Garevački Internet portal ®

Informacije za sve generacije!

Pon12182017

Last updateUto, 10 Ruj 2024 5pm

mico gasicSvijet je zahvaćen sve snažnijim procesom sekularizacije. Ljude se na sve moguće načine zavodi na stranputicu, u svijet bez Boga. Današnje se kršćanstvo izvana čini potpunim, daje izgled pravog života, ali religija vanjštine koja je iznutra prazna ne daje život. Kršćanstvo modernog svijeta je lažno, bez jasnog i iskrenog odnosa s Bogom i Isusom Kristom. U čovjekovoj duši se sve više nazire praznina koja ga na neopisiv način razdire i guši. Koči ga, veže i gura u ponor bez dna.

Želja da se bolje prepozna činjenično stanje i shvati kako bol i patnja nemaju zadnju riječ razlog je pisanju ovih članaka i baš ovakvih tema. Upravo tematika ovih stranica ide ususret toj nasušnoj ljudskoj potrebi, da svoj istinski smiraj nađe u Bogu koji ima rješenje za svako naše pitanje, odgovor na svaku našu nepoznanicu, lijek za svaku našu bol i muku i patnju. Ovo je govor jednoga u nizu mnogih iskustava Boga koji liječi, spašava i ostvaruje svoj otkupiteljski pohod u životu svakoga pojedinca koji uzvjeruje i prihvati Krista za svoj osobni put i život, po onoj Pavlovoj: " Umirem svijetu da bih živio Kristu".

Rubriku Bog liječi i spašava uređuje Mićo Gašić, evangelizator

Želite li gosp. Gašića osobno pitati ili mu uputiti sugestiju učinite to klikom ovdje

Slobodnozidarski otrov preko medija do ljudskih srdaca

mico 330Sotonin plan u konačnici ima za cilj uništenje Svete (Rimo)katoličke Crkve na globalnom planu, papinstva, a time i svih otajstava vjere. Stoga i ne čudi izbacivanju vjer(e)skog sadržaja iz državnih sfera i donošenje posve bezbožnih zakona.

Opširnije:Slobodnozidarski otrov preko medija do ljudskih srdaca

Udar na Rimokatoličku Crkvu, papu i svećenstvo

mico 330Dijabolična inverzija, ili invazija zla događa se danas na svim razinama ljudskog života i djelovanja. Najsuptilniji i najefikasniji način sotoninog djelovanja u svijetu se događa ponajviše zahvaljujući njegovim lukavim i perfidnim metodama uvjeravanja ljudi kako on uopće i ne postoji.

Opširnije:Udar na Rimokatoličku Crkvu, papu i svećenstvo

Krivovjerja nisu slučajnost

Ta Europa!  Gdje su njene vrijednosti?

Kad god ne može da potkupljuje ili ubija izgleda prilično jadno!

Gotfried Benn


Nakon konačnog raspada europskih kraljevskih kuća tijekom ovoga stoljeća izrodiše se totalitarni režimi čiji korijeni sežu duboko u povijesti ljudskog roda (posebice u francuskoj revoluciji): nacional-socijalizam, fašizam, socijalizam, komunizam. Beskrupulozni oblik današnjeg kapitalizma pod okriljem prividne demo(n)kracije i na temeljima privredne financijske moći uzima sebi za pravo određivati svjetski poredak onakvim kako to odgovara njegovim / njihovim interesima. Sve je podređeno udovoljavanju viših ciljeva, želji za vladanjem i utaživanju vlastitih frustracija. Svjetski moćnici na izuzetno lukav način prikrivaju svoje pravo lice, provodeći iz pozadine svoje planove, uspostavljanje novog - modernog svjetskog poredka po „njihovoj“ mjeri i to na način suprotan dosadašnjoj hijerarhiji življenja i mišljenja.

Danas kao nikada do sada te mračne sile, krijući se iza ljudskih prava prvi puta formuliranih u Deklaraciji američke neovisnosti 1776. godine, a kasnije i u vrijeme Francuske revolucije 1789. godine, kao i u Helsinškoj deklaraciji o ljudskim pravima, stvarajući stanje nereda nastoje isprovocirati povoljnu prigodu za još mračniji nastup anarhičnih stanja. Trebalo bi, dakle, iznutra uništavati sve moralne kršćanske strukture, a čovjeka izbaciti iz ravnoteže trujući ga niskim strastima. Po njima bi trebalo sve one koji svoj egzistencijalni smisao vide u Isusu Kristu potpuno udaljiti od mudrosti življenja i prepoznavanja istine. Dakle, bezobzirni i bezosjećajni Ričući lav poznaje samo svoju silu, moć i sredstva koja je podložio svom podmuklom protubožanskom planu. Mnoga su sredstva kojima se svakodnevno i vrlo uspješno služi „babilonska Bludnica“. Osvrnemo li se samo na neke od njih uvidjet ćemo koliko su ukorijenjeni u grijehu, te, kako se podmuklo i olako manipulira čovjekovim osjetilima, odnosno njegovim duhovno-duševnim područjem (bitkom).

Da je duhovni svijet egzistentan, u to više nitko ne sumnja. On je svakodnevna čovjekova stvarnost. Čovjekov razum, iako čudesno uređen, samo je mali djelić onoga čime čovjekova duša raspolaže. Razum je samo sitni detalj u funkciji onoga što ima nesagledivu širinu, što je sami čovjekov bitak – njegova osobnost. Razum posvješćuje čovjekovu duhovnu stvarnost, odnosno samo jedan mali dio te stvarnosti u prostoru materijalnog svijeta. Čovjekova duhovna stvarnost, tj. njegov bitak jasno se očituje na njegovm licu, pri svakom njegovom pokretu, mišljenju, volji i djelovanju. Bez duše, premda je nevidljiva, čovjek bi bio ništa više nego ono što je u lijesu prije nego se pokopa, obična mesnata trulež – prah zemaljski iz čega je sazdan i u što se vraća dok prolazi kroz smrt.

Kroz svu ljudsku povijest proteže se jedna konstanta, a to je da su ljudi uvijek jasno izražavali svoje religiozne stavove, tj. bili su upućeni na odnos sa višim izvansvjetskim silama. Dapače stajali su uvijek u ovisnom odnosu prema njima. Čovječanstvo je uvijek osjećalo potrebu za religioznim zajedništvom, odnosno potrebu komuniciranja s višim silama – s Bogom. Tako su nastajali razni oblici religioznosti – religije. Pluralizam razmišljanja i usvajanja stavova, kao kod napretka kod znanosti, proširivali su horizonte vjere u transcedentnu stvarnost. Vijernik, kojemu je potreban razum da bi usvojio (posvijestio) ono u što vjeruje, na temelju spoznatoga nastoji dokučiti ono što posredstvom svoje vjere nije spoznao. Kao što su čovjekova pluralistička postavljenost i kulturno-povijesna uvjetovanost odgovorni za  tako brojne religije, jednako su odgovorni za unutarreligijsku podijelu. Tako su se događale razne shizme i gnosticizmi, nastajale razne hereze, krivovjerja i sekte, konfesije i isto tako različita teološka gledišta na nadnaravnu stvarnost.

Ako se duh prepoznaje po njegovom djelovanju, onda je razvidno da postoji više duhova. Prije svega postoji dobri duh koji inicira i pokreće na dobra djela, kao što postoje i zlodusi koji iniciraju zla i opaka djela. U Božji plan kojega Bog ima s čovjekom, kojega sazda na svoju sliku i priliku, dakle sazdanog da čini dobro miješaju se zlodusi (stvorenja !) ljubomorni na  Boga koji je Apsolutan i k tomu svemogući Stvoritelj. Zlodusi manipulirajući čovjekovom slobodom, navode čovjeka na djelovanje u skladu s izvrnutim sustavom vrijednosti. Preko požuda, pohlepe, uvreda, raznih grijeha i zločestoća izopćuju njegov razum od izvora život. Čovjekov duhovno-egzistencijalni prostor biva blokiran tako da razum funkcionira autonomno stavljajući svoj materijalno-osjetilni dio u prvi plan. Čovjek kao tjelesno-materijalno biće nije sposobno spoznati Boga koji je samo duhovno biće. Stoga izvrće postavku svoje slike čineći sebi privid Boga na svoju vlastitu sliku, čineći sebi idole, kipove, bogove. Nekada se vjerovalo da su božanstva slična ljudima, pa su zato pravili kipove božanstvima s ljudskim likom, nebi li ih na taj način čim bolje upoznali. Bog, međutim, ne može sličiti idolima (stvorenjima) jer je apsolutni Stvoritelj, onaj koji udahnjuje dah života, čini dušu stvorenja duhovnom – živom. Umjesto da se kroz dobro oslanja i iskazuje vjeru Stvoritelju, zaveden od Lašca sluša, odnosno dade se voditi od onih koji upućuju na krivo vjerovanje, vjerovanje kako ispunjenje osobnih požudnosti i pohlepa potkrijepljenih ograničenim čovjekovim silama može donijeti sretan nadgrobni život.

Učenja i napućivanja na krivovjerje rešetala su, i još uvijek rešetaju ljudsku povijest nebrojenim oblicima zabluda i utopija. Ljudska misao i mudrost pokušavale su definirati opravdanje za svoje krive radnje na najrazličitije načine, uspostavljajuči razne oblike religioznosti, prakticirajući pri tome, nerijetko, mnoge oblike magijsko-okultnih praksa (šamanizam, proklinjanje, praznovjerje, spiritizam, joga, čaranje, vračanje, gatanje, horoskop, ...). U takovim niskim djelatnostima čovjekove volje i ptrebe stvarani su mitovi o bogovima prema ljudskoj slici, onakove kako ih čovjekov razum može posvijestiti, odnosno uskladiti prema vlastitim zahtjevima. Odnos religije i magije je izuzetno bitan na relaciji instaliranja krivovjerja. Magija (vračanje, čaranje, alkemija...) kao tehnika koja se može naučiti prethodnik je prije znanosti nego religiji, jer se temelji na zakonitosti. Primjerice, perzijjanski i babilonski svećenici su bili magovi koji su tumačili snove i položaje zvijezda, vladali su nekom određenom magijskom silom, čarobnom snagom djelovanja na stvari i događaje što je mamilo strahopoštovanje ljudi. Dok, kad je u pitanju religija, onda je u pitanju iskazivanje strahopoštovanja prema Bogu i njegovoj moći.

Iako krivovjerje ili hereza kao pojam odzvanja srednjovječjem i danas igra izuzetno važnu ulogu kod onih “sila“ koje žele omesti Božji svijetli plan spasenja svega ljudskog roda. Krivovjerje je po kanonu 751 (ZKP), uporno nijekanje neke vjerske istine koja treba da se vjeruje božanskom i katoličkom vjerom, ili se pak uporno sumnja u nju. S dobrim razlogom je upozoravao sveti Petar da je bilo lažnih proroka u izabranom narodu, kao što će i među vama biti krivih učitelja, koji će kradom unijeti pogubna krivovjerja i koji će niječući Gospodina što ih je otkupio, navući na brzu propast (usp. 2 Petr 2,1). Uistinu stvarnost našeg vremena, pogotovu ovdje na Zapadu, zapanjuje masovnošću izverziranih oblika krivovjerja.

Pored otvorenih ponuda raznih medija, parapsihologa, vidovnjaka, spiritista, magova, bioenergičara, astrologa, tarot-majstora, ezoterije, itd. kojih su pune mnoge naše tjedne novine, ali i druge novine Zapada. Glückspost (CH) na primjer za te “branche“ ima rezerviranih čak i po šest stranica. Čovjekova lakovjernost često i vrlo lako ga navede da vlastito štovanje Boga zamijeni štovanjem nečega što je samo naličje Boga. Praznovjerje je u biti uvijek pratilo kršćansko vjerovanje. Stoga je na mjestu ona njemačka poslovica: „Gdje god Bog podigne svoju Crkvu, đavao do nje razapne svoj šator“. Ljudi olako iskazuju kult božanskog štovanja raznim bićima (stvorovima), odnosno predmetima (idolatrija) i ne misleći da na taj način izravno griješe protiv prve Božje zapovijedi.

Dinamika življenja u suvremenom društvu ide pod ruku s ateizmom s ciljem da čovjeka usredotoči na vremenite vrijednosti, na ono što je bitno i nužno za njegovu egzistenciju od rođenja do njegove smrti. U takovim prilikama sve vremenite vrednote bivaju čovjeku bogovima, a pravi Bog biva “potisnut“ iz čovjekova života. Čovjek je zahvaćen neopisivom bijedom i besmislom. U njegov život se uvukla praznina (egzistencijski vakuum) – pomanjkanje Boga. Predvoditelji, planeri i izvršitelji programa paklenih planova jedne te iste babilonske Bludnice, sasvim ciljano su radili i još uvijek rade na stvaranju te praznine da bi ju u već predviđenim intervalima popunjali raznim idejama i iluzijama. Ponuda je na pretek kako u novinama tako i na TV i u internetu. Mnogi bi, u tom pogledu, htjeli bti čovjeku na usluzi, ponuditi mu svoju duhovnu hranu i po mogućnosti skupo naplatiti. Kao ilustraciju jedan primjer iz časopisa Vita pastorale1 iz siječnja 1992. godine u kojem Armando Pavese navodi kako u Italiji ima preko 100.000 djelatnika u okultizmu (pravi profesionalci s dugim iskustvom!), naspram manje od 38.000 svećenika koji su pravi analfabeti na ovom području. Različiti oblici duhovne gladi (potrebe) za Bogom čestoput odvedu obezglavljenog čovjeka u zabludu.

Misionari i propovjednici krivovjerja spretno se uklapaju u taj kontekst religioznih potreba (subjektivnih i objektivnih razloga), izvrćući vrijednosti vjere. Vješto (neautentično) tumačeći riječi iz Svetog pisma koje im služi samo kao zaklon, odnosno pogodan paravan za navođnje kršćana na stranputicu. Prava vjera je, međutim, čovjekov iskreni odgovor na Božju riječ, jasno i nedvosmisleno JA  čovjekovog srca, uma, volje i sveukupnosti njegovog bitka. Dok je u krivovjerju nešto sasvim drugo, tu čovjek govori Bogu koji treba pomno slušati što to čovjeku treba i činiti tako da udovolji potrebama jadnog i napaćenog čovjeka. Dakle kada današnji krivovjerci (razne sekte, masonerija, New age, ... izdanci predkršćanske gnoze) govore o vjeri u Boga, u biti govore o nekom imaginarnom bogu koji se na kraju krajeva svodi na čovjeka, nerijetko na vođu sekte ili neke druge krivovjerne grupe ili organizacije. Sve uglavnom završava zbunjenošću i još većim produbljivanjem problema (krize), a nerijetko i samoubojstvom kao načinom da se prevareni i zavedeni čovjek riješi svojih muka.

Oni koji su imali prigodu sudjelovati na semimaru/rima za nutarnje iscjeljenje i otklinjanje  mogli su se uvjeriti kako strašno izgledaju reakcije onih koji su na bilo koji način sudjelovali na nekim od okultnih, transcedentalno-meditivnih ili inih praksa. Pogotovo su očajno strašne reakcije onih osoba koje su se osobno bavile spiritizmom ili pak sudjelovali u spiritističkim seansama. Pred tako nemilim aktom, čovjek postaje u potpunosti svjestan nemiosrdne zbiljnosti kojoj podliježe svaki koji potpadne na bilo koji način pod utjecaj, djelovanje ili, nedaj Bože, pod  “ingerenciju” (vlast) Sotone. Ne smijemo podlijegadi zamkama relativizma i hedonističkog morala pa se opuštati. Dužni smo uvijek preventivno djelovati, dakle paziti da ne dolazimo u nepotrebno iskušenje Zloga. Zli je doduše kao pas na lancu, dok smo izvan dometa njegova djelovanja, dotle nam i nemože ništa. Međutim, kada mu se približimo, teško da ćemo ostati ne zahvaćeni njegovim smradom. Kako ostati po strani, daleko od njegovog utjecaja? Kako odoljeti zavodljivim i lucidnim mamcima kojima nas zli želi privući u prostore svoje vlasti? Kako razlikovati glasove koji dolaze iz dubine srca s izvora života i one koji dolaze s površine našeg bitka, onog emotivnog predjela?  Uvijek slušati govor vlastite savjesti koji nas upućuje na pozornost i opredjeljenje za dobro.

Jednom prigodom, dok sam s mladom grupom razgovarao o govoru srca (savjesti), pitali su me: “Kako prepoznati ono što je valjano (ispravno) u glasu savjesti?” Kazao sam: “Kroz malena vrata se ulazi u Nebo, preko malih sitnih želja u nezasitnost i ispraznosti srca, a po malim, sitnim greškicama (grijesima) zalazi se s pravog puta na stranputicu, koja u konačnici vodi u zagrljaj Zloga, u pakao.”  Ono najbitnije, najsuptilnije u čovjekovom bitku smješteno je u dubini njegovog (duhovnog) srca. To je ono što čini naš bitak postojanim i stvarnim, onim što on jest – čovjek – svjesno, razumsko i odgovorno biće. Iz tog centra proizilaze sve spoznaje. Otuda potječe onaj tili glas, kojeg nazivamo glas savjesti – misao. Zato treba uvijek reagirati na ono pitanje srca: „Joj, što ako ...?; nije pošteno,...” Upravo taj glas ne smijemo utišati, nego se upravo po njemu povežimo s Kristom – Spasiteljem koji nam se u isti mah nudi kao onaj koji nas poziva da dođemo k Njemu svi mi koji smo umorni i optrerećeni, i On dalje obećaje, i ja ću vas okrijepiti (usp. Mt 11,28).

Ne dopustiti, dakle, vremena “Nagovoru” da opravdava nužnost ili pravo na nešto po Machiavelijevom (ne) etičkom načelu u kojem cilj uvijek opravdava sredstva.. Na primjer, ničime se ne može opravdati mržnja na čovjeka koji nam je počinio teški, pa i manji zločin. Osuđivati grijeh da, ali ne mrziti. Jer mržnja, kao i oholost, zloća, prezir, nepraštanje i drugi grijesi imaju svoje izvorište u paklu u Zlome. Prakticirajući mržnju činimo teški grijeh i na taj način profaniramo vlastito srce, činimo ga nedostojnim Boga. U slučajevima učestalijih težih grijeha činim svoje “srce” neosjetljivim za (nesposobnim da primi) Božju ljubav i milosrđe.

Zato kod svake, i najmanje sumnje u valjanost onoga što činimo ili trebamo činiti, znak je da iza toga stoji zavodljivost, zabluda i sve drugo shodno protivniku dobra, istine i života. Sveto pismo nam jasno veli kako se treba vladati. Ne čini drugima ono što ne želiš da drugi čine tebi (usp.Tob 4,15). K tome, dobro si je postaviti ona tri mudra Sokratova pitanja: a) Da li je ono što hoćeš reći ili učiniti ispravno i istinito? b) Da li je u tome sadržano neko dobro, makar i ne bilo istinito? c) Je li uopće korisno to što imaš na umu činiti ili reći? Dakle, ako nije ispravno, ni istinito, ni dobro, a ni korisno, onda je najbolje odmah sve to zaboraviti, pa i osuditi takav naum u smislu da se više i ne navraća k tvome srcu. Živjeti “osam blaženstava” (Lk 6,20-26; Mt 5,3-12) koja nam je Isus osobno preporučio i svojim ovozemaljskom životom potvrdio, siguran su i ispravan put koji je samo dobro, istina, odnosno stvarni život ispunjen smislom i korisnošću za vječnost u Božjem kraljvstvu.

Opširnije:Krivovjerja nisu slučajnost

“Halloween” – Noć vještica

Veseo krčmar naplaćuje svoje osmijehe, a tužan naplaćuje svoje suze.

Ruska poslovica


Kao što je napisao poznati teolog Eugen Biser da kriza u kršćanstvu nastaje upravo zato jer je sve ono periferno, egzistencijski nebitno, postalo središnja tema u sveukupnosti življenja. Dok se u isto vrijeme, ono uistinu bitno povlači iz središta na periferiju. Potiskuje se, nerijetko uz ismijavanja, u zapećak. Onda i ne čudi da je pod takvim uvjetima nastala smnažna plima novih duhovnih nametnika – krivovjerja – u stilu čovjekove svakodnevne potrebe za zabavom. Jedna od takvih je i halloween.

Unatoč povremenim gospodarskim i političkim krizama, čovjeku Zapada stoji na raspolaganju široka paleta mogućnosti uživanja u komoditetu tehnološkog napretka i materijalnog bogatstva. U takvim uvjetima čovjeku Bog nije (?!) niti potreban, jer Boga se ionako sjetimo samo onda kada se nađemo u nekoj nevolji. U uvjetima materijalnog blagostanja čovjek misli samo na “babilonske užitke”, provode i razne tulume. Bujica raznih novotarija u službi je uspostave mentaliteta i shvaćanja kako se može istodobno dvojici gospodara, dakle u konačnici nedopušteno učiniti dopuštenim, urušiti pravi (Božji) skalad stvari, bez koga je nemoguće zamisliti mir i sreću među ljudima. Gnostička kriva naučavanja danas cvjetaju na svim meridijanima i čini se kako uspijevaju. Ta naučavanja imaju izvorište u ljudskoj oholosti jer za krajni cilj ima uspostaviti božanstvo na čijem tronu sjedi čovjek. Znamo da je oholost požuda duha koja se vremenom razbuktava u požudu tijela.

Ekonomija promicanja raznolikih hereza danas je više od trenda. Hedonistički odgojeni svijet kao da se s ničime više nemože i nezna zadovoljiti pa hrli istraživanju i prakticiranju mnogih poganstava u oličju mode. U zadnje se vrijeme na primjer u “kršćansku” Europu, iz Amerike, vraća pomodnost feštanja Halloweena, jezikom današnjice rečeno „Noć vještica“. Danas, kada su kršćanski (uskrsni, božićni, i drugi slavljenički) običaji postali obična formalnost, potpuno “istrošenog” začaja, prelazi se na nešto “novo” – dinamičnije, ono što je u skladu s dinamikom i mentalitetom življenja u ovom dobrano sekulariziranom dijelu svijeta. Danas je zanimljivo i uglavnom na cijeni samo ono što nije u svezi, odnosno što je u suprotnosti s kršćanskom tradicijom. Upravo radi toga je i ova američka pomodnost, kao i sve ostalo što dolazi iz Amerike, prihvaćena objeručke i vrlo brzo usvojena.

Do pred nekoliko godina malo tko je znao nešto o pojmu “Halloween”. Što se u stvari krije iza tog naziva? Naime, pred 2500 godina slavili su stari Kelti prijelaz iz stare u novu godinu u noći 31. listpoadda na 1. studenog. Keltski Irci su slavili feštu “SAMHAIN”, označavajući tako svršetka ljeta i početak zime, odnosno  početak nove kalendarske godine, što je na neki način ekvivalent svetkovine Svih Svetih kod katolika.  U toj noći bi se palila velika vatra u znak zahvale bogu Sunca za dobar urod (ljetinu), a ujedno bi na taj način odgonili zle duhove, prisjećajući se umrlih iz svojega roda u protekloj godini.

Vjerovalo se, naime da upravo te noći umrli dolaze u posjet svojim domovima, a oni koji nemaju svoj dom lutaju unaokolo i plaše ljude čineći im i neugodnosti. Da bi se tim duhovima udovoljilo hodali bi druidi (keltski svećenici) od kuće do kuće i tražili prinosne žrtve (milostinju) za te duše. Ovaj keltski kult prenijeli su irski iseljenici u Ameriku gdje je u konačnici dobio formu običaja slavljenja Halloweena – poput maškarada odrasli i djeca prerušeni u kostimima vještica, duhova i Drakule hodaju po mjestu tražeći (žrtvene) darove, u protivnom se “zaziva” prokletstvo ili nesreća. Taj noćni ugođaj je redovito je popraćen izrezbarenim bundevama u kojima se zapali svijeća te se na taj način (kao) razgone zli duhovi. Izgleda kao da je najvažnije da su u igri duhovi (nered i opća ludost) koji “razveseljuju” dušu, a najmanje je važno to što se kroz te “igre” zaboravlja na Boga – Otkupitelja i Duha Svetoga.

Ta novotarija, inače strana i jako daleka kršćanskoj tradiciji, nosi u sebi čisti hedonističko-komercijalni i pogansko-nekršćanski sadržaj. Izvana sve izgleda bezazleno i za umornu dušu poželjno, k tomu i zabavljajuće lijepo. I ne čudi da čovjek, koji u svome najdubljem bitku čeznutljivo teži za dobrim, lijepim, iskrenim i istinitim, u zbrci i meteži suvremenog i modernog svijeta lako nasjedne zabludama onih kojima ne godi Onaj koji je za sebe s pravom rekao da je Istina, Put i Život, a sv. Ivan za Njega veli da je sama Ljubav. Nije li opće poznato kako Zli redovito uspijeva ostvariti svoje zle planove zahvaljujući upravo svojom dovitljivošću i lukavošću da ih prikaže kao dobre, lijepe i za oči zanimljive (usp. Post 3,4-6). Ako se pozornije motri na ono što se kod tih potrošačkih slavlja čini i što se zapravo radi, moguće je razotkriti strategiju zla koja nezaobilazno cilja na unošenje pomutnje i zbunjenosti kod katoličkih vijernika u pogledu razumijevanja i shvaćanja pravog značaja svetkovine Svih Svetih.

Dakle, čim više se nameće potreba (stres, dinamičan život, ...) za tjelesnim užicima tim više postajemo navezani na svijet. Unatoč tome da želimo činiti dobro, nameće nam se zlo. Dinamika današnjeg življenja nije slučajnost. Ona se svakako diktira kako iz tajnih tako i znanih centara svjetovne moći.  Sveti Pavle u poslanici Rimljanima (usp. Rim 7,18.19) poznavajući čovjekovu ograničenu narav sklonu slabostima i grešnim padovima vidi čovjeka u verigama „tijela“- kao izvorište niskih požudnih želja koje ga čini nemoćnim u borbi protiv negativnih sila. On veli: “...htjeti dobro u mojoj je moći, ali nije učiniti ga, budući da ne činim dobro koje hoću, činim zlo koje neću.“ Čovjekovo ja nije sposobno, bez pomoći nadnaravne (Božje) milosti, samo po sebi donijeti pravi sud i opredjelit za ono što mu ukazuje njegov razum. Zato nam je Bog poslao svoga Sina da nas oslobodi od tjelesnih veriga - grijeha. Umom svojim služimo zakonu Božjem, a tijelom zakonu grijeha (usp.Rim 7,25). Blago onima koji su krštenjem primili Duha posinjenja, pa mogu uskliknuti "Abba-Oče", dakle Oca nebeskoga zvati svojim milim Ocem.

Opširnije:“Halloween” – Noć vještica

Što kriju magični brojevi i simboli

Unutar hrvatskog govornog područja jako se malo ili nikako ne govori, piše ili raspravlja o sotonizmu  i svemu onome što se, uvijeno u prelijepi celofan, događa na poticaj protivnika Kristove Crkve. Ovih par poslednjih decenija, luciferska klika – širitelji antikršćanskih ideologija se intenzivno usredotočila na uništenje svih moralnih i etičkih dobara Kristove crkve – kao stečevine Kristva djela ljubavi i sebedarja. Posebna im je poslastica promicanje deteizacije, čestoput se koristeći amoralnošću nekog svećenika nastoje stvoriti loš glas čitave Katoličke crkve, znajući da je katoličanstvo još uvijek jedina moćna duhovna i moralna zapreka (snaga) koja priječi uspostavu poganske diktature Novog svjetskog poretka.

U obožavanju i čašćenju Sotone najzauzetniji su slobodni zidari – masonerija i New age – pokret Novog doba. Oni i njihovi istomišljenici zajedno drže, da je kršćanstvo, pogotovo Katolička Crkva, najveća prepreka koju treba maknuti s puta ostvarenja njihovih podlih nauma – uspostava mentaliteta zla kao nečega što je sasma normalno. Grešno vladanje (nasilje, uzimanje droga, alkohola i sl., mržnja prema drugima, krađa, ubijanje, egoizam, neuredna seksualnost, krađa, ugnjetavanje slabijih, itd.) moralo bi po “njima“ biti prirođeno čovjekovo pravo. Mnogi od njih čak i vjeruju da je biblijski Bog u stvari bog zla. Sve se pokušava relativizirati, da bi se relativnošću mogli braniti od istine. Ako bolje pogledamo povijesna događanja, uviđamo kako je to bio splet planiranih događaja vođen zavjerom onih koji obožavaju Lucifera kao sile „dobra“ – kao svoga Boga. Kada Boga spominju u svojim spisima – onda pod time misle na Lucifera.

Iako ta društva slove za tajna društva, tajnovitost “im“ izgleda nije cilj, nego samo maska i sredstvo “njihovih“ tajnih ezoterijskih ceremonijala. Simbolika koja govori o njihovoj nazočnosti u svekolikim oblicima javnog života toliko su rasprostranjeni da neminovno padaju u oči svim ljudima na zemaljskoj kugli i to u svakoj prilici  i na svakom mjestu. Masoni se služe simbolima nebi li prikrili važne tajne od svoje subraće. Nije, na primjer, baš slučajno 1. svibnja 1776 osnovano društvo iluminata, nego je taj datum 305. godine p. Kr., vezan uz dan kada je najveći progonitelj kršćanstva radi bolesti abdicirao s prijestolja. Dakle tamo gdje je Dioklecijan stao iluminati, masonerija i drugi pobornici su nastavili. K tomu na taj dan se slavilo u čast boga Sunca. Lucifer, Svjetlonoša, Sin Zore (Iz 14,12) je “njihovo“ božanstvo koje se krije iza simbola Sunca. Nadalje, Lucifer je “pali anđeo“ (Iz 14,12) – kojega masonerija krije iza simbola zvijezde padalice – plamteća Zvijezda – baklja razuma. Zvijezda je, dakle, masonerijski simbol Božanske providnosti.

Svi smo imali u ruci novčanicu od jednog američkog dolara. Ta novčanica kao osnovno platežno sredstvo, rasprostranjeno diljem svijeta, sadrži cijeli arsenal slobodnozidarskih i ilumina-torskih simbola. Prednja strana (avers) te novčanice nosi lik Georgea Washingtona (aktivnog člana masonske lože) prvog predsjednika SAD-a, koje su tada brojale trinaest država. Pored njega je pečat SAD, u kojem se nalazi vaga Pravde, ključa, kutomjera na kome je 13 zvjezdica. Naličje, poleđina (revers) novčanice nosi na sebi dva pečata slobodnog zidarstva. Posebno značenje ima broj trinaest (13). Trinaest slova annuit coeptis (godina začetka – objavljujemo rođenje), 13 kamenih redova na piramidi. U donjem redu granitnih kamenova upisana je rimskim brojevima 1776 –  godina osnivanja. Piramida nije dovršena, što znači da ustroj još nije gotov. Dovršenje je sadržano u vrhu piramide smještenom u Suncu. Otvoreno oko u vrhu je oko opreza, sveprisutnost koja sve vidi i sve kontrolira – simbol Boga. Na traci ispod piramide, na latinskom je ispisano novus ordo seclorum, što znači Novi svjetski poredak.

Drugi pečat također sadrži mnoštvo simbola. Središnji simbol je orao, koji treba predstavljati mudrog čovjeka, a mudrost se postiže razumom, pa je orao i simbol razuma. U drevnom Egiptu, orao je predstavljao i lik egipatskog boga Sunca – Amona Ra. K tomu, orao je jedino živo biće koje može izravno gledati u Sunce i može se vinuti najviše prema Suncu od svih drugih ptica ( ž. bića). Devet pera u repu predstavlja devetoricu u najužem krugu Iluminata, odnosno “Velikog bijelog bratstva“, a 32 pera na desnom i 33 pera na lijevom krilu simbol su 32 stupnja unutar škotskog obreda slobodnog zidarstva, odnosno 33. počasni stupanj. I ovaj pečat je bogat sadržajem broja 13. Trinaest listića na maslinovoj grančici i 13 strelica u orlovim kandžama jasno govori tko ima vlast određivati kada i gdje će biti mir a kada i gdje rat. Unutar Sunca iznad orlove glave je 13 zvjezdica – simbol 13 američkih država i trinaestoricu (masona) od trideset i dvojice potpisnika Ustava. Tekst na traci “E pluribus unum“ – također sadrži 13 slova, k tome –  13 okomitih pruga i 13 vodoravnih crta na štitu. Broj 13 je vrijednost pripisana Sotoni.

Simboli – ravnalo, pravokutnik i čekić – usko su povezani s legendom Hirama Abifa kao Majstora masona koju su stvorili masoni na osnovi njegovog spominjanja u Bibliji (1Kr 7,14) kao sin udovice – pun umijeća, vještine i znanja. On je vodio sve poslove izgradnje Salomonovog hrama. Hiramova smrt, po toj legendi, dogodila se jer nije htio otkriti tajne stupnjeva trojici lopova i ubojica. Prvo je napadnut na Južnim vratima, pogođeni su njegovi govorni organi –  ravnalom – grč. kanon = vladanje, upravljanje odnosno geometr. Ravnalo insinuira na Kanonski zakon u Crkvi, dakle zakon koji regulira vladanje (ne dopušta podložnost niskim strastima i instinktima) i govor (izričaj i življenje moralnih vrednota koje su čovjeku dane po Bibliji. Zatim je na Zapadnim vratima pogođen pravokutnikom u blizini srca. To simbolizira utjecaj državne i religiozne moći na područje čovjekovih emocija i vjere. Hiram je ubijen čekićem u glavu na Istočnim vratima hrama. Čekić kao instrument simbolizira grubu silu (crkve i države) usmjerenu protiv uma (razuma), sile onih koji se boje moći čovjekova razuma koji treba postati čovjekova religija Ti simbolim dodatno otkrivaju ciljeve masonerije tj. uništenje religije (Crkve) i (nacionalne) države koje se izjednačuje s tiranijom, netolerancijom i fanatizmom). Masoni uče da Božji nauk ograničava čovjekov razum i slobodnu volju, što je protivno nauku Zmije iz Edenskog vrta, koja je učila da je čovjeku potrrebno zanje (spoznaja) dobra i zla.

Riječ piramida u drevnom Egiptu je imala značenje – veličanstvena svjetlost. Prisutnost Boga-Sunca u drevnom Egiptu obilježavana je spomenikom zvanim obelisk. Obelisk – kao simbol boga prosvijetljenih (Lucifera) preuzeli su i masoni, u kojem su sazdani mnogi ezoterijski brojevi (13, 33, 555,...) Doimlje se kako je (posebno) broj 13 izuzetno važan broj za masone – neki to povezuju sa pobunom sluga protiv kralja Kedor-Laomera, što asocira na pobunu Lucifera i njegovih pristaša protiv Boga. Broj 13 predstavlja Sotonu, Zmiju, ... onoga koji navodi kušnju i pobunu. Tri su za masone najvažnija obeliska. Prvi se nalazi u Washingtonu, podignut u čast predsjednika Washingtona 1848. godine i usmjeren je prema Capitolu. Drugi se nalazi New Yorku – u Central parku, a donešen je iz Aleksasndrije 1881. godine. Treći, za masone najvažniji, smješten je usret trga Svetog Petra u Vatikanu, a postavljen je upravo tako, da ga Sveti Oci – pape, dok se obraćaju vjernicima, moraju izravno gledati. Rim je preplavljen mnoštvom tih spomenika (!!! Nad većinom je obavljen egzorcizam). Ispred skoro svakog crkvenog zdanja (bazilika, ...) nalazi se obelisk kao znak budnog motrenja masonerija na sveukupan život, rad i djelo Crkve, ali da zbunjuje ljude – kako, naime, Crkva i masonerija rame uz rame, ruku pod ruku rade jedno te isto.

Ptica feniks – simbol je masona – počasnog 33 stupnja skrivenog masonskog misticizma. Feniks je simbol novog rođenja i povezan je s egipatskim mitom koji opisuje feniksa kao prelijepu i usamljenu pticu koja je živjela 500 godina u arapskoj pustinji, na kraju si je savila gnijezdo, zapjevala tužnu pjesmu, potom se uništila u plamenu, da bi se obnovljena digla iz pepela i otpočela novi (dugi) život u “Novom rođenju u Mudrosti“. Ova mitološka pojavnost povezana je s alkemičarskim (okultnim) učenjem, da iz pepela izgorjele materije može niknuti novi život. ... Još su mnogi simboli koji prikrivaju ezoterijske i okultne tajne masonerije, iluminata, humanista, komunista u novom ruhu i drugih društava Novog doba kojim je cilj stvaranje Novog svjetskog poretka u kojemu neće biti mjesta kršćanskom (katoličkom) moralu i nacionalnim državama. Nasreću da su njihovi planovi već odavno osuđeni na propast – naime na Kalvariji. Pobjednik je raspeti Krist – Put, Istina i Život. Prepoznajmo one koji se kriju iza “njihovih“ simbola, kako bi još žarče prionili uz Spasitelja koji nas po svojoj smrti vodi u novi “vječni“ život.

Tako su nastajali razni oblici štovanja čovjekobogova popraćeno adekvatnim oblicima „moralnih“ životnih principa. Sjetimo se stanovnika gradova: Sodome, Gomore, Soare, Adme i Sebojime – gradova Pentapolisa i analogije Penthagona, pentagrama – peterokuta – petokrake, piramide, itd. Petokraka ispunjena crvenom bojom predstavlja sinonim paklenih ideala koja se trebaju i “mogu“ ostvariti samo revolucijom, odnosno krvoprolićem, dakle ratom mržnjom i svim zlima što iz toga proizilaze. Broj 5, dakle, ima izuzetno važnu ulogu u tajanstvenom planu (skrivenih) igrača mraka – tame. Iza svakog projekta odgovorno stoji projektant, bilo da se radi o objektu, stroju, književnom djelu, mudrosti, ..., pa i zlu. Iza dobrih dijela stoji Gospodin. Tko stoji iza zlih djela što se kriju iza navedenih i mnogih drugih simbola? Tko je taj projektant? Iako se nastoje dobro skriti iza (para)moralnih i etičnih vrednota jako je razvidno što u konačnici žele postići.

Opširnije:Što kriju magični brojevi i simboli