Garevački Internet portal ®

Informacije za sve generacije!

Pon09242018

Last updateUto, 10 Ruj 2024 7pm

Mamin novi dečko pokušao me silovati

pokusaj_silovanja

Dok sam se promatrala u zrcalu, pomislila sam kako uopće ne izgledam loše. Ljubičasta vestica koju sam posudila od mame savršeno je isticala modru boju mojih očiju. Dok sam nanosila posljednji sloj sjajila na usne ponosno sam ustanovila kako doista izgledam starije nego što to uistinu jesam.

 Tko bi mi dao tek šesnaest? – pomislila sam i osjetila se tako cool.


Bila sam super raspoložena jer sam danas trebala upoznati maminog novog dečka. Kruno je bio prvi muškarac koji je uspio zainteresirati mamu nakon naprasnog razvoda mojih roditelja, čiji uzrok je bila, pogađate, tatina nevjera. Godinama sam bila svjedokom mamine patnje i suza i vjerujte mi ne bih to poželjela nikome. Ipak, vrijeme je prolazilo i baš kako se kaže, ono što nas ne ubije, ojača nas. Život je išao dalje i mama se, malo po malo, počela oporavljati.
Premda je Krunu poznavala tek oko dva mjeseca, stara nije prestajala nizati hvalospjeve o njemu. Povjerovala sam kako taj njen Kruno doista mora biti nešto posebno kada je toliko zapela za njega. Kako mi je povjerila, Kruno je bio nešto mlađi od nje ali im se dogodila ljubav na prvi pogled i nisu joj se mogli oduprijeti. Činila se tako sretnom dok je pričala o njemu da nisam imala srca spočitavati joj bilo što. Osim toga, mama je još bila pravi komad, i što se mene ticalo, imala je pravo na privatni život, posebice nakon onoga što joj je učinio otac.


Kada sam začula kako me doziva iz prizemlja, znala sam da je naš gost napokon stigao. Bacila sam još jedan pogled u zrcalo i sjurila se stubama upoznati, kako smo se nas dvije znale šaliti, maminog novog dečka. 
- Kruno, dođi, upoznaj moju kći Laru – rekla je s osmijehom.
- Lara, dušo, upoznaj Krunu, inače menadžera u uglednoj tvrtci – naglasila je kao da me time dodatno željela impresionirati.
Čovjek koji je u tom trenutku ustao iz naslonjača i pružio mi ruku i nije me se baš osobito dojmio. Moram priznati kako sam njegovom pojavom bila prilično razočarana. Iskreno, moglo bi se reći kako sam očekivala ugledati Georgea Clooneya, ili barem njegovog klona, a kad tamo?
Prvo što me zateklo bila je slabo vidljiva razlika u godinama između njega i stare. Da sam kojim slučajem morala pogađati, mogla bih se okladiti u to kako je Kruno taj koji je stariji. Licem u lice stajala sam s visokim, proćelavim muškarcem. Košulja spuštena preko hlača uzaludno je pokušavala prikriti njegov izraženi trbuh. Nikako mi nije bilo jasno što je stara vidjela na ovom čovjeku. U najmanju ruku mogao se nazvati prosječnim. 
Nakon kraćeg razgovora prilikom kojeg sam ja uglavnom šutjela, mama je ustala iz naslonjača uz ispriku kako ide dovršiti ručak.
- Lara, dušo potrudi se da našem gostu ne bude dosadno dok me nema, dobro? – upitala je i znakovito mi namignula. Nisam mogla vjerovati da mama očekuje kako bih trebala zabavljati ovog strkelju. Dobro, ako baš moram, hmmm, da vidimo, o čemu bih mogla razgovarati s njim…
Upravo sam otvorila usta kako bih ga upitala koje sve točno poslove obavlja menadžer, kada me preduhitrio.
- Marija mi nikada nije spomenula da ima ovako prelijepu kćer. Vjeruj mi, nisam mogao ni sanjati o ovome – rekao je. Osjećala sam užasnu nelagodu dok je pogledom prelazio posvuda po mome tijelu. Zažarenih obraza, pristojno sam zahvalila na komplimentu. Panično sam smišljala što bih ga još mogla pitati. Na sreću, u tom trenutku se mama vratila i pozvala nas za stol.


Sljedećih dana mama je bila dobro raspoložena i vesela. Ponašala se poput zaljubljene tinejdžerice. Činilo se da joj se taj tip stvarno jako sviđa. Koliko god da sam joj željela ukazati na njegovo pomalo čudno ponašanje prema meni, pomislila sam kako to možda ipak samo umišljam. Radovalo me što je mama napokon sretna. Ako joj je doista toliko drag, možda bih mu ipak mogla dati još jednu priliku, razmišljala sam.
Uskoro je Kruno na maminu sreću postao redovan gost u našem domu. Dolazio je kad god mu se prohtjelo a mama je toliko skakutala oko njega i nastojala mu ugoditi da mi je to već išlo na živce. No, da je barem i Kruno mami uzvraćao istom mjerom. Sve češće se motao u mojoj blizini i  udjeljivao mi komplimente. Svim silama trudila sam se izbjegavati ga ali to je postajalo sve teže. Kruno se doslovce udomaćio u našem domu. Mogla sam odahnuti jedino u ono vrijeme dok je mama bila na poslu jer tada, na svu sreću nije navraćao. Ipak, bojala sam se kako je samo pitanje vremena kada će se odvažiti i na taj korak. Očajnički mi je trebao netko s kime bih mogla porazgovarati. Prijateljicama nikako nisam željela ništa govoriti. Previše sam se sramila. Odlučila sam stisnuti zube i trpjeti koliko god to bude moguće. Nadala sam se samo kako će mama ipak na vrijeme progledati i shvatiti kako taj čovjek ne zaslužuje njezino povjerenje.


Kako je vrijeme odmicalo pokušavala sam uvjeriti sebe da Kruno i nije tako loš čovjek. Često je znao pokositi travnjak ili pomoći mami u vrtu. No, duboko u sebi ipak sam znala da to nije istina. Njegovi pogledi upućeni meni iz dana u dan postajali su sve smjeliji.
Dok sam se jednom prilikom spremala za izlazak, Kruno je bez kucanja banuo u moju sobu i zatekao me kako u grudnjaku i gaćicama prebirem po ormaru. Premda bih mu najradije održala lekciju o pristojnosti i kucanju, bila sam toliko šokirana njegovim upadom da nisam uspijevala progovoriti ni riječi. Ukočeno sam stajala i zijevala poput ribe na suhom. Nikada neću zaboraviti pohotu u njegovim očima, ali ni sram koji me obuzeo u tom trenutku. Kruno se prislonio uz dovratak i raskolačenih očiju buljio u mene dok sam ja mijenjala boje poput semafora. Uz izgovor kako želi posuditi jedan od mojih cd-ova nacerio se od uha do uha. Najužasnije od svega bilo je što se nije niti pokušao ispričati. Već sljedećeg trenutka s cd-om u rukama mirno je išetao iz sobe a ja sam osjetila kako mi se tijelo trese od užasa. 
Sljedećeg jutra za doručkom mama je opazila da ne izgledam baš najbolje. Izvlačila je iz mene svaku pojedinost o tome jedem li redovito te imam li kakvih problema u školi na što sam joj odgovorila da je sve u najboljem redu. Slagala sam kako sam prethodne noći dugo učila te da sam iscrpljena zbog toga. Nisam sigurna da mi je baš povjerovala jer je nekoliko puta odmahnula glavom ali je na sreću žurila na posao i prestala je zapitkivati. Znam da sam pogriješila što joj još tada nisam priznala da me Kruno maltretira, no bojala sam se kako mi ne bi povjerovala.


Iz dana u dan postajala sam sve zatvorenija i mrzovoljnija. Čak su i moje frendice opazile koliko sam se promijenila u posljednje vrijeme.
- Lara, što je s tobom? Nekako si mi smršavjela u posljednje vrijeme. Više te ne prepoznajem. Muči li te što? – upitala me Tea jednog dana dok smo se vraćale iz škole.
Njoj na žalost nisam mogla prodati priču o dugotrajnom učenju kao što sam to učinila mami. Išle smo u isti razred i Tea je najbolje znala koliko sam u posljednje vrijeme popustila u školi. Ispričala sam joj kako mama i ja imamo manjih problema i tada je napokon prestala zapitkivati. Premda sam se sramila zbog toga što lažem najboljoj prijateljici nisam željela da itko sazna kroz što doma prolazim. Željela sam vjerovati kako će se ipak nekako sve riješiti samo od sebe.
No, da je barem bilo tako. Već nakon nekoliko dana dok smo zajedno ispijale jutarnji čaj, mama me upitala bih li imala što protiv kada bi se Kruno doselio k nama. U tom trenutku osjećala sam se kao da me netko snažno udario šakom u želudac. Sve moje nade da bi se mama možda ipak mogla predomisliti u vezi s Krunom pale su u vodu. Ni danas mi nije jasno zašto sam joj ponovo prešutjela ono što me već dugo užasno tištilo. Vjerujem kako me u tome spriječio upravo sjaj njezinih očiju koji je govorio više od tisuću riječi. Mama je bila jako zaljubljena u tog čovjeka i tu se, smatrala sam, više ništa nije dalo učiniti. Jednim dijelom bila sam sretna zbog nje jer sam znala koliko toga je propatila, no, s druge strane, bojala sam se što će biti sa mnom.
- Dušo, nisi mala i vjerujem kako možeš razumjeti da volim tog čovjeka. Znam da ti nitko ne može nadomjestiti oca, ali, to niti ne očekujem. Vidjet ćeš, bit će zabavno s Krunom – oprezno je započela.


A- ha, kako da ne! Možda tebi – pomislila sam ali joj nisam imala srca to reći u oči.
- Mama, znaš koliko te volim. Ako si ti sretna, vjeruj mi, bit ću i ja – odgovorila sam najmirnije što sam mogla. 
Baš kako sam se i bojala, Kruninim dolaskom u naš dom započeo je pravi pakao za mene. Premda sam se trudila izbjegavati ga, Kruno je postajao sve nasrtljiviji i odvažniji. Često bi navečer, kada bih već bila u spavaćici, upadao u moju sobu i pod izlikom kako mi je došao zaželjeti laku noć, gutao me onim svojim užasnim, pohotljivim pogledom. Shvatila sam da koristi svaku pa i najmanju priliku da mi se približi. Najgore od svega bilo je to što je pred mamom i dalje savršeno glumio brižnog poočima. Zauzvrat, ona mu je, kako se činilo, vjerovala sve više.


Iz dana u dan osjećala sam se sve gore. Nisam mogla spavati i potpuno sam izgubila apetit. Svake večeri bih do dugo u noć osluškivala Krunine korake pred vratima svoje sobe. Premda sam navečer redovito zaključavala vrata moj je strah s razlogom iz dana u dan postajao sve veći. 
Nikada neću zaboraviti dan kada je mama objavila odlazak na kraći poslovni put.
- Budi dobra djevojka i nemoj raditi probleme Kruni. Vratit ću se čim uzmognem – nabrajala je dok sam se ja tresla od užasa. Znala sam da sam odsad prepuštena na milost i nemilost ovom odurnom čovjeku i bojala sam se da bi on to itekako mogao iskoristiti. Toliko me prestravila spoznaja da ću nekoliko dana provesti nasamo s Krunom da mi je istog trenutka pozlilo. S rukom na ustima odjurila sam u kupaonicu i ondje povratila. Kad sam se ponovo vratila u kuhinju mama me zabrinuto promotrila.
- Lara, dušo, jako si blijeda. Zašto danas ne bi ostala kod kuće. Reći ću Kruni da ti skuha čaj dok se ja spakiram – savjetovala je.
- Ne, hvala, mama. Danas pišem test iz biologije. Nikako ne smijem izostati – pokušavala sam se izvući.
- Ali to ne dolazi u obzir. Osobno ću nazvati tvoju razrednicu i reći joj da se ne osjećaš najbolje. Ništa ne brini – odlučno je rekla a ja sam znala da više nema nikakvog smisla suprotstavljati joj se. Puževim korakom odvukla sam se natrag u sobu i zavukla se u krevet. Pet minuta kasnije, za promjenu, začula sam kucanje na vratima. Znala sam da je to Kruno.


Kako se samo trudi kada je mama tu, pomislila sam i navukla poplun preko glave. Bez riječi je ušao u sobu i odložio šalicu s čajem.
- Izvoli, ljepotice. Nadam se kako ćeš se brzo oporaviti jer imam neke planove za nas dvoje – začula sam njegov sladunjavi glas. Premda bih najradije vrisnula i rekla mu da me ostavi na miru, stisnula sam se i još dublje potonula ispod popluna. Mogla sam samo nagađati o tome kakvi su to njegovi planovi. Osjetila sam kako mi suze straha i bespomoćnosti teku licem, no nisam se usudila ni pomaknuti. Jedva sam čekala da Kruno izađe iz sobe kako bih u potpunosti mogla dati oduška svojim suzama.
Valjda sam nekako uspjela zaspati jer sam odjednom osjetila nečiju ruku na svom licu. Pomislila sam da se mama došla pozdraviti prije odlaska.
Napokon sami, začulo se  Krunino mrmljanje. Najprije sam pomislila da sanjam ali, ne. Nečija ruka je doista milovala moje lice. Istog trenutka potpuno sam se razbudila. Oh, Bože, ne sanjam, to je stvarno on, prestrašeno sam pomislila. Tijelo mi se doslovce paraliziralo od straha. A tada sam osjetila njegove ruke na svojim grudima. Pokušala sam vrisnuti ali mi je on grubo zatvorio usta.


- Začepi glupačo ili ću te ja ušutkati ! – zaprijetio mi je.
Bila sam smrtno prestrašena i napokon shvatila kako je vrag odnio šalu. Moje najcrnje slutnje pokazale su se točnim. Silovat će me, a ja ne mogu učiniti baš ništa da to spriječim. Kada bi barem mama bila tu – pomislila sam dok su mi suze curile licem.
- Sada ćeš još i cmizdriti i glumiti nevinašce a već me mjesecima izluđuješ. Sami smo u stanu. Vesna je maločas otišla, ne moraš se bojati – uvjeravao me vidjevši moje suze.
- Kruno, pusti me, molim te – vrisnula sam kada je u pokušaju da me poljubi nakratko skinuo ruku s mojih usta. Premda sam se svim silama nastojala osloboditi njegovog čeličnog stiska bio je puno jači od mene. Kada je vidio da se opirem prvo me snažno pljusnuo, a potom se bacio na mene.
Već u sljedećem trenutku osjetila sam kako mi njegove ruke trgaju spavaćicu. Bila sam iscrpljena i više se nisam imala snage boriti.  Užasnuto sam shvatila da mi više nema spasa. Osjećala sam kako me počinje hvatati nesvjestica. Bože, samo to ne, molila sam se u sebi.
Posljednjim djelićem svijesti spazila sam golemu Dječju enciklopediju koju sam prethodne večeri ostavila na noćnom ormariću kraj kreveta. Ni danas ne znam kako sam uspjela pružiti ruku i dohvatiti knjigu. Valjda mi je nagon za preživljavanjem dao neku dodatnu snagu. Svom snagom zamahnula sam njome nad Kruninom glavom. Mora da se onesvijestio jer je njegov stisak popustio već sljedećeg trenutka. Bilo je to dovoljno da se nekako uspijem izvući. Vrišteći sam izjurila iz sobe a potom i iz kuće. Na izlaznim vratima sudarila sam se s mamom.


- Dušo, što se događa? Jesi li dobro? – panično je upitala na što sam glasno zaplakala.
- Mama… Kruno… on je… - nesuvislo sam buncala.
Mislim kako joj je odmah postalo jasno što se događa. Čvrsto me zagrlila i zaplakala zajedno sa mnom. Dok su joj tijelo potresali jecaji jedino što me uspjela upitati bilo je da li me Kruno povrijedio. Nakon što sam odmahnula glavom samo je procijedila – i bolje mu je! Naredila mi je da se ne mičem s mjesta dok se ona ne vrati a tada pojurila u kuću.
Ni danas ne znam što se točno dogodilo unutra, ali, mogla sam pretpostavljati. Pet minuta kasnije ugledala sam Krunu kako s torbom u ruci napušta našu kuću. Pognute glave, žurnim korakom se zaputio niz ulicu. Činilo se da napokon mogu odahnuti.
Kasnije, u razgovoru s mamom, otkrila mi je kako je onoga dana zaboravila putovnicu koja joj je ostala na stolu. Zahvaljujem nebesima na tome jer ne želim ni razmišljati što se sve u protivnom još moglo dogoditi. Puno smo razgovarale o svemu. Mama je zbog svega što se dogodilo optuživala sebe ali ja nisam željela ni čuti za to. Napokon, kako je mogla znati što proživljavam kada sam cijelo vrijeme šutjela o tome. Tek sada sam shvatila koliko sam pogriješila, jer baš kako kaže mama, nitko ne zaslužuje zlostavljanje.
Ovih dana krenula sam na psihoterapiju i već sada se osjećam puno bolje. Primjećujem kako se iz dana u dan sve više pretvaram u onu staru Laru. Kruni se nakon onog užasnog dana izgubio svaki trag i premda je mama sve prijavila policiji još uvijek ga nisu uspjeli pronaći. Mama vjeruje kako je pred strahom od kazne pobjegao u inozemstvo. Možda je tako i bolje jer doista više nemam ni najmanju želju susresti tog monstruma. Sve se završilo dobro i stoga neka tako i ostane. 
Sanja Petričević E-mail Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Mobitel+385 99 6881549

Dragi čitatelji, prvu u nizu priča namijenjenih vašem uzrastu ispričala vam je šesnaestogodišnja zagrepčanka Lara. Njezin primjer pokazuje kako život mladih nekada doista nije lak, ali i upućuje na to kako je dobra komunikacija izmedu djece i roditelja uistinu od velikog značaja. Srdačno vas pozdravljam i želim vam svako dobro, Vaša Sanja!