Garevački Internet portal ®

Informacije za sve generacije!

Uto11212017

Last updateUto, 10 Ruj 2024 5pm

Prelijepo životno iskustvo

Nedjelja je, devetog studenog 2014. poslije podne, u Osijeku. Prolazim pored bolnice. Sve je pusto i tiho… Nigdje u blizini ni djeteta, ni prolaznika, ni automobila… Kao da je sav život ovdje stao. A već smo navikli da tu sretnemo nekoliko žena, mladića, muškaraca, djevojaka, redovnica, kako stoje uz pločnik i mole. Akcija „40 dana za život je završila.“

Opširnije:Prelijepo životno iskustvo

Čovječe, upoznaj svoje dostojanstvo

osijek predavanjeS ovim stihovima dragog Branka Mihaljevića, rado i meditativno šetam po parkovima i uz Dravu grada koji mi je podario toliko dobrote, ljepote i radosti, da sam bezmjerno zahvalna Bogu što sam baš ovdje provela prelijepo djetinjstvo, romantičnu mladost i dostojanstveno živjela gotovo sav svoj život.

Opširnije:Čovječe, upoznaj svoje dostojanstvo

Gospodine, hvala na poniženjima

U osječkoj konkatedrali pred Gospinim kipom u kapelici Gospe Lurdske već godinama se nalazi bilježnica u koju vjernici pišu svoju molitvu ili zahvalu Gospi. Jednom sam, nakon sv.mise, došla zahvaliti Gospi za sve što mi je po Njenom zagovoru Bog darovao, i pročitala zahvalu iz bilježnice: „Zahvaljujem Ti Majko, na svim poniženjima!Ona mi pomažu da Te bolje razumijem i više zavolim!“

gospa osijek

Iznenadila me ova zahvala, ali mi je biblijski vrlo jasna. Izričaj je to osobne zahvalnosti proživljenog blaženstva koje je Isus obećao malenima, progonjenima, poniženima, siromašnima, čistima, žalosnima. Kad netko sva iskušenja i poniženja proživljava s Njim, koji je i sam bio „crv, a ne čovjek“ – i ponižen, i popljuvan, i siromašan, i prezren i odbačen, osjeća ljepotu sudjelovanja u Isusovoj otkupiteljskoj Muci i poslanju Crkve. Isusova poniženja znak su eshatološke pobjede Boga, Oca koji nas ljubi, Sina koji je u toj ljubavi prihvatio biti „prokletstvom“ i Duha koji i danas vodi Crkvu. Kad je Marija, mlada djevica iz Nazareta, jednom zauvijek rekla „DA“ Božjoj ponudi da postane Majkom Božjom promijenila je povijest svega svijeta. A kakav je bio Njezin život? Prepun poniženja, neizvjesnosti, progonstva, boli…

U emisiji „Povijest četvrtkom“ Hrvatskog radija jednom je tema bila kvaliteta starorimskog graditeljstva. Povjesničar je s oduševljenjem govorio o prisustvu rimskog graditeljskog čuda prisutnog i danas u Dalmaciji, i istaknuo da su graditelji, „sirova radna snaga“, bili robovi, i to – kršćani! Kako je vrijeme Dioklecijana bilo vrijeme najokrutnijih progona svih koji su umjesto njega kao Boga slavili Isusa Krista – radne snage, unatoč okrutnom progonstvu, nije manjkalo!

Kršćani, naša davna braća po Isusu, u to vrijeme bili su svjesni sudbonosnosti svoga izbora, ali i njegova blagoslova! Nisu proklinjali cara, njegovu su tiraniju podnosili strpljivo u svemu osim da ga priznaju Bogom. Osjećali su Isusovu blizinu, i vjerovali da je On pobjednik, Alfa i Omega povijesti i vječnosti! I tako su kršćanski mučenici prvih stoljeća s vjerom u vječnu pobjedu Isusa Krista, s blagoslovom i zagovorom Njegove Majke, prihvaćali svako poniženje, a da nisu znali da će stoljećima kasnije njihovi mučitelji biti samo povijest – a njihova žrtva – ugrađena u život Crkve koja i danas živi vođena istim Duhom kojim su i oni bili vođeni. Bili su sigurni u Isusovu pobjedu, i cijene te pobjede – slijediti ga u poniženjima do smrti. A onih koji ponižavaju – uvijek je bilo i bit će ih!

Isti model ponašanja svjetskih moćnika spram onih koji se osjećaju i žele živjeti kao istinski vjernici u Isusa Krista, i to raspetoga, vidimo i danas na mnogim stranama svijeta..
 1991., nakon okupacije Vukovara, u svim užasima o kojima su govorile žene koje su u konvoju Crvenog križa iz Srijemske Mitrovice došle u Đakovo, možemo prepoznati duh koji je tada razarao Hrvatsku, pokušao uništiti Hrvate, i Katoličku Crkvu u narodu.

To je duh „ubojice ljudskog od početka“, „Oca laži“, kako ga imenuje Isus. Od Vukovara tada nije ostalo ništa osim paljevina, razvalina, smrada od ubijenih životinja i ljudi koje nitko nije više mogao pokupiti i dostojno sahraniti, te vatre koja je na mnogim mjestima gorjela…“U Vukovaru nema više života“, u suzama su govorile jadne žene, ali ni jedna, ni jedna riječ proklinjanja, ili zazivanja zla na one koji su to činili, nije se mogla čuti! Bilo je plakanja, drhtanja od straha, od neizvjesnosti, od muke što nisu znale gdje su im sinovi i muževi – neke su čule da su JNA i mjesni Srbi i ranjenike iz bolnice nekamo odveli.

Ali bilo kakvog izljeva mržnje – nije bilo! Neki Hrvati su tada imali snage gledati i slušati Televiziju Beograd koja je, rekli su nam, izvještavala o oslobađanju srpskog Vukovara. Slične, trijumfalističke emisije su se emitirale iz „srpskog Dalja, Baranje, Zapadne Slavonije“. Jednom sam, tih dana, s časnom sestrom sv.Križa posjetila ranjene hrvatske branitelje u đakovačkoj bolnici. Mnogi su bili iz župa na kojima su sestre sv.Križa djelovale i bilo je dirljivo vidjeti s kolikom su radošću mladi ranjenici pozdravljali „svoju sestru“, koja ih je pripremala kao ministrante, ili za sakramente.

Ni ovdje, nitko, ali nitko nije rekao da mrzi one koji su ih ranili. Jedan je ranjenik, ranjen je snajperom, izjavio da ne mrzi, nego moli za onoga koji ga je ciljano ustrijelio. Trpjeli su, i živjeli nadu da ćemo stvoriti Hrvatsku u kojoj će biti lijepo, ugodno i radosno živjeti svima koji tu budu željeli ostati.

vijerni
Dvadeset godina kasnije – to je generacija izranjenih, poniženih, izruganih, ismijanih teških invalida, koji ne samo da nisu doživjeli ostvarenje svoga sna – blagoslovljenu, slobodnu i bogatu Hrvatsku, zemlju u kojoj će svatko moći dostojanstveno živjeti od svoga rada i u radosti svoga identiteta, nego su žrtve sustavnog poniženja, izvrtanja i zataškivanja istine. Zašto se sve to događa? O ovome je problemu često govorio banjalučki biskup Komarica, koji je svjetske moćnike pitao zašto su tako nepravedni prema hrvatskom narodu.

Uvijek je dobivao odgovor: “Prvo, zato što ste katolici, i drugo – zato što nećete sami otići!“

Vjerujem da je tijekom posljednjih godina sustavno uništenje hrvatskog gospodarstva, školstva, medija, obitelji i obiteljskih vrijednsti, kulture, znanosti i svakog drugog područja života – ciljano! Čiji je to cilj, posve je jasno! Zloga i Zla koji ne može smisliti ni Isusa, ni Mariju, ni Crkvu, ali je u srazu s njima bespomoćan, pa udara po narodu koji, ma kako i koliko je slab i grešan, voli svoju Crkvu, svoju „Rajsku Djevu, kraljicu Hrvata“, svoje biskupe, svoj narod i svoju domovinu. Hrvate katolike danas ne vidim kao rubni narod Europe i EU, ni kao „slučajni narod, i Hrvatsku kao ”slučajnu državu”, nego kao svjetlo danas već poganske Europe.

Ona nas zaista, zaista treba, kao što je Crkva u vrijeme Dioklecijana trebala kršćane Salone i okolnih mjesta. Bili su robovi, ali i svjesni svoga zvanja i svoga poslanja! Već uoči blagdana Svih Svetih vidjet ćemo kako će Hrvatska postati „poganskim karnevalom“, i sigurna sam – nijedan novinar javnih medija, ni jedna civilna udruga za ljudska prava neće u tome vidjeti ništa sporno, dapače, poticat će to! A ako se itko od vjeroučitelja ili svjesnih kršćanskih učitelja bilo kojeg predmeta, ili drugog osoblja u školama suprotstavi “Danu vještica“– vrisnut će do neba kako se ometa sloboda izražavanja!

E, to je razotkrivanje duha svijeta i Duha Božjega u našoj domovini i u poganskoj civilizaciji koja nam je sudbinom! Slavljenje Halloweena je “kulturno“, poželjno, i to u javnoj, državnoj školi, koju plaćaju putem državnog proračuna svi građani, od kojih su 90% kršćani, i gdje su 90% učenika kršćani – poganski se običaj slavi i nameće kršćanskoj većini! Pravi, „ogledni“ totalitarizam! Vjerujem da nitko od novinara i intelektualaca koji su napadali samu ideju da se stavi Gospin kip u državnu školu neće imati ništa protiv slavljenja Halloweena u školama, pravdajući to europskom kulturnom baštinom.

Njima ni jedna Ave Maria, ni jedan Requiem, ni jedna Misa, niti išta od Mozarta, Bacha, Michelangela i nijedan kip ili slika Bogorodice, po tome nije dio kulturnog identiteta Europe, premda je to najljepši dio europskog doprinosa kulturi svijeta. Isusova Majka, Gospa, predstavljena kipom u javnoj školi danas je stavljena iza neprozirnog stakla „da ne smeta onim koji prolaze… a ne žele ju vidjeti. Sva obilježja „Noći vještica“ su, s druge strane, u školi, poželjna! Tko to ne želi da se Gospa javno vidi u školi, a želi dobrodošlicu poganskim duhovima i vješticama? Samo jedan duh – onaj koji ne može smisliti ni Gospu, ni narod koji ju voli. Riječju – Sotona!

13. listopada 1991. Osijek je granatiran u vrijeme nedjeljne sv.mise u katedrali, i izravno je pogođeno Svetište Srca Isusova. Kip Srca Isusova i Marijin kip ostali su neoštećeni. Toga dana je u hrvatskom selu Ravno u Hercegovini porušena katolička crkva, a četvorica vojnika JNA, Hrvata, odbili su u tome sudjelovati – i zato su pobijeni. Ovi su mladići mučenici, kakvi su bili kršćani u vrijeme Dioklecijana. Danas u Afganistanu, Iraku, Saudijskoj Arabiji, Europi, Americi, javno se izjašnjavati kršćaninom i živjeti kršćanski, znači pristati na javni prezir! Dosta je kazati da se protiviš homoseksualnom braku, recimo. Živimo s poniženjima i omalovažavanjima, ali smo baš zato – svjetlo svijeta. Mladi vjernici koji mole pred bolnicama za nerođene i uoči blagdana Svih Svetih organiziraju u crkvama noći bdjenja i molitve pod motom „Holy Win“ – (Sveti pobjeđuju) eshatološki su pobjednici. Svjedoci su konačne pobjede Dobra, Dobrog Boga i dobrih ljudi, Isusa i onih koji ga prihvaćaju, i svojim poniženjima ga slave.Zato s ljubavlju, radosno pjevaju: “Dođi Gospodine Isuse! Marantha!

 

Preuzeto s: Obitelj Malih Marija, autor Ana Penić

 

Opširnije:Gospodine, hvala na poniženjima

Naš patron Gospa od anđela

gospa od andjela1Gornja Tramošnica - Htio bih napisati nešto lijepo, nešto duhovno i pobožno o tom našem blagdanu, patronu župe, ali i sam taj najtočniji i najslužbeniji naziv nije dovoljan da izrazi svu dubinu i značenje tog dana!!!

Opširnije:Naš patron Gospa od anđela

Ugodno druženje Garevljana u Mariji Bistrici

I ove godine kao i nekoliko godina unazad održano je hodočasničko okupljanje vjernika Vrhbosanske i Banjalučke nadbiskupije u Mariji Bistrici. Sretni i s oduševljenjem smo dočekali naše Garevljane i jedva dočekali da započne druženje.marija bistrica1 2014

Opširnije:Ugodno druženje Garevljana u Mariji Bistrici

Helfen Sie der schwer erkrankten Marija Tokic

Wir feiern jeden Geburtstag, jedes Neujahr ausgiebig. Wir freuen uns auf die kommenden Lebensjahre – in der Hoffnung, dass wir und unsere Liebsten gesund und fröhlich bleiben.
Es kann jedoch ganz schnell anders kommen. So geschehen bei der erst 16 jährigen Marija Tokic, der Tochter von Manda und Ivo Tokic (genannt Sljiva). Sie ist Anfang des Jahres schwer erkrankt.

Ärzte entdeckten bei Marija einen Hirntumor, der den Tod zur Folge haben kann, wenn er nicht schnellstmöglich entfernt wird. Sie wurde in der Zagreber Klinik „Rebro“ bereits behandelt. Die Ärzte konnten jedoch nur 40% des Tumors entfernen, weil die Gefahr zu groß war, dass Marija schwerwiegende Hirnschäden davonträgt, die Sehkraft verliert, nicht mehr sprechen kann usw.  

Den einzigen Hoffnungsschimmer, den die Ärzte Marija und ihren Eltern gaben, war eine Strahlenbehandlung in einer Spezialklinik in Deutschland. Eine Klinik in München bietet diese erfolgsversprechende Strahlentherapie an, jedoch kostet eine Behandlung 25.000 Euro.

Diese Summe kann Marijas Familie nicht alleine stemmen und aus diesem Grund möchten wir von GIP eine humanitäre Aktion starten, um Marija und ihrer Familie zu helfen.
Versuchen Sie sich in die Lage der Familie und des erst 16 jährigen Mädchens zu versetzen: Anstatt gesund und voller Lebensfreude die alltäglichen Dinge zu machen, die Teenager in ihrem Alter normalerweise tun, muss das Mädchen um ihre Gesundheit und sogar um ihr Leben fürchten. Dinge, die wir als selbstverständlich ansehen, sind für Marija in weite Ferne gerückt.
Lassen Sie uns schnell was tun, damit Marija wieder gesund wird. Anderen Menschen zu helfen, erfüllt uns alle mit Freude. Appellieren Sie an Ihren gesunden Menschenverstand und helfen Sie schnell, bitte!  

Sie finden nachfolgend die Bankdaten, die Sie für Zahlungen nutzen können. Jede Zahlung wird zu 100% für Marija verwendet, es gibt keine Verwaltungs- oder sonstige Gebühren!

Die folgenden Bankdaten sind für Einzahlungen auf das Schweizer Konto von GIP. (Weiter unten finden Sie die Bankdaten von Marijas Onkel aus Deutschland)

Name der Bank: Raiffeisenbank Thun, Burgstrasse 20 / Postfach 2452, 3601 Thun,
Kontonummer: 30-23367-6, IBAN CH07 8086 7000 0062 7108 5
Name: Garevacki Internet Portal, Bürglenweg 16, 3627 HEIMBERG
Banken Clearing Nr.(BCN) 80867, RAIFCH22867
Sofern Sie einen Einzahlungsschein benötigen, können wir Ihnen einen per Post zuschicken. Melden Sie sich bitte hierfür per Mail an Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. oder per
SMS an die Nummer +41765225106 oder über Viber auf die Nummer +41765225106

uplatnica gip a

Hier die Kontodaten von Marijas Onkel Jozo Tokic, aus Deutschland:
Name: Josip Tokic
(Adresse von Josip: Bayernplatz 1, 67433 Neustadt)
IBAN: IBAN DE90550905000008000689
Kontonummer: 0008000689
Sparda Bank, Weinstrasse 67433 Neustadt

Wir danken Ihnen herzlichst für jede Geldspende, sei sie noch so klein.

TEILEN SIE BITTE DIESEN AUFRUF.
Geben Sie auch Ihren Bekannten die Möglichkeit zu helfen und erhöhen Sie so Marijas Genesungschancen.

Für GIP vorbereitet Ivan Šerić

Opširnije:Helfen Sie der schwer erkrankten Marija Tokic

Gospa u hodniku škole: „U kutu, nikom na putu!“

Veoma, veoma me je obradovala vijest da je u hodniku, ispred učionice iz vjeronauka u jednoj osnovnoj školi u Zadru, suglasnošću svih učitelja, ravnatelja i mjesnih vlasti, postavljen kip Gospe Lurdske. Koliko sam shvatila iz teksta, kip je postavljen u „mrtvom kutu“ gdje nikome ne smeta.

Opširnije:Gospa u hodniku škole: „U kutu, nikom na putu!“

Vjerujem u čuda

vjerujem u cudaNije me iznenadio podatak da su Hrvati među najdepresivnijim narodima u Europskoj Uniji. Prolazeći ulicama i trgovima svoga lijepog grada, zaista susrećem, osim u vrijeme kad studenti odlaze na svoje fakultete, a srednjoškolci u svoje škole, ili kad se vraćaju, sve manje ljudi.

Opširnije:Vjerujem u čuda

Zašto se boje majki?

vukovar zeneDan nakon pada Vukovara, 1991. došla sam u samostan časnih sestara Sv.Križa u Đakovu i zamolila časnu majku da mi omogući susret sa sestrama koje su došle iz Vukovara. Ljubazno me je uvela u sobu za prijem i rekla da pričekam. Otišla je po njih.

Opširnije:Zašto se boje majki?

Životna borba malog JUNAKA

palcic goreU ovom članku se radi o djetetu (malom čudu iz kruga obitelji-malih Marija) koje je postalo junak u majčinoj utrobi  zahavljujući Gospodinu na uslišanoj molitvi i žrtvi vjernika.

Opširnije:Životna borba malog JUNAKA