Garevački Internet portal ®

Informacije za sve generacije!

Pon12182017

Last updateUto, 10 Ruj 2024 5pm

mico gasicSvijet je zahvaćen sve snažnijim procesom sekularizacije. Ljude se na sve moguće načine zavodi na stranputicu, u svijet bez Boga. Današnje se kršćanstvo izvana čini potpunim, daje izgled pravog života, ali religija vanjštine koja je iznutra prazna ne daje život. Kršćanstvo modernog svijeta je lažno, bez jasnog i iskrenog odnosa s Bogom i Isusom Kristom. U čovjekovoj duši se sve više nazire praznina koja ga na neopisiv način razdire i guši. Koči ga, veže i gura u ponor bez dna.

Želja da se bolje prepozna činjenično stanje i shvati kako bol i patnja nemaju zadnju riječ razlog je pisanju ovih članaka i baš ovakvih tema. Upravo tematika ovih stranica ide ususret toj nasušnoj ljudskoj potrebi, da svoj istinski smiraj nađe u Bogu koji ima rješenje za svako naše pitanje, odgovor na svaku našu nepoznanicu, lijek za svaku našu bol i muku i patnju. Ovo je govor jednoga u nizu mnogih iskustava Boga koji liječi, spašava i ostvaruje svoj otkupiteljski pohod u životu svakoga pojedinca koji uzvjeruje i prihvati Krista za svoj osobni put i život, po onoj Pavlovoj: " Umirem svijetu da bih živio Kristu".

Rubriku Bog liječi i spašava uređuje Mićo Gašić, evangelizator

Želite li gosp. Gašića osobno pitati ili mu uputiti sugestiju učinite to klikom ovdje

Budimo kao djeca

vrijeme kad ljudi neće slušati zdrave pouke, nego će po svojim željama sebi gomilati učitelje da im golicaju uši, te će odvraćati uši od istine, a okretati se bajkama" (2 Tim 4,2-4). Riječi svetoga Pavla upućene Timoteju i danas bi trebale odjeknuti kao snažan grom usred ovog našeg mentaliteta življenja, društva koje je dobrano zastranilo od Boga. Živimo u svijetu visoke civilizacije, svijetu u kojem prevladava mentalitet permisivnog društva. Društva u kojem je takorekuć sve dopušteno samo da bi čovjek mogao uživati.

Opširnije:Budimo kao djeca

U ljubavi i praštanju su rješenja svih problema

"Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svom pameti svojom. To je najveća i prva zapovijed. Druga je ovoj jednaka:Ljubi bližnjega svoga kao sebe samog!". (Mt 22,37-39)
Uzrok svih ljudskih nevolja je nedostatak zahtjeva za realnošću (stvarnošću). Zašto? Zato jer u svakom duševnom poremećaju djeluje određeni oblik negacije stvarnosti. Naša stvarnost je s jedne strane da živimo u svijetu gdje prevladava srce, dakle, “zle namjere, ubojstva, preljubi, prostitucija, krađe, lažna svjedočanstva, psovke”, kako nas je opominjao Isus.


Opširnije:U ljubavi i praštanju su rješenja svih problema

Stavovi u ljubavi

Tjelesnom sloju odgovarao bi seksualni stav. Tjelesne (izvanjske) pojavnosti osobe, na koju je usmjerena pažnja, “zrači” privlačnost (lijepa vanjština, ...) i djeluje na promatrača i njegove seksualne pobude i nagone. Pobude i nagoni su jednako tako tjelesnog karaktera i imaju za cilj spolni odnos – zadovoljenje spolnog nagona što pruža užitak.

Erotski stav kao viši stupanj iskazivanja ljubavi nadilazi puko seksualno uzbuđenje i požudu, on se izražava u smislu zaljubljenosti u drugu osobu. Kod erotskog stava isključeno je diktiranje seksualnih nagona, nego se radi o osvajanju dubljeg sloja, naime duševnog ustrojstva druge osobe. Zaljubljen čovjek je pobuđen u svom emocionalnom prostoru u svojoj emocionalnosti određnim karakternim crtama (poštenje, nježnost, čestitost, inteligencija, ...) druge osobe, i pri tome osjeća puku radost. Zaljubljenik gleda karakter koji partner ima, a ne ono što on zaista jest.

Nastojanje da se dodirnu duhovne (osobne) strukture druge osobe – stupanje u prisniji oblik partnerstva bio bi treći čovjekov stav – prava ljubav – duhovni odnos. Ljubiti u dimenziji duhovnog znači nadilaziti razinu uzbuđenja i pobuđenosti, znači duhovno se dodirivati – uzajamno se usmjeravati na duhovnu osobu voljene osobe, u noj dodirnuti sreću. Tamo gdje je prava ljubav, tu se voli čovjeka osobno u njegovoj jedinstvenosti i nezamjenjivosti – kao samoga sebe. Ono što čovjek živi izvana, tj. na razini tjelesno-duševnog, su izraz (odlike) duše, njezina “odjeća”. Ljudi običavaju reći da odjeća ne čini čovjeka, međutim, puno govori o njemu samome, o njegovoj osob(nost)i. Zato onaj koji uistinu voli, gleda samo na ono što ta (druga) osoba jest. Tamo gdje seksualnost nije izraz ljubavi, odnosno ne proizilazi iz ljubavi nego postaje pukim sredstvom zadovoljavanja – postizanja užitka, uglavnom izostaje i sam užitak.

Vrlo je važno smjestiti ljubav na pravo mjesto u svojoj egzistenciji. Treba imati uvijek na umu da je tjelesno (seksualno uzbuđenje) u čovjeka prolazno, a duševno-erotičko (zaljubljeničko) raspoloženje ne traje dugo. Jedino prava ljubav ima sve pretpostavke trajne opstojnosti u čovjekovom životu. Samo je ona pošteđena prolaznosti i jača je od smrti. Čista ljubav ne prestaje ni poslije smrt voljene osobe, ona nastavlja svoje “putovanje” i kroz vječnost. Ta je ljubav čak i tada jednako postojana kao da je osoba još živa. Prava ljubav usmjerena na voljenu osobu daje životu smisao, čini ga snošljivim i onda kada je on ispod svake razine mogućeg življenja. Ljubav kao takova je duhovno kretanje prema najvećoj mogućoj vrijednosti voljene osobe (Scheler), znači voljenu osobu vidjeti baš onakvim kakvim ga je Bog stvorio (Dostojevski). Istinska ljubav je neovisna o tjelesnosti, nije usmjerena na tjelesnost voljene osobe, nego na ono trajno – na njezinu osobnost, njenzin bitak – ono što prelazi preko praga smrti i nastavlja trajati u vječnosti. Pravu ljubav doživljavamo uvijek kao vječno važeću i istovjetnu ljubav, priznajemo je jednako kao vječnu ljubav.

Tjelesnost i duševne karakteristike partnera, koje uglavnom “otkrivaju” sadržaj nutrine, u određenom smislu mogu biti (ključni) poticajni faktor pri odabiru osobe koju će iskreno i pravo voljeti. Ljudi često žele svojom vanjštinom (tjelesnom ljepotom i šarmom) pridobiti nečiju ljubav pa pribjegavaju kozmetičkim zahvatima – plastičnim operacijama, što je danas postala prava pošast. Zaboravljaju pri tome kako je za pravu ljubav iznimno mala ili nikakva važnost vanjske privlačnosti - putenosti. Prava ljubav  čovjeka ljubi onakvog kakav jest – original. Ako se püt u smislu putenosti prihvaća kao životna norma onda je ona štetna za ljudski duh, obezvrednjuje i ponižava osobu te joj nameće svoj način vladanja i shvaćanja koji i sam postaje putenim.

Ljubav u kojoj se preferira neobvezan odnos, dakle kada se radi o flertu, partneri se doživljavaju kao nekakav vremeniti posjed kojega se može imati, odnosno kojega se ima na raspolaganju. U tom slučaju, partnera se ne mora obvezno i htjeti, može ga se u svako vrijeme zamijeniti i nekim drugim partnerom. Mnoge žene vode mnogo računa o svome vanjskom izgledu, svoju tjelesnost (putenost) ističu na prvo mjesto. Daruju joj puno vremena, strpljenja i odricanja (diete, plastične operacije, kozmetika, odijevanje, ...) samo da bi ličili idolu koji je upravo u modi ili koja u erotskom smislu visoko kotira. Te žene i ne znaju da baš na taj način sebe čine bezličnim i bezvrijednim objektom kojega može uzeti ali i odbaciti tko god hoće i kada to hoće. Na taj način svode sebe na neku osobu (tip) kakvu bi njen partner rado imao. Svaki posjed se lako može zamijeniti. Čovjek nije bilo kakav tip, on je ono što on jest. Stoga, ili ga se prihvaća u uzjamnom činu ljubavi takvim kakav jest, ili se kraj njega prolazi i ide dalje putem odabira pravog partnera.

Dijapazon ljubavi je mnogo širi od okvira seksualnosti. Ljubav je uvijek bezuvjetna, nepromjenjljiva i sveobuhvatna. Naime ljubiti se može i djecu, roditelje, prijatelje, rođake i radne kolege, pa čak i neprijatelje svoje. Može se ljubiti i neki predmet, prirodu, životinje, aktivnosti itd. Kada je naš život vođen pravom ljubavlju onda slušamo glas nutrine i na taj način ostajemo povezani s Izvorom koji jest Ljubav. Kada na sve gledamo kao nešto što je proizišlo iz ljubavi, naši odnosi bivaju uravnoteženi i skladni, a naš svijet bogatiji.

Upravo radi toga ljubav zauzima izuzetno važno mjesto u ljudskom životu uopće. Ako naprimjer, uzmanjka prave ljubavi, taj manjak nadopunja mržnja. U čovjeku se urušava svako normalno funkcioniranje sustava življenja, dolazi do disfunkcija, dakle do oboljenja (često) na sva tri područja čovjekova bitka. Najviše trpi duhovno područje – duhovna struktura –  čovjekova osobnost, savjest, srce, život, vjera, nada, spolnost, ... Takova osoba biva sve agresivnija, ratobornija, depresivna  i potištena – osjeća se nevoljena. Misli da joj nitko ne vjeruje, a ni sama nije sposobna imati povjerenja u bilo koga, nesposobna je vjerovati. Osoba zahvaćena mržnjom – sjemenom Zloga – čezne i vapije za ljubavlju, ali to nije sposobna ostvariti na način primjeren ljubavi, nego nasilno putem agresivnosti. Čovjek u svom izvorišnom bitku želi biti dobar i pravedan, želi ljubiti i vjerovati. Zahvaćen mržnjom, čovjek to ne može ostvariti. Sve oko sebe doživljava kao nepovjerenje, nepouzdanost, nevoljenost, odbačenost. Nemoćan je ljubiti druge pa čak i primati ljubav, nesposoban je pronaći oslonac na koji bi se mogao pouzdano osloniti, komu bi mogao vjerovati.

Opširnije:Stavovi u ljubavi