Marija Majka Crkve

ŽUPA GAREVAC

Sub11172018

Last updateUto, 10 Ruj 2024 7pm

Garevački stari hrast

Jedan od prepoznatljivih simbola mjesta Garevac u Bosanskoj Posavini je i stari hrast na groblju svetog Ilije. Nitko ne zna kada je tu pao žir iz koga se razrastao gorostas čije se korijenje preplelo s krvotokom živopisnog sela u ravnici.

Piše: Lidija Pavlović-Grgić

Njegovi godovi zapamtili su turbulentnu povijest koja se bolno prelamala preko pleća Garevljana, a krošnje su mu širile utočište i onima što su mir našli u nekom boljem hladu i onima što su za njima plakali. S tugom je ispraćao i one što za boljim životom u nepoznato bježe, romorom lišća poručujući im da jednom vrate i s njegovim žilama opet svoje spletu.

Da može govoriti, kažu mještani, vjerojatno bi ispričao kako se kroz svoj višestoljetni drveni život svega nagledao i svašta ponosno otrpio ali jedno nije mogao – srce mu prepuče kad u Garevac devedesetih uđe zlo rata i istjera one čiji je čuvar odvajkada bio.garevacki stari hrast 900

Otad na groblju i njegovo suho tijelo počiva, ali ne u lijesu, skriveno u utrobi zemlje, već uspravno i ponosno, opominjući svakog prolaznika da na svojem putu nikada ne zaboravi grudu iz koje je nikao. Garevljani ne zaboravljaju plodnu ravnicu, kao ni ptice nekadašnji hrastov hlad. Stoga je na garevačkom groblju uvijek netko da produži vijek sjećanju.

Svrati i poneka pjesnička duša pa sokove starog hrasta oživi u svom slovu da i tako njegove grane dotaknu vječnost, kao u pjesmi Mije Vidakovića.

Garevački stari hrast

Garevački stari hrast,
u garevačkom groblju stoji,
prkosi na vjetru, kiši,
desetljeća sada broji.

Još kada je bio mlad,
i širio svoje grane,
on je svoje, svud po svijetu,
ispraćao Garevljane!

Vidio je puno tuge
pokojnike oplakiv'o,
a živima kao da je,
ove riječi upućiv'o.

Sad u miru ovdje leže,
ja ih čuvam dane, noći,
k kada bih i  nestao
novi hrast će ovdje doći!

Al jednoga tužnog dana,
kad odoše Garevljani,
stari hrast se poče sušit',
k'o da mu se srce rani!

Al' i dalje taj hrast stari,
k'o spomenik tamo stoji,
stopio se sa mrtvima,
i godine dalje broji.

Iako je suh, bez lišća,
tom se hrastu svatko divi,
uskrsnuće k'o da čeka,
pa da i on tad oživi!

Mijo Vidaković

Preuzeto s katoličkog tjenika, autor Lidija Pavlović-Grgićgarevacki stari hrast