Garevački Internet portal ®

Informacije za sve generacije!

Pon12182017

Last updateUto, 10 Ruj 2024 5pm

mico gasicSvijet je zahvaćen sve snažnijim procesom sekularizacije. Ljude se na sve moguće načine zavodi na stranputicu, u svijet bez Boga. Današnje se kršćanstvo izvana čini potpunim, daje izgled pravog života, ali religija vanjštine koja je iznutra prazna ne daje život. Kršćanstvo modernog svijeta je lažno, bez jasnog i iskrenog odnosa s Bogom i Isusom Kristom. U čovjekovoj duši se sve više nazire praznina koja ga na neopisiv način razdire i guši. Koči ga, veže i gura u ponor bez dna.

Želja da se bolje prepozna činjenično stanje i shvati kako bol i patnja nemaju zadnju riječ razlog je pisanju ovih članaka i baš ovakvih tema. Upravo tematika ovih stranica ide ususret toj nasušnoj ljudskoj potrebi, da svoj istinski smiraj nađe u Bogu koji ima rješenje za svako naše pitanje, odgovor na svaku našu nepoznanicu, lijek za svaku našu bol i muku i patnju. Ovo je govor jednoga u nizu mnogih iskustava Boga koji liječi, spašava i ostvaruje svoj otkupiteljski pohod u životu svakoga pojedinca koji uzvjeruje i prihvati Krista za svoj osobni put i život, po onoj Pavlovoj: " Umirem svijetu da bih živio Kristu".

Rubriku Bog liječi i spašava uređuje Mićo Gašić, evangelizator

Želite li gosp. Gašića osobno pitati ili mu uputiti sugestiju učinite to klikom ovdje

Patnje usljed bavljenja okultnim praksama

Dobrano sekularizirani svijet sve više tone u ponore paklenog kraljevstva. Lakše se razumije kada se kaže da duh Zloga sve snažnije zahvaća sve pore ljudskog življenja koristeći svaku ljudsku slabost, propust i "pospanost". Posvuda se susrećemo sa simbolikom onoga što nam ukazuje na stvarnu prisutnost i moć tajanstvenih sila koje nas svud naokolo okružuju. Ponuda je napretek. Cijela invazija. Počev od televizijskih spotova i drugih njezinih ponuda preko tiska svih vrsta i boja. Gotovo da nema svjetovnog tiska koji ne stoji u promidžbenoj službi raznih okultnih praksa. Tisak je prepun raznih magijskih, vračarskih, spiritističkih, tarot, kvaziiscjeljiteljskih, vidovnjačkih i drugih okultnih ili šarlatanskih praksa. Bavljenje okultnim gotovo je postalo modernim oblikom vjerovanja. Ljudi se sve više i češće obraćaju za pomoć tim šarlatanima koji, ne brinući se za zlo koje se nanosi jadnim ljudima, svoje "usluge" uglavnom skupo naplaćuju.


Sotona je biće destrukcije. On ne zna ništa drugo do činiti samo zlo. Najveća mu je poslastica čovjeka zavesti, obmaniti, zabluditi ga. Ono što je Bog stvorio kao jedinstvenu i smisaonu cjelinu sotona nastoji na svaki mogući način obesmisliti i razjediniti. Čovjeka zavesti do te mjere oholosti, da povjeruje kako je samodostatan, sam sebi bog. Prikazujući svijetu Božje djelo i Kraljevstvo nebesko kao najobičniju utopiju uvodi svoje podanike u zabludu da je svijet bez Boga moguć, odnosno da je tek tada moguće uživati svijet bez boli i patnje. Svijet užitka postaje glavnim životnim motom, temeljnim životnim smislom. Onog trenutka kada se između čovjeka i Boga postave bogovi (bogatstvo, novac, užici), Boga se doživljava kao suparnika, nešto što je nepoželjno, nešto što samo smeta. Na površinu čovjekova života isplovljava njegovo JA , koje tada po svojoj slobodnoj volji vodi čovjeka putevima bez Boga, putevima svijeta. Dakle, čovjek poradi grijeha nije više sposoban da spozna stvarni značaj dobra, istine i ljepote.

Nezaobilazno je pripomenuti još jedno područje življenja u kojemu se događaju smrtno negativni utjecaji na čovjekov bitak i njegovu  egzistenciju. Nažalost, to je ono što je ljudsku povijest pratilo u korak opterećujući  ljude s najtežim oblicima duhovnih boli. Naime, riječ je bavljenje okultnim praksama. Usljed bavljenja okultizmom, ezoterijom, spiritizmom, magijom i sličnim praksama nastaju teški duhovni poremećaji, nemilosrdne duhovne devijacije i patnje. Osoba koja ima doticaj s tim praksama ili u njima prakticira i sudjeluje, doživljava strašne traume i priviđanja. Nije rijedak slučaj da se događaju i samoubojstva ili se pak osjeti slabljenje intelektualnog razvoja pa i u smislu svekolikog psovanja.

Čovjek griješi protiv prve Božje zapovijedi. Pripisuje sebi moći koje mu ne pripadaju, koje ne može posjedovati. Bog je doduše čovjeka stvorio na svoju sliku i priliku, ali se bitno razlikuje od svojega stvorenja. Prorok Hošea je zapisao osobnu Božju riječ: "Narod je moj sklon otpadu; ...kako da te predam Izraele! ... Srce mi je uznemireno ... jer ja sam Bog, a ne čovjek..." (usp. Hoš 11,7-9). Bog nam jasno veli da nije kao mi stvorovi. A mi si u svojoj oholosti hoćemo pripisati Božja svojstva i moć. Umjesto da, u nezgodnoj situaciji tražimo pomoć od Boga kojemu je moguće pomoći ljudi se obraćaju šarlatanima što manipuliraju ljudskim praznovjerjem, vjerom u idole koji nikome ne mogu pomoći, ne mogu nikoga spasiti. Umjesto da budu oslobođeni muke ili onoga radi čega polaze u bavljenje okultnim bivaju zarobljeni. Njihovi problemi se još više produbljuju i život redovito postaje još mučniji. Mnogi koji su se bavili nekom od tih praksa izgube svoj mir, sigurnost i samopouzdanje. Preplašeni su do te mjere da u sve sumnjaju i u svemu vide opasnost i zlo. Pa čak psihički oboljevaju.

Jao je onima koji se obraćaju za savjet i pomoć onima koji svjesno ili ne surađuju sa Zlim. Gatari, magi, hirtomani, bioenergetičari, rašljari, radiostezisti, spiritisti i tko zna koji još imaju na umu samo jedno spekulirati s ljudskim strahom, naivnošću i praznovjernošću nebi li čim više zaradili i što udobnije živjeli. Za štetu koju nanose jadnim ljudskim dušama i ne mare. U pozadini te igre s ljudskim patnjama stoji napast sa svojim ciljem da za sebe prisvoji čim više duša. Zato svi sluge sotonine i slove za iscjeljitelje i pomagače u nevolji, jer kako bi inači i privukli koju žrtvu. Obraćajući se čovjeku iscjeljitelju duše griješim protiv prve Zapovijedi, jer samo je Bogu moguće iscjeljivati. Ako se slučajno i dogodi naočigled tako da se čini da se događaju dobri i pozitivni pomaci to je samo zato da se duša utvrdi u zlu i da se potpuno veže uz zloga. Kasnije nastupaju problemi mnogo veći nego li su bili na početku. Zli lakovjerne duše što im se predaše sreže u gležnjevima tako da se teško ili više nikada ne dignu na svoje vlastite noge.

Dok sam bio dječak slušao sam jedan tragičan događaj slične naravi. Naime, žena je pošla hodži da joj kaže istinu o njezinu mužu koji je, izgleda, živio s jednom drugom ženom. Hodža joj je kazao da je njezina sumnja istinita i da je tomu krivnja kod jedne žene u njezinoj blizini, a koja je prema njoj neprijateljski raspoložena. Naime, ta joj je žena zakopala u štali nekakvu bočicu kao vračku koja treba unijeti nesreću i razdor u obitelji. Preporučio je ženi da potraži bočicu i da ju zakopa negdje gdje nitko ne hoda, u nekakom gustom šipragu. Za ženu, koja je naime čarala, predvidio je hodža moguću i skoru nesreću.

Žena je uzela  nekakav zapis i učinila kako joj je hodža kazao. Ako je moguće povezazi zbiljsku nesreću koja se dogodila ženi u susjedstvu s tim čaranjem, onda je razvidno kako vraga nije trebalo dugo čekati da pokaže svoje pravo lice. Umjesto da se problemi u obitelji počnu rješavati na bolje sve je išlo još više naopako. Muž se još više razjario i sve po redu fizički i vrbalno zlostavljao. Na kraju se i oženio s ljubavnicom. Jednom prigodom je doša doma i počeo ih sve u kući progoniti i tući. Supruga je pobjegla u podrum i tu se zaključala. On je sve više navaljivao s namjerom da razvali vrata. Žena ga je opominjala da odustane inače će se dogoditi velika nesreća.

Kada je provalio u podrum dočekala ga je s posudom stopostotne esencije i izlila mu je u lice. Dok se on borio sa svim tim mukotrpnim posljedicama opasne kiseline ona je uspjela pobjeći njegovoj silini. Mužu je možda i izmakla, ali sjeni zla nemoguće je pobjeći bez Božjeg zahvata. Da li je to uspjela spoznati kroz tijek svog daljnjeg života – neznam. Sretna sigurno nije, a niti joj je mirna savjest. Bilo bi dobro da se pokajala i potražila pravi načinkako ponovo doći pod okrilje Kristovog svjetla, na put koji vodi u njegovo Kraljevstvo. U mnogim sličnim slučajevima potvrđuje se ona poslovica koja kaže: „Tko sa vragom tikve sadi od glavu mu se razbijaju“. Tko po sličnim praksama misli ili vjeruje naći rješenje za svoje probleme treba znati da je u velikoj zabludi i da time još više produbljuje svoje ionako teško stanje. Kao što je Kristovom uskrsnuću prethodila kalvarijska muka, raspeće na križu i mučenička smrt tako i stvarnoj sreći i smislu prethodi prihvaćanje patnje, boli i križa te umiranja svijetu i svemu što dolazi od njega da bi mogli uskrsnuti u svjetlu vjere ufanja i ljubavi.

Ako si možemo predočiti sliku (vrednota) sveukupnog našeg života i promislimo da li smo pravilno upotrijebili svoj život uviđamo da patnja smisleno pripada životu jednako kao što su sudbina i smrt sastavno tkivo iste čovjekove egzistencije. Naime, ako bi patnju izdvojili iz života, time bi se narušila sveukupnost životnog smisla. Čovjek kao biće odgovorno vlastitoj egzistenciji dužan je prihvatiti križ što izrasta iz života i hrabro ga nositi na putu vjere u Vječnost. Svaka životna situacija, pa i ona u kojoj se trpi, nudi obilje mogućnosti ostvarivanja vrednota. Život je uvijek prilika za nešto (Hebbel). Tako i prava (neizbježna i muke dostojna) patnja postaje ljudsko ostvarenje. Puni smisao patnje pokazao nam Otkupitelj na sebi samome uskrsnuvši treći dan nakon mučeničke smrti na križu. Uskrsnuće je najjači govor o nadi u bolje ljepše sutra, u pobjedu istine nad laži, pobjedi svjetla nad tamom, dobra nad Zlim. Poslije noći slijedi dan – svjetlo i sigurnost.

Opširnije:Patnje usljed bavljenja okultnim praksama

Magija – opaka stvarnost u službi destrukcije života

Ljudi su očigledno jako opterećeni životnom svakodnevnicom i stresom, razočarani su ili zbunjeni obraćaju se raznim alternativcima i iscjeljiteljima misleći kod njih riješiti probleme koji ih stišću. Tražeći izlaz iz “pakla” nailaze na one koji se bave raznim oblicima okultnih praksa, dozivanjem duhova, crnom ili bijelom magijom, gatanjem, čaranjem, vračanjem, proklinjanjem, spiritizmom, jogom, tarot kartama, vidovitošću, mantikom, itd. Misle riješiti svoje probleme, a i ne znaju kako još dublje padaju u krizu i  još teže probleme. I ne slute da ulijeću u prostor vladavine zloga, vukova u janjećim krznima. Prispjevaju među ljude koji, da bi dobro zaradili, obećaju i "poznaju" rješenja za sve vrste problema.

Da ljudi imaju manje ili više težak život ispunjen manje-više problemima to je stvarnost svakoga od nas. Ali da je zbiljski ključ rješenja za sve problema samo Bog, odnosno Isus iz Nazareta u snazi i ljubavi Duha Svetoga pokazat će  još i ovaj primjer. Jedino je Božjem milosrđu moguće bezizlaznu situaciju dovesti u ponovni savršeni red.

Jedan mladić oženio se djevojkom (pravoslavne vjere) Makedonkom. Njegovi roditelji nisu bili najsretniji radi sinovljeve odluke, ali su uz kompromis da njegova izabranica primi sakramente krüäanske inicijacije (nije primila sakramente). Tako je i bilo. Nakon svega i  crkveno su se vjenčali. Njezina majka nije bila zadovoljna tom vezom, a još manje njihovim brakom. Išla je magu da im čara. Posljedica toga je bila neopisivo teško psihičko stanje tog mladog čovjeka. Svoju ženu nije mogao više smisliti u svojoj blizini. Okreće leđa i svojim roditeljima. Napušta i ženu. Odlazi k bratu nebi li  u njegovom društvu, izoliran od svih drugih, našao smiraj svojoj duši. Međutim, njegovo se stanje još više pogoršalo. Svi simptomi su govorili kako je na kraju i "prolupao".

Otac donosi odluku da pođe s njime k odži da mu "skine" (nabačaj) čaranja. Tog kobnog dana primjetio sam na njegovom bratu kako je jako nervozan i zbunjen. Pitao sam ga da nema slučajno kakav problem (na poslu) kojeg bi ja mogao riješiti. Dobro smo se poznavali. Imao je mnogo prigoda prepoznati moje vjerničke i moralne stavove i gledišta pa mi se povjerio da je problem sasma druge naravi. Ispričao mi je koji je problem i veli da ne može dobiti oca na mobitel da čuje kako je stvar prošla kod hodže. Bio sam kao gromom pogođen, skoro sam zanijemio čuvši što mi je rekao. Zamolio sam ga, čim dobije vezu, da prenese ocu moju poruku, da obustavi svaku suradnju s hodžom. Naime, da hodža nije rješenje za njihov problem nego će se tako još više produbiti jal i patnju. Naglasio sam da je rješenje problema u drugoj Osobi i da samo On (Isus Krist) može dati istinski pravo rješenje.

Potom sam otišao na osamno mjesto i molio Gospodina da spriječi bilo kakvu suradnju s hodžom. Osjetio sam snažan mir i uvjerenje u duši da je Bog uslišao moj vapaj i da je na djelu. Poslije toga smo obojica sa strepnjom čekali na vezu. Konačno se na drugoj strani čuo očev glas. Otac odgovara: "Neznam što je, hodža veli da ne može ništa činiti jer ima nekakvu blokadu. Kao, moramo donijeti stopostotnu odluku je li zbilja hoćemo da nam on "pomogne" ili nećemo. ... Trebali su razmisliti. Prenio je ocu moju poruku i naglasio da ozbiljno mislim i govorim. Vratili su se u Švicarsku, nisu ponovo išli hodži.

Nastavio sam se moliti i preporučio sam post za tog mladića. U ponedjeljak kada sam došao na posao, pitao sam kako se osjeća njegov brat i da li bih mogao s njime razgovarati. Rekao mi je: „Brat se sada osjeća tako smireno, ali neopisivo umoran. Možda je bolje da ga pustimo da se malo odmori.“ U utorak je prvi puta nakon svih tih mučnina izišao vani u šetnju, bez da strahuje od ljudi i okoline. Ukazao sam na potrebu da bi bilo bolje dodatno ga poduprijeti i s njime porazgovarati. Obećao mi je, ako bude naznaka pogoršanja, on će mi se javiti. Molio sam na nakanu da se Božji plan s tim mladim dušama ispuni do kraja.

Nije se trebalo dugo čekati. U srijedu oko pola dvanaes zovnuo me mladićev brat sav u panici. Ovako loše još nikako nije bilo, s mukom je izrekao  Mi bi smo došli odmah ako je to ikako moguće. Prošlo je nešto više od sat vremena i oni su stigli. Preda mnom se pojavio iscrpljen i preplašen mladić kao da je pobjegao iz neke ogavne psiho-horor scene. Pozdravio sam ih poimenice i ponudio im da sjednu. Iskazao im zahvalnost da su se povjerili doći k meni i da vjeruju da ćemo zajedno iznaći pravi put k žuđenoj sreći – put do Isusa koji jest jedini i istinski Liječnik i Spasitelj. Nakon što smo se zbližili (otvorili prostore uzajamnog povjerenja) objasnio sam mu sve potrbno vezano uz princip iscjeljenja duhovnih patnji. Točno sam osjetio kako se njegovo srce otvorilo Božjem milosrđu. Osnažio sam u njemu spoznaju Božje ljubavi i smisla Kristove žrtve.

Izmolio sam molitvu iscjeljenja, prikazujući Kristu svaki trenutak njegovog života od začeća do toga trenutka. Osjetio sam jaču reakciju dok sam molio za vrijeme djetinjstva. Odrastao je s bakom. Osjećao se odbačenim i nebitnim. Pokazalo se da je to bilo dodatno opterećenje njegovom ionako teškom stanju. Nakon molitve iscjeljenja molili smo molitvu na čast pet Isusovih rana. Teško je molio, ali je bila nazočna snažna volja da sudjeluje u molitvi. Dok sam se zahvaljivao Isusu za ovoga mladića i za neizmjernu Očevu ljubav iskazanu u ovom susretu i mladić se pridružio riječima koje je sam izrekao: „Kako je lijpo biti u tvojoj blizini, o Isuse“. Nastavili smo se zahvaljivati svetrojica zajedno. Slavili smo Isusa kao svoga Gospodara i Spasitelja.

Vidjevši u njegovim očima svjetlost novog života, a nestala je i zgrčenost njegovog tijela htjedo mu preporučiti da za sada završimo i da se ponovno vidimo sutra. Mislio sam kako možda neće biti dobro previše ga opteretiti pa sam skretao temu k svakodnevnim životnim pitanjima. Međutim, on je uvijek iznova htio znati više o Kristovoj spasiteljskoj ljubavi. Pitao je kako može osobnije susresti Krista. U tom trenutku na pravcu moga pogleda bilo je Raspelo. Donio sam Ga na stol i kazao: „Pogledaj ovog Čovjeka. On je najuzvišeniji oblik ljubavi našeg Nebeskog Oca. Gle kako je blaženo raširio svoje nježne ruke na križu htijući nam poručiti da mu je cilj zagrliti cijeli svijet, sve ljude, i privući ih svome probodenom srcu punog ljubavi za sve nas. To je Krist kojemu svi žudimo, naš Spasitelj, isti onaj Krist koji nas ljubi, liječi i spasava. To je taj Krist kojega žudiš sresti, a sreo si ga dok je maloprije preobražavao tvoje srce, od prestrašenog mekušca načinio je pravu stijenu.“ Nasmijao se kao malo dijete kada se pred njega donese toliko željena igračka. 

Zamolio sam ga da spuno vjere u živu nazočnost Krista tu među nama položi svoje ruke na raspetog Krista i prizna ga za svojega Gospodara i Spasitelja. Izgovarao sam riječi (Isuse ti si sama ljubav; Ti me ljubiš; ljubim te Isuse; ...)koje je, opet, s mukom izgovarao. Činilo se kao da mu je ruku zahvatio silni grč. Jednakom silinom kojom je kanio položiti ruku na raspelo, nešto je potiskivalo ruku natrag. Ruka se jednostavno tresla na jednoj visini iznad raspela. Krv mu je nabujala u lice, mislio sam da će prsnuti iz obraza. Položio sam svoju ruku iznad njegove (nisam ju dodirivao) i laganim tonom izgovarao: neboj se, nisi sam i ja sam stobom. Kada smo nas dvojica skupa i Gospodin je s nama u Duhu Svetom. Neboj se prihvati Krista za svojega Spasitelja. On te ljubi i čeka samo tvoju odluku pa da te oslobodi od svih tvojih muka. Nevjerojatno. Munjevito je spustio ruku na raspelo, uzeo ga k sebi, prislonuo uz prsa i briznuo u plač. Sav se tresao od sreće, ljubio je križ i uzvikivao: Hvala ti Isuse, hvala ti Isuse. Tvoj sam, hvala ti što si me oslobodio "mučnog grča" što me je sapinjao. Skoro u isti mah zaplakoao je i njegov brat. Sreći nije bilo kraja. Zahvaljivao sam Gospodinu i slavio ga kao najuzvišeniji oblik bezuvjetne, ničim zaslužene ljubavi.

Bilo je adventsko vrijeme preporučio sam im obojici da obave temeljitu predbožićnu ispovijed i pričeste se. K tome da porazgovaraju sa svećenikom i izmole zajedno s njime molitvu, ili pak ako bude moguće prikažu misu za iscjeljenje obiteljskog stabla. Dao sam im nekoliko prikladnih duhovnih knjiga, molitvenik i Novi zavjet. Poučio ih još dodatno vezano uz Sveto pismo. Poslije toga sam se još nekoliko puta s njima susreo i zajedno s njima molio. Nije prošlo mnogo vremena, vratio se svojoj supruzi i žive sretno svoju svakidašnjicu.

Danas je taj mladić, nakon skoro tri godine, sretan muž i još ljepše presretni otac.

Opširnije:Magija – opaka stvarnost u službi destrukcije života

Ezoterija

Kada nam se na bilo koji način postavi ovakvo ili slično pitanje: Ovako, ja sam Ivana i vrlo sam mlada. Imam 14 god i željela bi naučiti više o bijeloj magiji,jer sam pročitala da je na strani dobroga,a ne zla. Željela bi naučiti čarati. Ne znam dali je ovo protiv Boga,ali me jako zanima. Ima li negdje ili možda vi imate knjige o bijeloj magiji,tj. knjige gdje pišu kako se izvode čarolije?! MOLIM VAS POMOZITE MI I ODGOVORITE MI NA OVAJ E-MAIL.... UNAPRIJED ZAHVALNA, teško je ostati inferioran i ne zamisliti se nad pozadinom koja ljude navodi na takve pomisli.

Ne samo mladi, nego i starije osobe zrelije dobi često su mi postavljali slična pitanja vezana uz praznovjerje. Začuđuje kako su mnogi od njih i praktični vjernici, a ipak posrću tražiti pomoć od nekih izuzetno perfidnih i rafiniranih majstora prevarantskog zanata. Bilo da se obraćaju kod bioenergičara, magnetopata, radiesteziste, homeopata, makrobiotika, hirtomana, tarot majstora, vračara, gatara, hodže, astrologa, specijalista akupunkture, transcedentalne meditacije, Sai Babe ili tko zna koje druge babe roge, radi se kardijalnoj pogrešci jer za eventualnu sitnu tjelesnu uslugu prodaju sotoni svoju dušu, ono najsvetije u svom vlastitom posjedu. Važno je posebno naglasiti da se nesmije osuditi one koji su na bilo koji način tražili pomoć kod tih sluga zloga, nego ih poučiti u čemu je pogreška i što je u svemu tome krivo.

Stresna svakodnevnica, želje, čežnje i planovi, dužnosti i obveze, brige, bolesti i naše nemoći čine život neizdržljivim već od rane mladosti. Čovjekov život se nekako klati (ljulja) između smisla i besmisla, između moći i nemoći, između znati i neznati. Nerijetko osjećamo potrebu za nekakvim čarobnim štapićem koji bi riješio sve naše probleme. I ne slutimo da takvog nečega uistinu u ovom svijetu i ne postoji. Ako ga nekim slučajem i ima onda je zasigurno u službi da ionako težak život učini očajnim. Egzistencijalni strah, stres, katastrofična predviđanja budućnosti svijeta – propast svijeta, osobni problemi i životne krize navode ljude na traženje odgovora na mnoga pitanja i pomoći na mnoge za njih nerješive probleme i bolesti. Mnogi, umjesto da se obraćaju Bogu i njegovim službenicima, obraćaju se za pomoć raznim praktičarima svojevrsnih okultnih tehnika. Među inim tehnikama su i ezoterijske tehnike i prakse. Neke od njih su: kristaloterapija, tarot, astrologija, reiki, bioenergija (magnetopati), joga, transcedentalna meditacija, hipnoza, tai chi, kabala, i slično.

Ezoterija dolazi od grčke riječi ezoterikos što znači unutrašnji. To su tajne vještine koje su prakticirali stari filozofi i mudraci. Danas, u vrijeme vodenjaka kako ga oni nazivaju, pod riječi ezoterija se podrazumijeva takozvana duhovnost koja utječe na širenje svijesti o preuzimanju vlastite odgovornosti za svoj način življenja, mišljenja i djelovanja, te boljem spoznavanju zagrobnog života i  i takozvanih zakona Univerzuma. Konkretnije to je skup raznih tehnika i načina pomoću kojih se utječe na duhovnu domenu, utječe na prirodu i događanja u njoj, te u konačnici naime omogućuje spoznavanje tajnih zakona o životu. U pitanju su svakako prirodne (alternativne) metode s  ciljem harmoniziranja poremećenih sveukupnih životnih odnosa, disharmoniziranih životnih funkcija.

Istina je da su naše ljudske sposobnosti (moći) jako ograničene. Pogotovo kada su u pitanju smrt ili teške bolesti koje su uvijek harale, a i danas kolaju  svijetom. Tu se čovjek nađe zatečen i nemoćan. Slab i očajan. Htio bi promijeniti svoju nemilu stvarnost, a nezna ni sam kako. Mladi, nezadovoljni ovim što im nudi moderni svijet kaosa htjeli bi u svjetski organogram sveopćeg funkcioniranja i svoje modele. Ali njih nitko nizašto i ne pita, niti ih sluša što oni misle o svemu što se oko njih događa. Zato bojažljivo traže način kako da u ovom svijetu stvore i svoj kutak, svijet koji će funkcionirati za njih.

Još jedna velika zapreka da čovjek uvidi stvarne moralne vrijednosti je nedostatak vjere u Trojedinoga Boga, posebice vjera u oproštenje grijeha. Čovjek nije stvoren kao potpuno samostalno i u svemu moćno biće, nego je ovisan o drugom biću, višem od sebe o Bogu – Stvoritelju. Ne poznavajući dovoljno Stvoriteljevu stvarnost sklon je u susretu s drugim (krivim) ljudima (magovi, reiki, okultisti, spiritisti, Sai Baba, magnetopati, bioenegičari, ezoteri, homeopati, mediji, ...) upasti u zabludu koja ga još više odvaja od Onoga za kojim toliko čezne – od Boga. Životne ne-prilike navedu čovjeka da se obraćati drugim, od njega moćnijim duhovnim stvarnostima, ali redovito negativnim i izuzetno opasnim. U duhovnom svijetu ne postoji neko neutralno područje. Duhovna stvarnost nadilazi našu osjetilnu bio-fizikalnu stvarnost i stoga moramo biti jako oprezni kada zahvaćamo u to područje, kada se poigravanje s okultnim praksama ili alternativnom medicinom koju širi New age i slično.

Što je u svemu tome pogrešno i nevaljalo? Odgovor nije ni jednostavan niti ga se može sročiti u par rečenica. Vrlo je bitno, kako to veli Tales, spoznati sama sebe – gnothi seauton. Osvješćivanjem znanja o nečemu otvaramo put k spoznaji pravih stvarnosti i istinskih vrednota. Od ključne je važnosti čovjekov umni uvid, ispravno mišljenje i točno poznavanje stvari da bi napravili sledeći iskorak, da bi se odlučili za ovo ili ono, za ovoga šarlatana (šamana) ili ostati vjeran Prvoj Božjoj zapovijedi u ovom konkretnom slučaju. Iz neznanja čovjek čini pogreške i kada uvidi da je pogriješio onda se pokaje i promijene način svoga mišljenja, življenja i djelovanja. Samo budalu dvaput ugrize zmija iz iste rupe, veli stara poslovica. Pa kada vidite kako čovjek traži pomoć od jednog do drugog i tko zna kod kojeg po redu nadriiscjeljitelja i ništa se ne događa, osim što ostaje praznih džepova, onda tu nešto ne štima. Sve izgleda tako kao da je osoba zaslijepljena i hoda kao po nekom začaranom krugu.

Zašto je upitno i pogrešno poći nekom alternativcu, okultisti ili ezoteričaru? Jednostavno zato što mogi među njima nerade u skladu s Božjim zakonima, medicinskom etikom i moralnošću. Zatim, jer je mnogima na prvom mjestu dobra zarada na račun ljudskih tegoba i u svoju praksu domeću magijske, ezoterijske i slične obrede. To naravno njihovi pacijenti ne znaju. To nastoje dobro prikriti velom lažne pobožnosti, susretljivosti, suosjećajnosti, ali i izuzetnom dovitljivošću u svakom pogledu. Doduše nije im ni teško, jer, kada je nekome teško vlada se poput utopljenika kada se utapa i za slamku se lovi. Ktomu su raširena praznovjerja i druge ideološke, odnosno pseudoreligijske metode. Ti specijalisti za prevaru vješto stvaraju privid dobrohotnposti, darovitosti i umijeća. Spretno barataju nekakvim tehnikama, medijima, viscima, rašljama i slično.

Izvana se čini kao da su takvi postupci opravdani. Možda, ali nisu korisni nego naprotiv nazadni i opasni. Zašto? Zato jer iako izgleda obećavajuće i kao ustanovljeno u dobru i istini sve počiva na kojekakvim tehnikama, energijama, mantrama (tajnim magičnim formulama), tajnim silama pa čak i molitvama, ali ne Bogu iako se spominje njegovo Ime, nego nekom tko zna kojem bogu. Kao što ribar crvima (mamcem) ne hrani ribu nego je lovi tako i ti čudotvorci sebe prikazuju sveznajućim i moćnim da proriču i čine čuda. Uglavnom započinju lijepim i ugodnim predviđanjima sudbine nebi li  izmamili pacijentovu pažnju, iznude otvaranje njegovog srca. Kada se to dogodi onda ga zatruju proricanjem zle sudbine (bolest, smrt drage ili utjecajne osobe) koja se ima dogoditi u dogledno vrijeme. To čovjeka optereti do te mjere da on ninašto drugo i ne misli nego samo na to, živi u stalom strahu i isčekivanju kada se ima to ili to dogoditi. Nerijetko pada u duboku depresiju do izluđivanja pa i samoubojstva.

Bog koji je sama istina i život i Stvoritelj života, Izvor svakoga života nikada neće proricati smrt. Jedino onaj koji je protivnik života i istine, lažac od početka proriče zlo i smrt. Sotona, dakle, stoji iza zlokobnih proricanja. Upitajmo se sada komu vjerujemo i darujemo svoje povjerenje, svoju vjeru i svoju dušu. Sotoni, nemilosrdnom lovcu i mrzitelju ljudskog života i njegove duše. To je vjera u prazno – praznovjerje, pri čemu na smrt izgara duša.Zlodusi varaju na razne načine lakovjerne i raznim mukama napaćene ljude nudeći im svoje savjetnike, duhovnjake, magove, kvaziiscjeljitelje i slično. Služe se svojim sluganima čiji je jedini cilj dobro zaraditi i komotno živejti, navoditi ljude da griješe protiv prve Božje zapovijedi, a uz to biti obljubljen, poznat i slavljen. Uvijek treba imati na umu da je jedino Bogu moguće liječiti, samo je on koji može obnoviti život i čovjekovo zdravlje. Samo onaj koji stvara život može ga iscijeliti, može ga izliječiti. Ako se netko nameće namjesto Boga, onda je njegov bog njegov duboki džep. Naime, mnogi travari, medari i sl., pogotovo oni koji su razvikani kao čudotvorci su sumnjivi i imaju vezu s magijom (šamanstvom).

U Boga je sve kristalno jasno, sve je podložno svjetlu, i u isto vrijeme sve ono što je tajnovito ne dolazi od Boga. Bog se objavio svemu svijetu i otkrio je svu istinu, istinu o stvaranju svijeta i čovjeka, istinu o vječnom životu (raju i paklu), istinu o poslednjim vremenima, o poslednjem sudu. Objavio je sve ono što je čovjeku potrebno.  Čovjek bi trebao biti samo ponizan i u dosluhu s Božjom voljom i ljubavi, kako bi kroz uzana vrata mogao ući u kraljevstvo vječne Božje slave. U svijetu u kojem vlada knez od ovoga svijeta, neprijatelj Boga i ljudi, čovjek je nemoćan bez Božje pomoći, providnosti i milosrđa prožete snagom ljubavi i praštanja. Biti ponizan znači biti slobodan od zdanja vlastitog ponosa koji uza se veže i lažna uvjerenja i opravdanja – potpornje vlastite oholosti. Biti ponizan znači maknuti te potpornje, lažna uvjerenja, znači biti slobodan priznati svoju krivnju, svoju slabost, svoju nemoć i svoju upućenost na Boga i snagu njegove ljubavi umjesto da se upućuje na stvorenja nesposobna da i sami sebi pomognu, a kaomoli drugome.

Opširnije:Ezoterija

Spiritizam – zazivanje duhova

Kako se često čuje da djeca u školi čisto iz radoznalosto zatvaraju jedan zatvoreni krug držeći se za ruke, zazivajuči nekoga duha. Nažalost, često se te spiritističke seanse shvaćaju kao obična igra. Međutim ta "igra" je i više nego opasna. Nije rijedak slučaj da osobe koje su se poigravale sa Sotonom, misleći da komuniciraju s nekim duhom, završe na psihijatriji ili si suicidom okončaju život. Spiritizam je opasna i podla igra Sotone i to svatko treba dobro znati. Kako to izgleda pokušat ću opisati sledećim primjerom.


Jedna je djevojka ostala bez oca u svojoj petnaestoj godini. Poginuo je u teškoj prometnoj nesreći. Bila je jako vezana uz njega pa i ne čudi da joj je nedostajao. Mnogo je patila radi toga. Često je u mislima i srcu razgovarala s njime. Jednom se je prilikom pridružila grupi mladih ljudi kod zazivanja duhova spiritističke seanse. Fascinirana duhovnim svijetom vjerovala je da uistinu komunicira s dušom pokojnog oca. Nije ni slutila kako je duboko zašla područje okultnog – u zazivanje Sotone. Njezin život je poprimio jedan sasma drugi princip gledanja na stvarnost. Sve se više povlačila u osamu u sebe samu. Bježala je od stvarnosti i realnosti života.

Domovinski rat ju je poveo u svoje domoljubne obrambene redove. Prošla je sva hrvatska ratišta i to na prvim linijama bojišnica. Naprosto se nadala kako će je neka ratna neprilika u junačkom ruhu povesti u istinski i vječni susret s njezinim pokojnim ocem. Reklo bi se kako je prižaljkivala da njezine potisnute suicidne misli realizira "ratna  ezgoda". Unatoč izvana očitovanoj velikoj hrabrosti drhtala je u svojoj nutrini. PTSS su dodatno pridodali njezinom ionako nemilom duhovnom stanju. Stjecala je dojama da ju ljudi teško razumijevaju i ne shvaćaju ozbiljnost njezinih patnji. Čak i njezini najbližnji bi joj znali reći da je sve to što ona govori –  jednostavno rečeno – smiješno.

Postajala je sve nesigurnija u sebe, sve ju je više zahvaćao egzistencijalni strah. Ponekada je žarko željela umrijeti, a tako se plašila vlastite smrti. Često su je proganjale suicidne misli. Više nije mogla nikome vjerovati. Ponekada je imala potrebu moliti, ali nije pravo znala što bi molila. Kada bi i pomislila da pođe u crkvu da se moli ili da sudjeluje u euharistijskom slavlju postala bi toliko nemoćna i slaba da niti hodati ne može. Zahvati je strašna glavobolja, klonulost i nemoć. Kako je rekla, osjećala je neopisivo događanje u njezinoj nutrini, nešto kao da joj se hoće istrgnuti dušu od njezina tijela. Strašno, ... užasno, veli ona.

Dok smo razgovarali nastojao sam joj upriličiti toliko željenu toplinu, približiti joj nebeskog Oca u slici onoga koji je neizmjerno ljubi i nestrpljivo čeka da se obrati njemu i obnovi najbitniji takorekuć egzistencijalni odnos nje s Izvorom života. Njezine patnje i boli koje je proživljavala posvijestio sam joj kao prilike u kojima Isus Krist posadašnjuje svoj otkupiteljski kalvarijski zahvat najosobnije upravo u njezinom životu. Pošlo mi je za rukom osnažiti njezino pouzdanje u život i ljude, oživjeti povjerenje u Boga kojega nije čak dovoljno ni poznavala.

U riječima koje sam joj upućivao osjećala je, kako je sama rekla, prvi puta u životu najiskreniju ljubav posve različitu od ljubavi koju je do tada zamišljala. Razumjela je da ju upravo Bog voli i govori o svojoj ljubavi prema njoj kroz moje riječi. Prvi puta nakon devetnaest godina se osmjehnula i shvatila kako je život ipak lijep i smislen. U svojoj duši je osjetila jednu novu snagu i čežnju da se osobno susretne s Kristom u svetoj euharistiji. Nakon što sam bio siguran da je shvatila svu turobnost koja se događala u njezinoj duđi objasnio sam joj da je nužno pokajati se za svu grešnost koja se provlačila kroz njezin život. Potom, da se treba dobro i temeljito ispovjediti. K tomu vrlo važno, svećenik mora moliti molitvu iscjeljenja i otklinjanja, pa i prikazati misu za umrle i ujedno misu za iscjeljenje obiteljskog stabla. I svakako s radošću primiti primiti Krista u prilikama euharistijskog Kruha kao znak pomirenja, cjelovitosti, slobode i sveprisutnosti Božjeg milosrđa – bezuvjetne Božje ljubavi.

Danas je opet slobodna i vesela djevojka, bez straha i potpuno novog pogleda na svijet i život. I ne čudi jer je na životnom putu prati molitva i Isus Krist pravi i jedini smisao i punina života.

Bavljenje bilo kojom okultnom praksom je bavljenje s vječnom smrću. Presuđivanje samome sebi osudu vječnog pakla. Klonimo se toga. U bilo kojim poteškoćama, kušnjama, napastima ili zlima ne obraćajmo se vračarima, magovima, ili nekim drugim iscjeljiteljima – idolima. To nikome nije nikada pomoglo, dapače zarobljavalo je svakoga koji se upuštao u spletke magijskoga, rekao bih gristi sa središnjeg stabla Edenskog vrta. Naprotiv, treba se obratiti Bogu za pomoć. Jedino je Bogu moguće istinski pomoći – spasiti. Jedino Bog po svojemu milosrđu može i hoće pomoći, odnosno spasiti, ako je to za dotičnu osobu dobro i korisno. To samo on zna je li naša patnja naš nužni križ, ili nešto što nas opominje i upućuje na Gospodina i Spasitelja u smislu obraćenja od grešnog života.

Opširnije:Spiritizam – zazivanje duhova

Hermetizam, reiki, bioenergija, magnetopati,

Često se čuje kako je neobično ovo vrijeme u kojemu živi čovjek modenizma i razvijenih tehnologija i tehnika. Preplavljeni smo svim i svačim. Emisari raznih sekta kruže posvud uokolo i šire letke i druga propagandna sredstva, svoje novovremene poglede na životne stvarnosti i na čovjekove potrebe u ovom novom dobu. Sekte preplavljuju svijet, poglavito Europu, Sjevernu i Južnu Ameriku. Novopečeni majstori mišljenja i mudrosti nude svoja rješenja i svoje terapije za rješavanje problema, izlječenje naše epohe. Koriste se jednostavnom simbolikom, pristupačnijom i razumljivijom svojoj potencijalnoj klijenteli. Osim toga omogućuje im  spontaniji izraz i aktivnije životnije sudjelovanje u kreiranju vlastitih principa i pogleda na stvarnost kakvu je oni žele imati i živjeti. Jednostavno rečeno udovoljavaju vlastitim prohtjevima svojih članova, odnosno klijenata nesuprotstavljajući se njihovom egu, nego, liberalizirajući (relativizirajući) pogled na sve stvarnosti, govore protiv (grižnje) savjesti. Govore protiv poticaja nutrine da se prekine sa zlim radnjama sa grešnim životom i okrene dobru, istini i ljubavi – praštanju i pomirenju – spasenju.

Olako spekuliramo svojom vjerom i povjerenjem, a povjerenje se ne dariva bilo kojem duhu. Nedopustivo je povjeriti bilo kome da se bavi našim (duhovno-tjelesnim-duševnim) bićem. Mnogi ljudi, naime, usljed brzine življenja, svakodnevnog stresa i životne hektike gube unutarnji mir i strpljenje, uzmanjka koncentracija, gubi se životna harmonija. Svakodnevno nas obasiplju (ciljano ili slučajno) mnoge loše vijesti. Pitamo se ima li uopće smisla podnositi ovoliku žrtvu kad ionako sve završava lošim vijestima. Čemu nai i kud sve ovo vodi? Čovječanstvo juri glavom bez obzira, da i nezna što donosi dan, a što donosi noć. Tek najednom primjete kako ne mogu više, kako su slabi, pali i bespomoćni. Ako se povlačimo u sebe i oslanjamo na samo svoje prosudbe, zaboravljajući na nauk Crkve niječemo i objavljene istine i zapadamo u krivovjerje. Pa i ne čudi  da se sve više obraćaju onima koji su im najbliži, koji im najprije mogu pružiti “pomoć”, najpristupačnijim. Čim se otvore novine, na mnogim stranicama nude se mnoštvo alternativaca, onih koji tobože žele “pomoći” i usput dobro zaraditi na tuđoj bijedi i nemoći.

Napast svim svojim silama i moćima hoće sva dobra ljudska nastojanja obrnuti sebi na čast, htijući se, kao vuk u janjećoj koži, dodvoriti čovjeku poručujući mu: ovo je u biti upravo ono pravo što ti trebaš, što ti želiš. To se posebice da primjetiti uvijek kada je poruka u protivnosti sa savješću, a u skladu s čovjekovim prohtjevima i svjetovnim očekivanjima. Savjest naime upućuje čovjeka da čini i slijedi samo dobro, ukazuje mu na ono krivo što je učćinio i potiče ga da to popravi. Čovjek se opire vlastitoj savjesti, nastoji živjeti “svijet” i ugađati svojemu tijelu i tjelesnim požudama. Onaj koji ne podržava savjest neprijatelj je Božji, neprijatelj je dobra, istine i pravednosti.  Tako je napast dobro procijenila da su mir, vjera i sigurnost najosvjetlija ljudska nastojanja pa posredstvom svojih emisara New agea, Slobodnih zidara – Masonerije, raznih Sotonističkih crkvava i sekti nudi svoju verziju mira i vjerovanja koji se bolje uklapaju u ovaj i ovakav izmaterijalizirani – hedonistički svijet. New age je sinkretički program koji se zasniva na opsesiji stvaranja novog – zlatnog – doba u eri vodenjaka. Utopija je to koja se temelji na bezboštvu, grijehu, magiji i krvi.

Danas nam se nudi Novi svjetski poredak Nove svjetske vlade u kojem bi trebao vladati mir i blagostanje na temelju naturalizma.  Nudi se mnoštvo onih koji preko čovjekovih bolesti i patnja nude svoje programe liječenja i pomaganja nebi li iskupili čovjekovu dušu i njegovu vjeru, nebi li ga nekako u neznanju i zabluđenosti odvojili od Boga. Pod svaku cijenu, koristeći svaku prigodu,  nastoje transformirati ono božansko u svakoj ljudskoj osobi, ali bez osobnog Boga. Nego na ljudskoj moći, samosvijesti – znanja i znanosti i tobože snage/energije koja se crpi iz prirode. Kako prepoznati i raskrinkati  te sunovrate u janjećoj koži? Treba u svakom sustavu stvari i pojmova razlučiti ono što je dobro i istinito od zloga i lažnoga. Treba znati prepoznati zlo i laž, izuzetno dobro maskirane zablude, razotkriti ih i ukazati na njihov cilj i opasnosti.

Veliki je broj šarlatana koji manipuliraju ljudskim povjerenjem predstavljajući im se kao dobrotvori i i iscjeljitelji uime Božje, nazivajući  se čak i sami Božjim iscjeljiteljima, da su na ovakav ili neki drugi zgodan način dobili dar iscjeljenja. Stisnut bolestima i patnjama čovjek se, poput utopljenika, i za slamku hvata, prihvaća pomoć svakoga koji obećaje da može pomoći, spasiti ili iscijeliti. K tomu, sve što je problem veći i bolest teža tim-više se pouzdaje u čuda, a čuda su moguća samo onomu koji je jači od bolesti, patnje, zla i smrti. No to je pridržano samo Bogu. Bog djeluje bilo direkto na čovjeka ili posredno po svojoj Riječi, Sakramentima ili posredstvom karizmatika – odabranika po kojima se Gospodin želi proslaviti i kod ljudi osnažiti vjeru, ljubav, ufanje i nadu. Za razliku od šarlatana i prevaranata karizmatske osobe (svećenici ili laici) žive životom dostojnim svoga Gospodara, ponizno, poslušno i čisto u dubokoj vjeri, molitvi i pobožnošću prožetim nesebičnošću, ljubaznošću, čestitošću – iskrenom ljubavi prema bližnjemu.

Hermetizam je najkonkretniji oblik magije unutar kojeg se prakticiraju određeni rituali – kanaliziranja energij(e)a k određenom cilju. Magija je vještina kojom se pomoću određenih rituala postiže promjena u svijesti maga, a te promjene izazivaju pak i promjene u njegovoj okolini, odnosno na područja na koja se želi djelovati, dakle i na ljude i predmete na koje je usmjerena. Važno je napomenuti i to da svi oni koji prakticiraju bilo koji oblik okultnog vjeruju kako je sve što postoji sama energija i kako upravo ta energija ima moć i snagu da održava sveukupne sustave življenja i postojanja. Magija se, u najširim okvirima svoga djelovanja događa u onom dijelu čovjekovog bitka u čovjekovoj podsvijesti, odnosno u onom dijelu njegova uma kojega čovjek uopće nije svjestan. Ona se izričito bavi silama nesvjesnog dijela ljudskog područja pri čemu mag utječe na događanja unutar tog osjetljivog područja. Elifas Levi kaže kako je sveukupni pokretač magijskog djelovanja upravo ljudska volja. Ljudska volja je, veli Levi, pokretačka snaga svake ljudske aktivnosti. Te da između praktičara magije, odnosno svijesti ljudskog bića i materijalnog svijeta (kozmosa) stoji posrednik tzv. beskonačna, bezvremena i sveprožimljajuća "Astralna svjetlost". Iz te poruke se jasno razaznaje poenta magijskog, ezoterijskog i sl. Djelovanja. Uzvišena samosvijest i snaga vlastite volje isključuju Boga i Božju volju. Sve se svodi na odnos kozmičkih snaga u čovjeku i univerzumu. Sve što isključuje Boga kao počelo, temelj i bazu egzistiranja, postojanja i djelovanja je očita suprotnost Bogu i oslanja se na onoga koji je protiv Boga i čovjeka, Lucifera – lažnog pronositelja svjetla.

Reiki, što bi značilo životna (univerzalna) energija, je praksa koja počiva na krivim temeljima i izvire na mutnim izvorima. Re(i) – na kineskom znači univerzalna, ki (chi) – znači snaga inače općeniti izraz  u aziatskim zemljama za snagu koja sve prožimlje i sve zahvaća i bez snage ništa ne živi. Zasniva se na principu polaganja ruku kao altenativni način liječenja. Reiki je spiritualni put osobnog samoostvarenja kaako to vele njegovi pobornici. Usmena predaja kaže kako je izvjesni monah Mikao Ususi studirao na jednoj kršćanskoj školi u Japanu. Posebice se zanimao za čudesna izlječenja i druga čudesa koja je činio Isus Krist. Nemogavši zadovoljiti svojoj radoznalosti odlazi u Chickago (1870. god.) da istražuje principe kako je Isus činio čudesa.  Živio je u mnogim zemljama kršćansog svjetonazora, ali uzalud traženi odgovor nije našao – nije ništa naučio. Završio je u jednom budističkom sjemeništu. Dolazi do zaključka da se, mijenjajući stil življenja, može postići tjelesno i duševno iscjeljenje. Stoga je uveo neka svoja, nužna, životna pravila. 1. Upravo se danas nemoj ljutiti, 2. upravo se danas  ne brini, 3. zaradi svoj kruh pošteno, 4. poštuj svoje učitelje, roditelje i starije, 5. budi zahvalan svemu što živi.

Temeljna misao je da se tjelesnu disharmoniju, nastalu pomanjkanjem životne energije na određenom segmentu,  može ponovo dovesti u red uvođenjem univerzalne energije – reiki –  koja je sadržana u neiscrpnom kosmosu (!!!). Važno je odmah napomenuti kako se kod pojma životne (prirodne) energije naime radi o prividu božanske energije koju si lažac od početka rado pripisuje. Pa se na tom principu mišljenja postavlja i princip liječenja, naime polaganjem ruku posreduje se ta energija, pre- (u)nosi se ta snaga – životna energija u pacijenta, koja tada u njemu pokreće sisteme liječenja. Iako se polaganje ruku uzima kao oblik priopćavanja i posredovanja božanske sile na materijalne stvari i ljude nije se igrati s time jer za polaganje ruku imaju ovlaštenje samo osobe Bogu posvećene koje svojim pozivom i životom svjedoče svoga Gospodina i njegovu ljubav.

Mantika je vještina gatanja i vračanja, odnosno tobože proricanja budućnosti. Jedna od naj rasprostranjenijih je hirtomanija, ili vještina čitanja sudbine i budućnosti iz dlana, spada u magiju iza koje stoji Zloduh. Obično, nakon dobrih i sretnih proricanja nezaobilazno slijede proricanja nesreće iza koje stoji Sotona.  Kod hirtomanije se očito se događa ono što je čistoj suprotnosti s Božjim jer Bog nikada ne proriče smrt, nego uvijek dariva život, odnosno Bog i jesta samo život. Zatim je jako rasprostranjena tehnika proricanja iz tarot karata, ili čitanje sudbine iz (odsjaja) nekih kristala – kristalomantija, dijagnosticiranje organizma čitanjem iz očiju – irimantija, ili pak kabala - tehnika židovskoga podrijetla kojom se nastoji iscijeliti neka bolest, olakšati nevolja. Kabalisti se bave proučavanjem brojeva, kojima od rođenja i imena proračunavaju karakteristične osobine i osobno duhovno stanje.

Radiestezija navodno proučava zračenja elektromagnetskih polja koje zrače podzemne vode. Otkriva te vodene tokove i njihova zračenja. Jednom riječju, rekli bi za sebe, da su osobe sposobni razotkriti negativna zračenja i svojom moći mogu, te energije na određenim (samo njima znanim) razinama dovesti u ravnotežu. Bilo polaganjem ruku ili zračenjem svoje bioenergije – ljekovite i harmonizirajuće energije.  Na temelju takozvanih radiestetskih otkucaja, koje mjere polaganjem ruku i uz pomoć viska navodno utvrđuju količinu bioenergije kojom raspolažu magnetopati i bioenergičari.

Važno je uvijek iznova napomenuti da svaka tobožnja snaga, moć, energija i slično koja, kao, potječe iz prirode je samo privid Božjeg i nema nikakve veze s Bogom, nego izvire iz pakosti lašca od početka –  Sotone.

Ovo je samo jedan mali dio koji je najrasprostranjeniji, koji se najviše prakticira. Jedno je zajedničko kod svih samoaktivnih šamana da te prvo uvede u domenu svoje zavodljivosti lijepim riječima i događajima i sličnim proricanjima dok ne izmame klijentovo oduševljenje i pažnju, otvaranje srca za njegov podmukli i zli otrov – zlokobno proroštvo koje slijedi nakon toga. Proroštva koje ubija dušu i veže na Zloga. Onaj naime koji slijedi Boga živi istinu i ljubav. Gdje je istina na djelu tu nema tajnih formula i mantri. Istina traži jasnoću i čistoću iskrenu predanost i obraćenost Onome kojemu jedino moguće da čovjeka spasi i izliječi, a to znači Bogu. Pred istinom nema tajni i skrivenosti. Napuštanjem puta istine, puta kojeg je trasirao Krist, a Crkva baštinila kroz sva dosadašnja stoljeća, napušta se prava i čista vjera i hodi po stranputici, a ona vodi u vječnu propast. Pomanjkanjem vjere i povjerenja u Boga, njegovu ljubav, dobro i praštanje slabi čovjekova pobožnost, jačaju sumnje i predrasude. Nerazboritost i neznanje guraju u zabludu. Zabluda u sljepoću u mrak gdje dominiraju sile zla koje pak potapaju svijet svojim floskulama i još gore svojim herezama. Vrlo vješto ubijaju Boga u dušama patnika i jadnika koji im se povjeriše, u svojim “žrtvama”.

Po djelima mojim ćete me prepoznati, veli Gospodin. I zaista kada Duh Sveti liječi i iscjeljuje, čovjek ozdravlja na sva tri svoja područja – duha, duše i tijela. Način kako to Bog čini je samo njemu znanan, a zasniva se, to je sigurno, na čistoj vjeri i ljubavi, na molitvi i praštanju. Božje milosrđe se zadobije bilo putem crkvene liturgije, bilo čitanjem ili slušanjem Biblijske riječi ili zazivanjem Imena Isusova, njegove Dragocijene krvi koji vežu i uništavaju sva zla i zle duhove. Božja milost se izlijeva i posredstvom svećenika ili od Crkve priznatog duhovnog službenika ili karizmate.

Opširnije:Hermetizam, reiki, bioenergija, magnetopati,