Garevački Internet portal ®

Informacije za sve generacije!

Pet09222017

Last updateUto, 10 Ruj 2024 5pm

IN MEMORIAM, Sjećanje na Mariju Lauber Burić

marija-lauber14. studenog 2015. godine napunit će se točno šest godina od kako nas je zauvjek napustila Marija Lauber Burić (Tubina). Poslije tko zna koliko dolazaka i odlazaka, u subotu 14. studenog 2009. godine, zauvijek se vratila u svoj rodni Garevac ali nažalost na garevačko groblje.

U to sunčano subotnje popodne na garevačkom groblju se okupilo i od pokojne Marije oprostilo  deset svećenika, nekoliko časnih sestara te vjernici garevačke župe.


Marija Lauber Burić rođena je 27. rujna 1940. godine u Garevcu od oca Nike i majke Kaje rođene Perić. Oca je rano izgubila u Drugom svjetskom ratu te je živjela i rasla u teškim poratnim godinama s majkom i mlađom sestrom. Uz samohranu majku život joj nije bio lagan i već kao dijete naučila se boriti za njega. Kada su stvoreni uvjeti da se moglo ići na rad u inozemstvo krenula je «trbuhom za kruhom» i daleke 1966. godine zatekla se u Švicarskoj. Marljivo je učila njemački jezik te  upoznala Hansa Laubera s kojim kasnije  sklapa i brak.


Nakon izvjesnog vremena ona i Hans otvaraju vlastiti restoran i sa zadovoljstvom sprema naše specijalitete. Tu se našla pri ruci i svakome komu je pomoć bila potrebna . Unaprijed se  znalo da će Marija naći vremena i ljubavi za čovjeka u patnji. Posebnu radost je imala kada je u slobodno vrijeme s punom košarom kolača odlazila u ustanovu gdje su živjele djevojke s posebnim potrebama u Walzenhausenu. Dijelila je s njima svoje slobodno vrijeme, strpljenje i ljubav.


Tada se rađa ideja da napusti ugostiteljstvo i počne se baviti tim poslom a to su vlasnici doma dobro prihvatili prepoznavši u Mariji osobu punu topline i ljubavi. U taj posao ugradila je sebe, svu svoju ljubav, znanje i stvaralaštvo i osjećala veliko zadovoljstvo gledajući svoje štićenice vedre i nasmijane. Bila je preponosna na svoje djevojke jer su zračile srećom i zadovoljstvom. Ovu idilu prekinuo je Domovinski rat koji ju je strašno pogodio.


Ne oklijevajući, odmah se organizirala s prijateljima za prikupljanje pomoći za izbjegle i prognane koji su protjerani i ostali bez igdje ičega. S mužem i prijateljima prosljeđuje za Republiku Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu preko Caritasa 146 šlepera razne pomoći. Često se i sama izlagala opasnostima od granata, ali se nije plašila jer je htjela susresti te ljude i utješiti ih. Marija je za vrijeme rata, ljudski govoreći, položila sve ispite. Sve što je mogla učiniti, a činila je nevjerojatno mnogo. Pomagala je gdjegod je mogla. I kako je ona dolazila do materijalnih dobara to samo dragi Bog zna. Rat je za Mariju bio jedan izazov. A daleko teži izazov za Mariju bila je bolest koja ju je zahvatila gdje je također položila svoj najteži ispit.


Potrebe su bile velike te se našlo mladih ljudi željnih znanja. Tada joj se rađa nova ideja za stipendiranje mladih studenata  koji uspješno završavaju fakultete. Pomogla je familijama, ne samo da se smjeste u razne zemlje u tuđini, nego da i pokrenu vlastiti posao jer se od nečega moralo živjeti.


Voljela je Posavinu i svoj Garevac i u njemu je po europskom standardu obnovila obiteljsu kuću, voljela je garevačku grudu, a posebno garevačku crkvu. Velikodušno je učestovala u njenoj obnovi često puta ponašajući se po onom  svetopisamskom da nezna ljevica što čini desnica. Pomagala je i pacijente, duševne bolesnike u ustanovi "Jakeš" u Garevcu.


Marija je bila preponosna na svoja dva sina Željka i Rolanda a posebna su joj radost bili unuci Nadin i Niko Hans. Sa sestrom je uvijek bila veoma bliska bez obzira na kilometarsku udaljenost. Nećake Silvu i Marja prigrlila je kao svoje a posebnu  radost u njezin život donio je Silvijin sin Jan.
I što na kraju reći? Osim da postoji samo jedno mjesto gdje se rađa dobrota a to je ljudsko srce i postoji samo jedno mjesto gdje se istinski može osjetiti ljubav a to je ljudska duša. Takva je bila naša Marija.


S tim razlogom njeni  zemni ostatci predani su na čuvanje garevačkoj zemlji. A ono što je Božje predali smo Bogu. Nju smo izručuli Božjem milosrđu i Božjoj ljubavi. Neka joj Isus, u koga je vjerovala bude blag i milosrdan sudac. Neka joj svaku ljudsku slabost oprosti i zaboravi, a svako dobro djelo koje je učinila, nagradi vječnim i sretnim životom s Bogom. Pokoj vječni daruj joj Gospodine.


Po Marijinoj posebnoj želji svetu Misu zadušnicu na garevačkom groblju predvodio je fra Milan Lončar, župnik iz Posušja  koji je dugo vremena bio misionar u Švicarskoj i osobni prijatelj obitelji Lauber Burić.»


I na kraju želimo joj reći : hvala ti Marija u ime bezbrojnih kojima si pomagala. Imai ih  koji ne znaju ni kako se zove ni odakle je ni gdje je bila, ali su preko dragih ruku dobili pomoć od nje. Mnogi će tek naknadno čuti tko je bila naša Marija. Neka svi znaju da si bila takva i da ti je to najljepše što se o tebi može reći. Još jedna detalj koji svjedoči o Mariji. Marija je kao bolesnica koristila skupe lijekove te ono što joj je preostalo rekla je da se daju drugima kome budu bili potrebni. « Ako to nekome pomogne nisam uzaludno bolovala» rekla je Marija. Nije se bojala smrti. Uvijek je govorila da se vraća svom Ocu.

Marija, uživaj vječni mir, blaženstvo i pokoj u kraljestvu svjetla i ljubavi u svom Garevcu!


Za GIP priredio Mišo Perak

Garevac

garevacka-zastava
  Garevac moj zavičaj

Burića štala

burica-stala
 
Mjesto strave i užasa

Župa Garevac

garevacka-crkva
Mjesto molitve i opraštanja

MZ GAREVAC

logo mz
Sve o MZ Garevac

NK Mladost

nk-mladost
Mladost sa zelenog travnjaka