za pregled – ozbiljno je rekla.
- Mama, nemoj me plašiti. Što se to događa sa mnom? – zavapila sam.


- Nisam sigurna, no mislim kako si pokupila neku infekciju. No, vidjet ćemo. Ne brini, sve će biti u redu – nježno je rekla vidjevši moje suze.
Nekoliko dana kasnije otišla sam na prvi ginekološki pregled. Liječnik je bio iznimno ljubazan i nakon pregleda koji uopće nije bio tako strašan potvrdio je mamine sumnje. Bila sam zaražena humanim papiloma virusom. Kako mi je pojasnio, HPV infekcija se najčešće prenosi spolnim putem i događa se osobama sklonim rizičnom seksualnom ponašanju. Dakle, učestalog izmjenjivanja spolnih partnera, bez adekvatne zaštite. Spomenuo je i to da je do sada poznato preko stotinu tipova tog virusa. Većina njih je bezazlena i uzrokuje manje neugodnosti poput sićušnih kondiloma kao što je to slučaj kod mene. Ali, na žalost, postoji i nekoliko tipova koji mogu imati puno ozbiljnije posljedice, i koji, ako se na vrijeme ne prepoznaju, mogu uzrokovati rak grlića maternice. Naglasio je i to kako je u svakom slučaju neophodno liječenje oba partnera.
Moram priznati kako su me liječnikove riječi prilično uplašile. Jedva sam čekala da napravim dodatne pretrage kako bih se uvjerila da je sa mnom sve u redu. Mama je bila divna i ne znam što bih bez nje u tim teškim trenutcima. Kada je nekoliko dana kasnije liječnik ustvrdio kako se kod mene, na sreću ipak radi o manje rizičnom tipu osjetila sam golemo olakšanje. Nakon što mi je prepisao terapiju mogla sam ići doma.


Koliko god da me Vedran povrijedio shvatila sam da moji ljubavni jadi nisu ništa nasuprot strepnji za goli život. Da mi je netko ranije rekao kakve će me problemi snaći, nikada ne bih upustila u seksualni odnos bez zaštite. Već sljedećeg dana poslala sam mail Vedranu. Premda mi baš nije bilo ugodno bez sustezanja sam mu opisala sve što mi se dogodilo napomenuvši mu kako bi se i on trebao javiti liječniku.

 

Iskreno, nemam pojma da li je to učinio jer mi nikada nije odgovorio. Od srca se nadam da je ozbiljno shvatio moje upozorenje jer bi tada i šanse da nekoga ponovo zarazi bile puno manje. Što se pak mene tiče, sa sigurnošću mogu reći kako sam dobro naučila jednu životnu lekciju, a to je, kako je zdravlje, bez obzira na sve uvijek na prvom mjestu.

Sanja Petričević E-mail Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript
Tel. 034/269-163
Mob. 099/688-1549

Dragi čitatelji, svoju životnu priču danas sa vama dijeli gospođa Sanja koja je uz pomoć lukavstva i malo dobre volje uspjela održati ali i učvrstiti svoj brak. Imate li i vi svoju priču ili iskustvo koje biste rado podijelili s drugima obratite mi se s povjerenjem, Vaša Sanja