Garevački Internet portal ®

Informacije za sve generacije!

Sub11252017

Last updateUto, 10 Ruj 2024 5pm

Tko je to „Garevački Mojsije - vjekovni stranac i neznanac”!

Nekoliko dana u svibnju proveo sam u svom Garevcu, ravnoj Posavini i našoj domovini Bosni i Hercegovini! Bio je to nezaboravni doživljaj, doživljaj koji se samo poželjeti može. Svibanj je mislim i najljepši mjesec u mom Garevcu, jer tada priroda već dobrano oživi i odaje mu posebnu ljepotu i čari.

garevacki hrast

Na sve strane miriši cvijet badima (bagrema) i LJEKOVITE zobike (zove). Sve se zeleni i daje poseban ugođaj. Trešnje su već zrele, kajsije veličine oraha počinju dobijati crvene pjegice, mladi luk je ovdje prošlost a paradajz je iscvao i već se počeo stvarati plod.

Rajčica ovdje nema, jer tamo gdje su one zasađene još uvijek se bore za život i opstanak. Presađene su iz toplih plastenika a vrijedni uzgajivači misle da joj voda nije potrebna i da ju je bespotrebno zaljevati, te na kraju kažu kako kod njih ništa ne može uspijevati.

badimTako su i u požeško-kutjevačkom kraju hrvatski agronomi analizom zemljišta ustanovili da nije podobno za lubenicu i da ona tu nemože uspjeti. Međutim, dolaskom izbjeglica vrijednih mještana Kule iz Vojvodine kao i naših Posavljana promjenili su mišljenje. Čak se i ponose na kvalitetu zemljišta koju ovi vrijedni mještani počnu obrađivati već u jesen za slijedeću sadnju. Dok su domaćini vjerojatno htjeli samo ubosti rasadu i doći obrati plod, ali ne ide to tako čak ni i u Božijem vrtu i tamo svoj plod moraš zaslužiti.

No, vratimo se mi našoj dragoj i napaćenoj Posavini, zemlji heroja i katoličke vjere koju mnogi pametni političari u zadnje vrijeme, a posebno iz naše matice nazivaju zemljom izdajica i kukavica. Vjerojatno se drže razmišljanja iz evenđelja „Ljubi bližnjega svoga kao sebe samog!". (Mt 22,37-39).  Neka je zovu kako hoće, ona je naša posavska i ostat će takva dok je nas, a poslije samo Bog zna što će s njom biti.

zobika„Posavino jedna si na svijetu draga si nam ko majka djetetu“ kaže jedan stih iz pjesme i doista je tako. Gledam oko sebe, nema tu ništa posebnoga, ničeg skupog što bi privuklo pogled znatiželjnika i promatrača, ali meni je to sve lijepo. Lijepo mi je, jer sve je to moje. Ovo dvorište, kuća, ulica, susjed, pruga sve je to naše. Lijepo mi je nebo, moje je a ne kao u nekom dijelu Evrope gdje pokriva i crnca i Japanca isto kao i mene neznanca.

Ovdje se osjeća nešto drugo. Osjeća se miris domovine i jaki miris zavičaja.

tresnjeIako sam bio umoran i iscrpljen od puta, prubudio sam se odmoran i naspavan i to neznajući prije šest sati. Pogledao sam kroz prozor sunce koje je već visoko naziralo. Gledam ga i osjećam kako me nježno dodiruje i miluje svojim blagim jutarnjim zrakama. Pratim ga i mislim se: pa gdje to ima? Vidim ga od izlaska do zalaska i to kao na dlanu. Tu je, uz mene je, naše je! Mislim se kakvog je bogatstva ovo područje? Tako mirno i tiho, nema ni poplave ni vulkana, a opet nam nije drago, nije drago jer ga neznamo cijeniti, neznamo cijenit znoj i muku naših predaka za koga je ovo bila svetinja…

pas-ajkČujem blagi i umiljat lavež pasa, koji me zovu da dođem da se s njima malo poigram. Idem, a oni jedva čekaju da ispruže šape da me dotaknu. Dodijala im je samoća.Već je dvije godine kako mi je otac umro a njih dvojica su tu, svoji na svome. Žive i njima je lijepo. Hvala dragom Bogu da ima dobrih ljudi koji ih nadgledaju i svakonevno vode brigu o njima. Svjestan sam da se ta briga i njiihovo nadziranje nemože platiti ali drago mi je da su tu. Podsjećaju me na zajedništvo s obitelji dok smo svi bili na okupu. A sada, sada je sve drugačije, oni su tu, a oni najmiliji leže u grobovima.

Stojim tako na ulici i razmišljam. U susret mi dolazi neki plavi automobil njemčkih registarskih oznaka. Zastaje pored mene i primijetih čovjeka i ženu srednjih godina uredno odjevene ali nepoznate. Otvara prozor i pita me da li u ovoj ulici stanuje „Mojsije“jer mi je rekao da je prava ulica desno poslije pruge? „Mojsije?“ pomislih, pa svi mi znamo tko je bio Mojsije ali da stanuje u ovoj ulici ili mom sokaku kako smo ih mi nazivali zvučalo mi čudno i provokativno. U jednom trenutku sam pomislio da me čovjek želi zbunit, da je prolupao ili tko zna što već. Znam svakog Garevljanina, svako djete, svako dvorište… ali Mojsiju? I u tom trenutku nailazi jedan susjed noseći u vrećici kruh i mlijeko. Pitam ga da li on može pomoći ovom prolazniku koji traži Mojsiju u našem sokaku?

Pogleda me ne znajući što bi učinio  i sramežljivo reče: „Da, znam ga.“ Oko mene se sve okrenu. „Jeli to moguće?“ pomislih!

Reče mi da je  to je onaj čovjek što je kupio kuću od Marka Kovač te uputismo ovog gosta namjernika  i neznanca u tom smjeru.

Eto vidite što znači jedna prodana kuća? Što znači jedan stranac u mom selu a takvih je sad tko zna koliko. Koliko će biti ovakivih postavljenih pitanja i nama neznanih imena?

S ovim člankom ne želim okriviti one koji su kupili naše kuće, kupili su ih jer im je tu dobro i bolje nemogu naći. Njima koji tu nikada nisu bili je dobro, a nama nije. Pa da li smo se ikada upitali što je to s nama?

Isto tako ne želim okriviti ni one što su ih prodali jer kao što je sam Isus rekao „Oče oprosti im jer ne znaju što čine“. reći ću i ja i poručit ću im da su i oni kao ovaj garevački Mojsije u svom novom kraju. Stranac i vjekovni neznanac.

Svako drugo slovo dodano ovom članku bilo bi višak.

Za GIP piše Mišo Perak


Garevac

garevacka-zastava
  Garevac moj zavičaj

Burića štala

burica-stala
 
Mjesto strave i užasa

Župa Garevac

garevacka-crkva
Mjesto molitve i opraštanja

MZ GAREVAC

logo mz
Sve o MZ Garevac

NK Mladost

nk-mladost
Mladost sa zelenog travnjaka