Garevački Internet portal ®

Informacije za sve generacije!

Pet11242017

Last updateUto, 10 Ruj 2024 5pm

Tko me truje u mom zavičaju

Zar je moguće da je moja rodna gruda, moja kuća, moje selo, postalo nama toliko strano, dok oni drugi što su ’92. započeli, sada to s lakoćom završavaju. Došlo je neko čudno i prokleto vrijeme. Rat je rastjerao mnoge, mnoga su ognjišta zauvijek ugašena, a ona druga obavijena korovom i visokom travom, ožiljcima rata.

Zastaneš tako razmišljajući koliko je samo tu života bilo, i koliko je suza proliveno zbog rata i odlaska za nekim boljim sutra, sa samo nekoliko stvari u ruci, s krunicom koju su mnogi čvrsto stiskali, uzdajući se u Boga da će i to ludilo jednom prestati.

Mnogi  su od nas gledali roditelje kako ostaju uplakani na kućnom pragu, s mišlju hoće li doživjeti sutra. Suze niz lice same krenu, jer  nemaš snage okrenuti se i pogledati uplakanu majku koju ostavljaš jer su te drugi natjerali da sreću tražiš negdje drugo daleko od rodnog kraja.

Rat je stao prije dva i pol desetljeća i mnogi su pomislili da dolaze neka bolja vremena, te da će se našim kućama oriti dječji glas i plač, da ćemo nastaviti čuvati ognjište naših predaka.

Da će nas buditi zvona naše ljepotice, koju ni metci ni granate nisu mogli utihnuti a najljepši prizor je bio nedjeljom, kada je cesta bila puna ljudi koji su se išli zahvaljivati Bogu za sva dobročinstva, dok su se djeca igrala u župnom dvorištu i rado slušali vjeronauk koji je vodio vlč. Josip,  Đuro, Nikola i ostali župni kapelani.

Sada je na sve to ostala samo uspomena, sjećanje na svako jutro i sunce koje me umivalo s Majne, na zvuk zvona koji se razlijevao mojim selom, na miris procvalog bagrema i zove, svježe pečenog kruha i majke koja mi je sve to s ljubavlju pružala.

Svi smo mislili da ćemo našu sreću ostvariti u svome selu, kojeg ni rat, ni sva zločinstva i pokušaji da nam se zatre svaki trag nisu mogli izbrisati, ali sada su došla druga vremena koja su mučnija i od rata, jer je moje selo i moj dom, meni postalo tuđin.

O, Bože da li je to moguće, da i pored vlastitih očiju ne vidimo i pored svojih ušiju ne čujemo. Da, otvoreno ću reći, moguće je!

prijamnik garevac

Dolazim pred župnu crkvu gdje se već okupio veći dio mještana koji tu rado dođu prija početka Sv. mise da bi izmijenili po koju ljudsku i dobrosusjedsku riječ. Prilazim im, pozdravljam ih i sa svakime se pojedinačno rukujem i pogled im upućujem pravo u lice da vidim sijedu kosu i bore tog čuvara moga rodnog mjesta.

Svi su pretežno veseli i nasmijani. Nedjelja je pa su onako fizički i psihički opušteni.

Uz put im, onako grupno postavljam pitanje „Kada je i tko postavio ovaj telefonski prijamnik na Stanušića ledini“? Mnogi ostadoše zatečeni te me s nevjericom pogledaše, jer ga do sada nisu ni vidjeli a oni drugi slegoše ramenima, kao vidjeli su, ali ne znaju oni tko je to i kada uradio.

Ne zanima ih otrov koji im drugi smjestiše u srce sela, tu gdje najviše mještana živi i dolazi i gdje je život najrašireniji. Oni ne znaju, ali bi trebali znati koliko je to štetno za njih i njihovo zdravlje, koliku radijaciju taj prijamnik širi i koliko zračenje ima. Nisu ga smjestili u blizini općinske zgrade da ne bi ne daj Bože koga oštetilo. Naši mještani ne primjećuju da nam je to netko namjerno uradio dok su isti takvi prijamnici u Miloševcu i Crkvini smjestiti na poljanama daleko od zadnje kuće mještana.

Zasmetalo mi je to i kontaktirao sam Gorana Tokić predsjednika MZ Garevac da čujem od njega prvog čovjeka Garevca i  iz prve ruke o čemu je ovdje riječ. Na moje pitanje „da li je tele operator RS-a od MZ Garevac tražio odobrenje za lokaciju postavljanja telefonskog prijamnika na Stanušića ledini i da li ste im vi to odobrili“? Uslijedio je odgovor NE. Ništa nisu pitali niti su koga tražili, a s obzirom da sam osobno imao zadnjih dana dosta privatnih poslova nisam tamo ni prolazio kada se radilo već  sam samo vidio kada je prijamnik bio postavljan.

Ako se malo vratimo u prošlost i uzmemo činjenicu kako je jedan takav prijemnik prija tri godine postavljen na lokaciji privatnog zemljišta od supruge bivšeg predsjednika MZ Garevac i to uz naplatu najma od 10 godina što znači da se tada predsjednika MZ pitalo, a danas se  nitko na to ne osvrće.

Nitko nikoga nije pitao, prijamnik je postavljan i život ide dalje. Nikome ne pada na pamet da upućuje žalbu kompaniji Telekomunikacije RS a.d. iz Banja Luke  jer svi to nekako smatraju onako „nije to moje i što me to briga“.

I tako će Telekom Srpske a.d. Banja Luka ili Mtel a.d. Banja Luka jedan od tri vodeća telekom operatora na području Bosne i Hercegovine svoj prijamnik tu ostaviti. Za pretpostaviti je da su napravili ugovor s Telekomom RS-a koji tu ima telefonsku centralu a tu im je na dohvat ruke i trafostanica.
 
Svima je nama jasno da su takvi prijamnici potrebni da bi se klijentima pružila suvremena mogućnost tele komunikacionih usluga iz oblasti mobilne i fiksne telefonije, interneta i prijenosa podataka ali imamo mi za to i puno slobodnih poljana, bara i obala.

Stoga iz aspekta svakodnevnog života korisnika smatramo da je takav prijamnik trebao biti tamo i postavljen radi pravih vrijednosti i stvaranja zdravog i  ljepšeg životnog okruženja.

Za GIP piše Mišo Perakprijemnik1

Garevac

garevacka-zastava
  Garevac moj zavičaj

Burića štala

burica-stala
 
Mjesto strave i užasa

Župa Garevac

garevacka-crkva
Mjesto molitve i opraštanja

MZ GAREVAC

logo mz
Sve o MZ Garevac

NK Mladost

nk-mladost
Mladost sa zelenog travnjaka